IMAMO LI VREMENA?
NEMAM VREMENA „Vrijeme leti da se nikad ne vrati.“ Vergilije Uvijek nam ga je malo. Često nam bježi. Slabo ga koristimo. Prolazno je, ali bez njega nismo nikada. Uzimamo mu neprestano mjeru, ali u konačnici ono stavlja točku na kraj priče. Dijelimo ga na teško i lagodno, zlo i dobro, ugodno i neugodno, na ono koje želimo zauvijek pamtiti i ono koje želimo što prije zaboraviti. Rađamo se u jednom, živimo u drugom i umiremo u trećem. Često se nađemo u krivom, iako niti jedno samo po sebi to nije. Ono je jedna od rijetkih stvari, na ovome svijetu, koje dobivamo potpuno besplatno. Dijelimo ga i lomimo kako bi njime lakše vladali. Za to nam služe kalendari, satovi, rokovnici, kojima bezuspješno pokušavamo kontrolirati ga. To je vrijeme. Vjerni pratitelj na našem životnom putovanju, jer svi smo mi ovdje samo hodočasnici, obični prolaznici, koji putuju ...