#NIJESVETAKOCRNO

Čovjek je ostario tek (il već) kad počne dijeliti savjete mlađima od sebe. Prihvaćajući u činjenicu, evo preporučam kao (još ne baš sijedi) starac svim mladima: proučavajte svoju prošlost. Oživite vjeru svojih starih. Pođite na hodočašća, organizirano ili sami. Divim se ovom ramskom mladiću Mišuri koji s toliko ljubavi montira i postavlja na you tube video uratke o svojoj Rami. Bar vi Duvnjaci, Livnjaci, Uskopljani i KUprešaci pođite i vidite ljepote Rame, Šćita, Prozora i okolice. Razmislite malo o taktici i strategiji onih koji su potapali naša polja u Rami i Buškom blatu. Koliko su nas raseljavali, a (još) nas nisu uspjeli iseliti. Druge smo možda svojim dolaskom obogatili svojom tradicijom, kulturom, vjerom, ali tek kad obiteljsko stablo, presađeno negdje drugdje, ojača i raširi se, možemo i moramo potražiti korjene, mjesto odakle su nam djedovi i očevi isčupani, po bilom svitu rasijani. Cvatimo gdje smo nikli, ali budimo ponosni na korjene.

Za Crkvu trebam moliti. To i činim svaki dan. I zato ipak smijem reći da mi sestre i braća te Crkve predstavljaju često kušnju kad trebam moliti: Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, općinstvo svetih i (stoga) u vječni život. Kako mi se samo katkad čine dosadni, starački, kratkovidni i vlastohlepni "službenici" u Crkvi; na umu im je samo renome aparata; koliko su samo, u lošem smislu, konzervativni i klerikalni. Pa kad još uz to počnu slatkorječivo i nasilno iznositi pred ljude svoju dobru volju i svoju nesebičnost, onda je stvar još gora, jer jedva kad čujem da oni također javno i jasno priznaju svoje pogreške, želeći da danas vjerujemo u njihovu nepogrešivost i zaboravimo kakve su goleme budalaštine i propuste učinili jučer. Koliko se puta sveto zaprepašćuju nad nekim činima, a slabo osjećaju sveti gnjev zbog socijalnog poretka, koji je zapravo njihov uzrok. Puno moraliziraju, a mnogo se manje osjeća radosno oduševljenje od kojega puca pamet i srce zbog po...