#NIJESVETAKOCRNO

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru danas je održana komemoracija doc. dr. Ivanu Bagariću, nastavniku i jednom od utemeljitelja ovoga fakulteta. Na samom početku održana je minuta šutnje nakon koje su se biranim riječima okupljenima obratili prof. dr. sc. Milenko Bevanda, dekan ovoga fakulteta, prof. dr. sc. Monika Tomić, predstojnica Klinike za unutarnje bolesti s Centrom za dijalizu SKB-a Mostar i prof. dr. sc. Ante Kvesić, ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Dr. Bevanda je naglasio: –  Koliko god ovaj trenutak bio tužan, prisjetimo se na čas najljepšeg što smo od Ivana dobili, bilo kao oca, supruga, liječnika, prijatelja, istinskog domoljuba i vjernika. Prisjetimo se njegovog jedinstvenog života čiji smo mi bili dio. Života kojeg nisu obilježili razvikani projekti, ni novinski naslovi, života koji su krasile skromnost i požrtvovnost prema svojoj obitelji, prema svom narodu. Postoje tek primjeri velikih ljudi koji nam poput Ivana ukazuju na mogućnos...

[MIJO TOKIĆ O DR. IVANU BAGARIĆU] Tužni zbore, u ovom potresnom času ljudske su riječi nemoćne da izraze bol koja nam razara srce i nema riječi da izraze veličinu čovjeka kojeg ispraćamo u Božju vječnost, čiji je svaki životni trenutak bio prožet sviješću da pripadamo Bogu, Njegovoj vječnosti i da u skladu s tim trebamo živjeti i da je sve ovozemaljsko ko list na vjetru, krhko i prolazno. U ime svih Duvnjaka, svih prijatelja i svih koji su poznavali našeg Ivana izražavam najdublju sućut majci Luci kojoj mač boli tko zna po koji put ponovno probada srce, supruzi Veri s kojom je u ljubavi i radosti dijelio život i njihovim anđelima Željki, Marijani, Boži, Ivani i Petri, nevjesti Zdenki i njezinim i Željkovim anđelima Luci i Marijanu i svima čije je srce ranjeno. Završen je jedan sadržajan i bogat život. Zatvorila se jedna knjiga izuzetno bogatog života, knjiga dobrih, velikih i plemenitih djela. Svojim djelima, dobrotom, plemenitošću, iskrenošću, svojom beskrajnom dušom i otvorenim...

Poštovani prijatelji, dame i gospodo, iznimna mi je čast večeras govoriti na predstavljanju knjige akademika Josipa Pečarića „Dario Kordić“. Mi živimo u svijetu buke. I informacijskog rata. Stječe se dojam da onaj tko ima gdje, i jače galami, da je automatski i u pravu. A nama (nepopravljivcima domoljubnog smjera) u Hrvatskoj i Bih „uzeli su“ kulturu, medije, obrazovanje i gurnuli nas na marginu. Istina, nas tješi ona „da je istina voda duboka“ i da istina oslobađa. Ali… I istinu treba govoriti. Zato zahvaljujem akademiku Pečariću što se usudi pisati istinu o Dariju Kordiću. U ona vremena kada je mač partije pao na tijelo katoličke crkve u Hrvata i pogubio mnoge a mnoge zlostavljao, tamničio i maltretirao postoji jedna znamenita anegdota o župniku iz Bijeloga Polja kod Mostara don Andriji Majiću. Naime, i on je bio jedan od onih koji je iz raznoraznih razloga došao na udar Udbe i ispitivan je maltretiran i na koncu prebijen toliko da se nije mogao ustati s kreveta. Ležao je...