#NIJESVETAKOCRNO

Hrvatsko slovo, 30. svibnja 2008. Daytonske stranputice Silajdžićeve unitarističke silnice Kako bi valjda što bolje kamuflirao politiku radikalnih islamističkih skupina, Silajdžić je nedavno pred američkim kongresnicima obrazlagao svoju unitarističku politiku tezom kako u BiH postoji samo jedan - bosanski jezik Silajdžićev bahati unitarizam vodi razbijanju ionako hibridne i klimave države Bosna i Hercegovina je jedina umjetna tvorevina koja je preživjela smrt svojih roditelja, odnosno komunističkoga sustava koji ju je ugradio kao jednu od svojih šest federalnih jedinica unutar bivše jugoslavenske satrapije Josipa Broza Tita. Upravo zato, kao ostatak sad već davno urušenoga svijeta i ne može funkcionirati kao normalna europska država pa je na životu, unatoč protimbi većine njezinih naroda, održavaju, zbog vlastitih probitaka, nekoliko međunarodnih sila. Podijeljena pak na dva entiteta, nakon suspenzije autonomnih ovlasti daytonskih županija, muslimanska je strana preuzela apsolutnu vl...

Jedinstven slučaj u suvremenome svijetu Mnogi se ljudi danas u Hrvatskoj, s pravom pitaju, je li javno promicanje te obilježavanje rođendana bivšega jugoslavenskog komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, inače jednoga od najvećih masovnih ubojica u povijesti čovječanstva, zapravo jedinstven slučaj u suvremenom svijetu, da civilizirano uređena zajednica, ne samo tolerira nego se kroz svoje medije na svojevrstan način i pridružuje organizatorima štovanja kulta spomenutoga ubojice i njegovih zlodjela? Razboritiji promatrač sa strane, vjerojatno bi ocijenio kako se radi o svojevrsnom kontinuitetu Brozove vlasti, koja je prespavala nacionalne i demokratske pokrete tijekom devedesetih godina, kad je uglavnom i srušen svjetski komunistički sustav. U hrvatskom pak slučaju paradoks je još i veći, jer je Brozova jugoslavenska komunistička vojska 1945. godine okupirala hrvatsku državu i tako je držala sve do prvih demokratskih izbora 1990., kad je izgubila vlast te zbog tog započela novu ...

JE LI SPASENJE ZASLUGA ILI DAR? DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU A – 1. lipnja 2008. Tekstovi: Pnz 11, 18.26-28; Rim 3, 21-25a.28-30; Mt 7,21-27 Uvod u pokajnički čin Koliko samo Bog poštuje čovjeka i njegovu slobodu! Daje mu da slobodno bira: blagoslov ili prokletstvo. Izabere li Boga i Njegov put, izabrao je blagoslov, može računati s Božjom pomoću u svom životu; odrekne li se Boga, odrekao se i Njegove pomoći. Bog se ne nameće, On nudi. Na čovjeku je izabrati. A kad odabere Božji put, onda njime valja ustrajno ići. Ne priznaju se samo lijepe riječi, pa ni lijepe molitve; kršćanin se na djelu pokazuje. Isus će to sa svom jasnoćom naglasiti: u kraljevstvo nebesko ne ulazi onaj tko zna lijepo pričati, nego onaj tko čini, vrši volju Oca nebeskoga. A njegova je volja dobro svih ljudi, njihova bratska povezanost i solidarnost, njihovo razumijevanje i pomaganje. Što si čovjek može manje sam pomoći, tim je više upućen na pomoć i solidarnost drugih. Tako je činio Isus, tako je uputio i nas. Upita...

"Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodim li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno previsoko da bih ga dokučio." ... (Ps. 139) Ti znadeš Gospode, kako mi je srce danas ispunjeno radošću. Jer su i roditelji i učenici i profesori , večeras istog Duha osjetili. Duha zajedništva, Duha koji je isti jučer, danas i sutra. U isom momentu vidjesmo sebe kao maturante: pune snova, ideala... željne života. I vidjesmo svoje kćeri i sinove tamo gdje mi bijasmo jučer. Ti Jahve, "koji već sve znadeš", svrni svoj pogled na njih. Daj im snage svjedočiti vjeru otaca. Ražari u njima plam ljubavi spram brat čovjeka. Podari im srce u kojem ima mjesta za dom i Domovinu. Stavi ruku svoju na njih. Vodi ih očinskom rukom na put Spasenja. Ne daj da ...

Lustracija - Pojam težak, bolan. Znači plaćanje moralnih dugova za nešto previše teško i ružno što je jedna cijela kategorija ljudi napravila u nekim povijesnim okolnostima koje su pogodovale upravo takvim djelima. Okolnostima koje su izvlačile ono najgore iz ljudske prirode i od ljudskih bića napravile zločince. Ima ih mnogo ali ne plaćaju svoj dug kao grupa vec pojedinačno. Jedan po jedan, svaki s imenom, prezimenom i istinom o onome što je napravio. Znači hipoteku, osudu i sramotu njima, njihovoj djeci i unucima. Znači i podjelu u drustvu, u narodu. Najstrašniji je pokušaj umirivanja vlastite savjesti nalazenjem opravdanja, ma kakva ona bila, za ono što su napravili. Ljudski je i prirodno htjeti sakriti se, pokušati sve da bi se izbjegla osuda, moralna i materijalna. Ali nije pošteno. Jer postoji i druga strana, ona koja je bila žrtva ubojstava, progona, zatvaranja, mušenja, egzila. Sve ili gotovo sve europske države izasle iz komunizma prošle su ili još uvijek prolaze neki vid lus...