Sanjam Hrvatsku...
Ivan Ugrin: Sanjam Hrvatsku …
Ovih dana obilježena je pedeseta obljetnica znamenitog govora kojeg je održao Martin Luther King, koji se obično popularno naziva „I have a dream“. „Sanjam da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u zemlji u kojoj će se vrednovati njihove osobnosti...“, najčešće je citirani dio iz javnog govora koji se smatra kao jedan od najvećih u američkoj i svjetskoj povijesti.
Ponukan posljednjim zbivanjima u Lijepoj našoj, usuđujem se i ja sanjati na javi.
Sanjam Hrvatsku... u kojoj više nikada nijedna vlast neće biti protunarodna, nesposobna i licemjerna poput ove sada, koja će na svoj narod u gradu heroju Vukovaru poslati policiju kako bi brutalno postavili dvojezične table, na latinici i ćirilici, što već mjesecima izaziva prosvjede vukovarskih stradalnika od kojih mnogi još traže svoju ubijenu djecu, roditelje, prijatelje...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj potpredsjednik Vlade neće biti ministar policije koji kao argumente koristi samo silu i specijalce ni krive ni dužne protiv svoga naroda...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj premijer i ministar branitelja neće širiti laži kako su branitelji digli ruku na policiju. Ne lažite gospodo s vlasti, branitelji nikada nisu digli ruku na hrvatsku policiju, oni su samo ustali protiv velikosrpske četničke agresije, oslobodili zemlju i danas očekuju da se s pijetetom odnosite prema gradu heroju a ne da ponovno dodavate soli na ranu postavljanjem ćirilićnih tabli. To Hrvati u Vukovaru doživljavaju kao novu agresiju i čekićima udaraju na vaše nametanje sile. Vi ste ti, gospodo na vlasti, koji u Vukovaru produljujete ratno stanje i na svu sreću u ovakvoj uzavreloj situaciji bilo je i više nego razumnog ponašanja s obje strane, kako prosvjednika, tako i policijskih službenika...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj više neće biti ovakovih licemjera koji se izruguju europskim pravnim stečevinama i štite izvanrednim zakonima kao što je „lex Perković“ UDBA-ške zločince, a s druge strane drže se „kao pijani plota“ zakonskih odredbi koji ne pridonose suživotu većinskog i manjinskog naroda u Hrvatskoj...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj više nikada svjetonazorska manjina neće nametati većini u Lijepoj našoj svoja moralna pravila ponašanja, u kojoj će se poštivati brak i obitelj kao zajednica muškarca i žene, u kojoj se našu djecu neće kvariti nekakvim modulima o rodnoj ideologiji i sličnim bjelosvjetskim nastranostima...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj nijedan branitelj neće više dignuti ruku na sebe jer ga je Hrvatska iznevjerila, Hrvatsku u kojoj će biti mjesta i za idealiste koji ne žele živjeti u Platonovoj pećini kako je u svom oproštajnom pismu napisao Zvonko Bušić...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj raznorazni podoficirčići, petokolonaši i ina piskarala koja javno potpisuju ugovore s vragom, neće više svojom pokvarenošću zagađivati naš javni život i vaditi trunove iz oka drugih ljudi pored brvna u njihovim očima...
Sanjam Hrvatsku... koju više nitko neće bezočno potkradati, u kojoj će vlasti služiti narodu koji ih je izabrao, a nesposobnost i neznanje neće pokrivati neprestanim izazivanjem ideoloških sukoba i isključivo svjetonazorskom reformom...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj će ljudi živjeti sretno i u blagostanju, za koju će se skrbiti pošteni političari, gospodarstvenici, učitelji, profesori, liječnici, akademici, ribari, težaci, biskupi, svećenici, radnici... jednom riječju vizionari koji znaju kako će od Lijepe naše stvoriti zemlju u kojoj „svaki čovjek more živ bit“, kako je zapisano u dičnom Poljičkom statutu...
Sanjam Hrvatsku... u kojoj će moje četvero djece živjeti u miru i neće iseliti iz nje...
IVAN UGRIN
Primjedbe