#NIJESVETAKOCRNO

Utorak, 23. ožujka 2010. Tomislav Jonjić ( www.tomislavjonjic.iz.hr ) je rođen je 1965. u Imotskom. Od 1988. radi kao odvjetnički vježbenik odnosno odvjetnik. Sudionik Domovinskog rata 1991./92. Tri godine kao ugovorni diplomat radio u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska), potom nepune dvije godine bio savjetnik za međunarodne odnose u kabinetu ministra unutarnjih poslova. Od rujna 1997. ponovno odvjetnik sa sjedištem ureda u Zagrebu. Kao branitelj sudjelovao i u kaznenim postupcima u inozemstvu (MKSJ u Den Haagu, Sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu). Počeo objavljivati 1990. i od tada objavio više od sedam stotina znanstvenih, publicističkih i novinskih tekstova. Sudjelovao na više simpozija i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Član uredništva više časopisa. Od siječnja 1997. do prosinca 2005., te od rujna 2006. do danas glavni urednik Političkog zatvorenika, mjesečnika Hrvatskog društva političkih zatvorenika ( www.hdpz.hr ). Član-radnik MH i član HKV. To

Sjećanje Blagdan sv. Valentina u starijih hrvatskih katoli č kih naraštaja Mostaraca ve ć dugih 65 godina ne zna č i radost, nego budi tugu, oživljava mra č na sje ć anja na Valentinovo iz 1945, kada je Mostar pao u ruke partizana koji su tada iz Franjeva č koga samostana sv. Petra i Pavla odveli provincijala Hercegova č ke franjeva č ke provincije Uznesenja BDM dr. fra Leona Petrovi ć a, samostanskoga gvardijana fra Grgu Vasilja te sve ć enike: fra Bernarda Smoljana, fra Kažimira Bebeka, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusinu i fra Nenada Pehara. Pripadnici partizanskoga 8. dalmatinskog korpusa pobrojanim su franjevcima žicom svezali ruke, pješice ih odveli do staroga Č ekrka, nadomak naselju Rodo č , gdje su ih strijeljali i bacili u vode divlje Neretve. Tijela im nikada nisu prona đ ena niti je itko ikada za taj zlo č in izrekao rije č i žaljenja u ime partizanskoga pokreta, Komunisti č ke partije Jugoslavije, SUBNOR-a ili u ime politi č kih stranaka, ideoloških sljednika KP

Što je Kukiću i Komšiću (Titovo) Jajce, to je meni Vučipolje Mjesto, dakle, stožerno, mjesto trajne inspiracije, mjesto nastajanja i propitivanja, mjesto kušnje i stasanja. Boraveći na Vučipolju, putujući na njega i vraćajući se natrag, tu su se kalile (opće)ljudske vrijednosti o kojima vam je bolje slušati vjerodostojne priče nego o njima pročitati stotinu knjiga. T aman kad sam se pripremao na ovom mjestu izložiti sudu javnosti svu raskoš svoga neosporna talenta za cjelovito sagledavanje globalnih, geostrateških pitanja (nafta, izraelsko-palestinski odnosi i taj bliskoistočni kompleks općenito, tečaj dolara, cijena zlata, GMO …), opet mi je pažnju odvukla jedna nešto lokalnija tema: tomislavgradske razvojne dileme (na ovom vašem omiljenom portalu imate prenesen zanimljiv tekst Petra Miloša baš o toj stvari). Ako ste bili pomislili da vam o samoj srži energetskoga problema (zagađenje, učinkovitost, obno

Dragi prijatelji! Nakon nešto manje od godine dana emitiranja emisije u programu „Radio Rive“ došlo je do promjene vlasničke strukture radija. Novog vlasnika ne zanimaju takvi sadržaji, pa od ove Nedjelje vi koji ste emisiju slušali na valovima tog radija ostajete prikraćeni. Ukoliko ste u dosegu frekvencije „RADIO SUNCA“ – 92,9 FM od 12.00 do 14.00 onda emisiju poslušajte na novom splitskom radiju. Ukoliko živite gdje se emisija ne može čuti, a postoji lokalno radio, priupitajte jesu li zainteresirani za emitiranje moje emisije. Ako jesu uputite ih na moju adresu \n Ova email adresa je za%C5%A1ti%C4%87ena od spam robota, nije vidljiva ako ste isklju%C4%8Dili Javascript " style="padding-top: 0px; padding-right: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; margin-top: 0px; margin-right: 0px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; color: rgb(59, 43, 0); text-decoration: none; "> ivica.ursic@st.t-com.hr .

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana. Kleknuh da ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje, Kako je tuga Tvoja teška i sitne boli moje. Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana. Zlatko Sudac