M. KOVAČEVIĆ: SILAJDŽIĆEVE UNITARISTIČKE SILNICE
Hrvatsko slovo, 30. svibnja 2008.
Daytonske stranputice
Silajdžićeve unitarističke silnice
Kako bi valjda što bolje kamuflirao politiku radikalnih islamističkih skupina, Silajdžić je nedavno pred američkim kongresnicima obrazlagao svoju unitarističku politiku tezom kako u BiH postoji samo jedan - bosanski jezik
Silajdžićev bahati unitarizam vodi razbijanju ionako hibridne i klimave države
Bosna i Hercegovina je jedina umjetna tvorevina koja je preživjela smrt svojih roditelja, odnosno komunističkoga sustava koji ju je ugradio kao jednu od svojih šest federalnih jedinica unutar bivše jugoslavenske satrapije Josipa Broza Tita. Upravo zato, kao ostatak sad već davno urušenoga svijeta i ne može funkcionirati kao normalna europska država pa je na životu, unatoč protimbi većine njezinih naroda, održavaju, zbog vlastitih probitaka, nekoliko međunarodnih sila. Podijeljena pak na dva entiteta, nakon suspenzije autonomnih ovlasti daytonskih županija, muslimanska je strana preuzela apsolutnu vlast u nekad zajedničkoj Federaciji s Hrvatima pa valjda sad osokoljena mirnodopskom realizacijom ratnog plana, svoju političku viziju Bosne i Hercegovine želi nametnuti i srpskom entitetu.
Pozadinu muslimanske unitarizacije BiH valja gledati u svjetlu šire politike radikalnih islamističkih pokreta i njihove strategije osvajanja zapada. Nedavno se tako u javnost probila vijest kako pripadnici Al'Qaide i radikalnih vehabija iz BiH prebacuju oružje i eksploziv u Hrvatsku, kako bi ga otud mogli koristiti za terorističke napadaje po Europi. Pozivajući se pak na izvješća "World Security Networka" neki entitetski mediji upozoravaju kako se u BiH ukorijenio radikalni islam koji se sve više osjeća u političkom previranju, socijalnom raslojavanju i sigurnosnom području za osobe povezan s terorizmom i organiziranim kriminalom. Navodi se također kako je Osama bin Laden 1993. dobio putovnicu u bosansko-hercegovačkom veleposlanstvu u Beču, a potom boravio u Sarajevu, dok je njegov bliski suradnik Al Zawahiri bio u Zenici. Nazočnost vehabija i njihovu povezanost s politikom potvrđuje i postojanje t. zv. Fahdove džamije na Alipašinu polju u Sarajevu, koja je izgleda zahvaljujući bošnjačkom članu predsjedništva Harisu Silajdžiću postala eksteritorij, odnosno vlasništvo Saudijske Arabije.
Kako bi valjda što bolje kamuflirao politiku radikalnih islamističkih skupina, Silajdžić je nedavno pred američkim kongresnicima obrazlagao svoju unitarističku politiku tezom kako BiH postoji samo jedan bosanski jezik. Iza Silajdžićeve teze, osim očitih jezikoslovnih zabluda, očito je i na službenu političku površinu isplivala sve otvorenija želja nekih muslimanskih krugova, da postupno iz svoje zamišljene zemlje odstrane što više Hrvata i Srba, kako bi mogli njihove manjinske ostatke što brže islamizirati. Što se pak tiče jezika, Silajdžića i naroda koji smetaju njegovoj političkoj viziji, danas ih u jeziku možda još povezuje tek tzv. izgovor staroslavenskoga glasa jat, koji je ionako sporedno razlikovno jezično obilježje. U prošlosti, dakle prije uspostave standardnojezičnih norma, pravoslavni Srbi, zapadno od rijeke Drine, uglavnom su govorili novoštokavskom ijekavštinom za razliku od Hrvata, koji su većinom pisali i govorili svojim najraširenijim ikavsko-šćakavskim govorima. Povijesnim pak razvojem jezičnih standarda, u BiH su se također iz dva spomenuta govora formirali suvremeni hrvatski i srpski jezici. U prvo vrijeme, do 1918. godine, muslimanski su se intelektualci u javnoj komunikaciji uglavnom služili hrvatskim jezikom. Nakon uspostave jugoslavenske države, a poglavito poslije 1945., muslimani u svom javnom govoru sve više rabe srpsku jezičnu normu, koju su uz stanovite primjese hrvatske jezične osnovice i elemente orijentalnih jezičnih stečevina zadržali i nakon što su se devedesetih godina proglasili bošnjačkom nacijom.
Dakle, unatoč hibridnom jeziku, u kojem na hrvatskoj osnovi preteže srpska civilizacijska nadgradnja, muslimanima nitko normalan ne smeta da svoj govor nazivaju kako žele, nu, nadglasavanje i potiranje prava drugima zadire u samu bit ljudskih i nacionalnih prava. Zato i Silajdžićev bahati unitarizam vodi razbijanju ionako hibridne i klimave države. Upravo je kažnjavanjem Sarajeva, ovih dana na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu i Silajdžićeva politika doživjela svojevrstan poraz, jer unatoč potpori W. Petritscha i P. Ashdowna nije uspjela u pokušajima da se utamničenjem kažnjenika Hrvata i Srba s muslimanskim kriminalcima, nakon zlostavljanja ubrza njihova islamizacija.
