#NIJESVETAKOCRNO

Četvrtak, 30 Kolovoz 2007 To što Srbi kažu kako neće dati ni milimetra teritorija RS-a, a Bošnjaci da federalizacija BiH „ne dolazi u obzir“ ne smije biti određujući faktor u formuliranju hrvatske platforme. Taj stav treba biti formiran sukladno hrvatskom pravu u BiH i na BiH. Piše: Milan Šutalo Dobro je da Deklaracija o načelima reforme Ustava formulirana na sastanku lidera pet hrvatskih stranaka „kod Đulića“ nije potpisana prekjučer u šrokobriješkom restoranu „Borak“. Dobro je jer su hrvatski političari opet razgovarali i pokušali iskristalizirati mišljenje o tome kakvu to BiH Hrvati žele. Na sastanku u Širokom Brijegu složili su se da u Deklaraciju treba ući i načelo teritorijalnog diskontinuteta te da se, kako to reče prof Marko Tadić mora uvažavati da regije čine etničku cjelinu. Oni su to nazvali „tehničkom doradom“ Deklaracije, no ako je točno ono što je izjavio predsjednik HSS-a, predstavnici hrvatskih stranaka ostvarili su, svjesno ili nesvjesno, s...

Molitva III - Eto vidite, Oče, ima gotovo godinu dana kako sam čuo na službi Božjoj u Poslanici ovu zapovijed: "Bez prestanka molite!" Ne mogavši to shvatiti počeo sam čitati Sveto pismo. I u njoj sam na mnogo mjesta našao Božje naređenje da se treba moliti neprestano, uvijek, u svako vrijeme, na svakom mjestu. Ne samo za svakim poslom, ne samo dok se bdije, nego i za vrijeme sna. "Ja spavam, a srce moje bdi!" To me silno začudilo i nisam mogao razumjeti kako bih ovo mogao izvršiti i na koji način. Silna želja i znatiželja probudile su se u meni. Dan i noć to nije ostavljalo moju pamet. Zbog toga sam počeo ići po crkvama i slušati propovijedi o molitvi. Ali koliko god sam...

Tko zna sanjati Zna vrijeme koje dolazi I želje svoje upisuje U dane buduće TKO KAŽE NEMA IH KOJI SE USUDE SANJATI Uvijek netko usne san O slobodi Uvijek netko zna Vrijeme koje dolazi Marko TOKIĆ

Fra Ante Marić

VEČERNJI SUSRET Isuse, dođoh ti reći, kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni tvoje raspelo. Žižak Ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje. Kako je tuga tvoja teška I sitne boli moje. Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.