#NIJESVETAKOCRNO

U sjećanje na Zvonka Bušića (23.1.1946.-1.9.2013.) GLAZBA ZA ZVONKA Glazba je govor duše. Govor čovjeka, pojedinca, govor zajednice, naroda. Glazba je dvostruka molitva, a tamo gdje prestaju riječi, počinje glazba. Glazba prožima, okuplja i dotiče, ona motivira i pokreće, ohrabruje i daje snagu. Pojedinci i izvanredni događaji nadahnuće su malom i običnom čovjeku, kao i skladatelju, glazbenom umjetniku, da neuhvatljivim i neopipljivim zvukom, ritmom i trajanjem pojedinca ili događaj zauvijek učini prisutnim i trajnim u pamćenju mnogih naraštaja. Hrvatski je narod u najtežim trenucima pjevao. Jednostavnom je pjesmom i stihom, stoljećima opisivao i u prenosio istinu, olakšavao sebi dušu pjevajući. Od jedinstvene, narodnom mudrošću istkane gange i stihova brojnih bosanskohercegovačkih guslara, iz čije se iskrenosti, otvorenosti i jasnoće iščitava malenost i poniznost njezinih ishitritelja pred takozvanim 'velikima'. Vjerojatno ni Ljudevit Gaj nije sanjao da će zbog stihov...

Ivan Ugrin: Sanjam Hrvatsku … SRIJEDA, 04 RUJAN 2013 10:39 Ovih dana obilježena je pedeseta obljetnica znamenitog govora kojeg je održao Martin Luther King, koji se obično popularno naziva „I have a dream“. „Sanjam da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u zemlji u kojoj će se vrednovati njihove osobnosti...“, najčešće je citirani dio iz javnog govora koji se smatra kao jedan od najvećih u američkoj i svjetskoj povijesti. Ponukan posljednjim zbivanjima u Lijepoj našoj, usuđujem se i ja sanjati na javi. Sanjam Hrvatsku...  u kojoj više nikada nijedna vlast neće biti protunarodna, nesposobna i licemjerna poput ove sada, koja će na svoj narod u gradu heroju Vukovaru poslati policiju kako bi brutalno postavili dvojezične table, na latinici i ćirilici, što već mjesecima izaziva prosvjede vukovarskih stradalnika od kojih mnogi još traže svoju ubijenu djecu, roditelje, prijatelje... Sanjam Hrvatsku...  u kojoj potpredsjednik Vlade neće biti ministar policije ko...

Ispiši Pošalji prijatelju Komentiraj Podijeli Podijeli na Facebooku Podijeli na Twitteru Zagreb, 04. rujna 2013. - U noći s 31. kolovoza na 1. rujna u HEP-u je započeo s radom Centar proizvodnje Dalmacije čime su poslovi planiranja i vođenja slivova Cetine, Zrmanje, Trebišnjice i Krke , sukladno Trećem energetskom paketu premješteni u HEP Proizvodnju. Centar proizvodnje Dalmacije smješten je u poslovnoj zgradi Pogona HE Đale u mjestu Bisko pokraj Trilja, a organizacijski pripada Odjelu za vođenje Proizvodnog područja HE Jug. Kako se, prema prihvaćenoj EU regulativi – Trećem energetskom paketu, planiranje proizvodnje mora obavljati unutar proizvodne djelatnosti, sukladno pravilima fair sudjelovanja na tržištu za sve sudionike, dispečiranje je iz prijenosne djelatnosti vraćeno u HEP Proizvodnju d.o.o. Proizvodno područje HE Jug sa sjedištem u Splitu. Tako je poslove planiranja i vođenja slivova Cetine, Zrmanje, Trebišnjice i Krke, koje su tri desetljeća obavljali dispečeri iz Mrež...

Fra Jozo Grbeš: Konačno slobodan, moj prijatelj! PONEDJELJAK, 02 RUJAN 2013 16:35 Čuli smo se prije deset dana zadnji put. 20. kolovoza… Teško mi je. Kao grčke tragedije, kao Sheakspearovi spisi. Upoznali smo se u okrutnom američkom zatvoru kada sam ga dolazio posjećivati.  I danas sje sjećam broja na njegpovoj košulji 03941-158. Nikada, nikada u životu nisam stajao licem u lice s idealom, oči u oči. Nikada do tada. Shvatio sam da je drugačiji od SVIH ljudi. Da svih ljudi. Drugačiji od svih Hrvata. Da, svih Hrvata! Razgovori nam uvijek bijahu o bitku i vremenu, o klasicima koji svoje prebivanje pokazuju u našem vremenu i uvijek u njegovu govoru o svemu: Hrvatska. Zaljubljen u nju do beskrajnosti misli, ali ona nije bila njegov objekt, nego visina, ideal vrijadan posvetiti mu barem jedan ljudski, cijeli hod. . O njoj je govorio ne kao mi, ne kao oni, ne kao bilo tko… I govor o njoj bijaše mu iznad svih. Bijaše 19. lipnja 2008. kada se vidjesmo zadnj...

Odlazak Datum 02.09.2013. Odlazak čovjeka. Šok, nevjerica. Zvonko Bušić se ubio? Zvonko? Trideset i dvije godine zatvora nisu ga mogle slomiti, zar ga je ubilo pet godina hrvatske zbilje? Odlazak tako neporeciv, tako strašan, tako neshvatljiv za čovjeka iznimnoga duha i karaktera! Tko god je znao Zvonka, mogao je vidjeti u njemu oličenje poštenja i časti. I hrabrog čovjeka, neobične jasnoće misli i ideja. Ništa materijalno ga nije zanimalo, ništa častohlepno. Hodao je ovim našim hrvatskim bespućima kao čovjek iz nekog drugog svijeta. Zar bi tako napustio svoju Julie i ostavio je samu nakon dugih godina čekanja? Zar bi Odisej naših dana tako otišao iz ove doline sjena? Teško se s tim pomiriti. Njegova osobna, životna filozofija bila je platonistička i stoička. Bio je čovjek antike, čovjek koji je imao visoko poimanje o krepostima, koji je ovaj svijet gledao očima idealista i romantika, svijet za koji je sam znao reći da je postao velika ludnica. Kakva je ovo zemlja ako mu se am...

Ivica Ursić: Bože, oprosti nam ...! NEDJELJA, 01 RUJAN 2013 22:23 Stisnuo sam mu ruku. Na Forumu. U Zadru. Kada sam ih ugledao, Julienne i Zvonka, prije nekoliko godina, kako sjede opušteni, ogrijani lipanjskim suncem, pod nebom ove Hrvatske, i kako uživaju u svakom od Boga poklonjenom trenutku, umalo da nisam odustao. Nije lijepo ometati ljude u njihovoj privatnosti. Ali takve se prilike ne propuštaju. Prišao sam, nešto sam prozborio i stisak ruke hrvatskog heroja i borca za našu slobodu ostao je utisnut, ne samo u moj dlan, nego ponajprije u moju dušu. Zauvijek. Nisam ni sanjao da će nam se životni putovi dodirnuti u skoroj budućnosti. I to na samo nama Hrvatima svojstven način. Čitav svoj život dao je Zvonko za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Od toga 32 godine provedenih u zatvoru. Julienne 19 manje. Svi tu bolnu priču znamo u svakoj pojedinosti. Ali njezinu tragičnost, dubinu i veličinu znali su samo Julienne i Zvonko. Zatvor ga nije slomio. G...