Mate KOVAČEVIĆ
Daytonske stranputice
Silajdžićeve unitarističke silnice
Kako bi valjda što bolje kamuflirao politiku radikalnih islamističkih skupina, Silajdžić je nedavno pred američkim kongresnicima obrazlagao svoju unitarističku politiku tezom kako u BiH postoji samo jedan - bosanski jezik
Silajdžićev bahati unitarizam vodi razbijanju ionako hibridne i klimave države
Bosna i Hercegovina je jedina umjetna tvorevina koja je preživjela smrt svojih roditelja, odnosno komunističkoga sustava koji ju je ugradio kao jednu od svojih šest federalnih jedinica unutar bivše jugoslavenske satrapije Josipa Broza Tita. Upravo zato, kao ostatak sad već davno urušenoga svijeta i ne može funkcionirati kao normalna europska država pa je na životu, unatoč protimbi većine njezinih naroda, održavaju, zbog vlastitih probitaka, nekoliko međunarodnih sila. Podijeljena pak na dva entiteta, nakon suspenzije autonomnih ovlasti daytonskih županija, muslimanska je strana preuzela apsolutnu vlast u nekad zajedničkoj Federaciji s Hrvatima pa valjda sad osokoljena mirnodopskom realizacijom ratnog plana, svoju političku viziju Bosne i Hercegovine želi nametnuti i srpskom entitetu.
Pozadinu muslimanske unitarizacije BiH valja gledati u svjetlu šire politike radikalnih islamističkih pokreta i njihove strategije osvajanja zapada. Nedavno se tako u javnost probila vijest kako pripadnici Al'Qaide i radikalnih vehabija iz BiH prebacuju oružje i eksploziv u Hrvatsku, kako bi ga otud mogli koristiti za terorističke napadaje po Europi. Pozivajući se pak na izvješća "World Security Networka" neki entitetski mediji upozoravaju kako se u BiH ukorijenio radikalni islam koji se sve više osjeća u političkom previranju, socijalnom raslojavanju i sigurnosnom području za osobe povezan s terorizmom i organiziranim kriminalom. Navodi se također kako je Osama bin Laden 1993. dobio putovnicu u bosansko-hercegovačkom veleposlanstvu u Beču, a potom boravio u Sarajevu, dok je njegov bliski suradnik Al Zawahiri bio u Zenici. Nazočnost vehabija i njihovu povezanost s politikom potvrđuje i postojanje t. zv. Fahdove džamije na Alipašinu polju u Sarajevu, koja je izgleda zahvaljujući bošnjačkom članu predsjedništva Harisu Silajdžiću postala eksteritorij, odnosno vlasništvo Saudijske Arabije.
Kako bi valjda što bolje kamuflirao politiku radikalnih islamističkih skupina, Silajdžić je nedavno pred američkim kongresnicima obrazlagao svoju unitarističku politiku tezom kako BiH postoji samo jedan bosanski jezik. Iza Silajdžićeve teze, osim očitih jezikoslovnih zabluda, očito je i na službenu političku površinu isplivala sve otvorenija želja nekih muslimanskih krugova, da postupno iz svoje zamišljene zemlje odstrane što više Hrvata i Srba, kako bi mogli njihove manjinske ostatke što brže islamizirati. Što se pak tiče jezika, Silajdžića i naroda koji smetaju njegovoj političkoj viziji, danas ih u jeziku možda još povezuje tek tzv. izgovor staroslavenskoga glasa jat, koji je ionako sporedno razlikovno jezično obilježje. U prošlosti, dakle prije uspostave standardnojezičnih norma, pravoslavni Srbi, zapadno od rijeke Drine, uglavnom su govorili novoštokavskom ijekavštinom za razliku od Hrvata, koji su većinom pisali i govorili svojim najraširenijim ikavsko-šćakavskim govorima. Povijesnim pak razvojem jezičnih standarda, u BiH su se također iz dva spomenuta govora formirali suvremeni hrvatski i srpski jezici. U prvo vrijeme, do 1918. godine, muslimanski su se intelektualci u javnoj komunikaciji uglavnom služili hrvatskim jezikom. Nakon uspostave jugoslavenske države, a poglavito poslije 1945., muslimani u svom javnom govoru sve više rabe srpsku jezičnu normu, koju su uz stanovite primjese hrvatske jezične osnovice i elemente orijentalnih jezičnih stečevina zadržali i nakon što su se devedesetih godina proglasili bošnjačkom nacijom.
Dakle, unatoč hibridnom jeziku, u kojem na hrvatskoj osnovi preteže srpska civilizacijska nadgradnja, muslimanima nitko normalan ne smeta da svoj govor nazivaju kako žele, nu, nadglasavanje i potiranje prava drugima zadire u samu bit ljudskih i nacionalnih prava. Zato i Silajdžićev bahati unitarizam vodi razbijanju ionako hibridne i klimave države. Upravo je kažnjavanjem Sarajeva, ovih dana na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu i Silajdžićeva politika doživjela svojevrstan poraz, jer unatoč potpori W. Petritscha i P. Ashdowna nije uspjela u pokušajima da se utamničenjem kažnjenika Hrvata i Srba s muslimanskim kriminalcima, nakon zlostavljanja ubrza njihova islamizacija.
Mate KOVAČEVIĆ
Primjedbe