MOLITVA
Molitva III
- Eto vidite, Oče, ima gotovo godinu dana kako sam čuo na službi Božjoj u Poslanici ovu zapovijed: "Bez prestanka molite!" Ne mogavši to shvatiti počeo sam čitati Sveto pismo. I u njoj sam na mnogo mjesta našao Božje naređenje da se treba moliti neprestano, uvijek, u svako vrijeme, na svakom mjestu. Ne samo za svakim poslom, ne samo dok se bdije, nego i za vrijeme sna. "Ja spavam, a srce moje bdi!" To me silno začudilo i nisam mogao razumjeti kako bih ovo mogao izvršiti i na koji način. Silna želja i znatiželja probudile su se u meni. Dan i noć to nije ostavljalo moju pamet. Zbog toga sam počeo ići po crkvama i slušati propovijedi o molitvi. Ali koliko god sam ih slušao, ni u jednoj nisam dobio pouke kako neprestano moliti. Govorilo se tu ili samo o pripravi na molitvu ili o njezinim plodovima i slično, bez upućivanja kako se može moliti neprestano i što znači takva molitva. Uz pomoć Svetog pisma, koje sam često čitao, ispitivao sam ono što sam čuo. Ali ni tako nisam postizavao željene spoznaje. I tako sam do sada ostao u dvoumici i nemiru.
Starac se prekrižio i počeo govoriti:
- Zahvali Bogu, dragi brate, što je otkrio u tebi neodoljivu čežnju za spoznajom neprestane molitve. Spoznaj u tome Božji poziv i umiri se s uvjerenjem da se do sada izvršila nad tobom kušnja suglasnosti tvoje volje s glasom Božjim i da ti je dano razumjeti da se nebesko prosvjetljenje neprestane unutrašnje molitve postiže ne mudrošću ovoga svijeta niti izvanjskom znatiželjom, nego, naprotiv, siromaštvom duha i djelotvornim iskustvom, u jednostavnosti srca. Stoga nikako nije čudo što nisi mogao čuti nešto o biti molitve i spoznati kako se može domoći njezinog neprestanog djelovanja. I zaista, premda se o molitvi ne propovijeda malo i premda ima mnogo pouka raznih spisatelja, a budući da su sva njihova rasuđivanja osnovana većinom na umovanju, na shvaćanju prirodnog razuma, a ne na djelotvornome iskustvu, tako oni naučavaju više o svojstvima molitve nego o samoj molitvi. Netko lijepo rasuđuje o potrebi molitve, drugi o njezinoj moći dobrotvornosti, treći o sredstvima za savršenstvo u molitvi, tj. o tome da za molitvu trebaju ustrajnost, pažnja, toplina srca, čistoća misli, pomirenje s neprijateljima, poniznost, skromnost i ostalo. A, što je sama molitva i kako naučiti moliti, na ta osnovna i neophodno potrebna pitanja vrlo se rijetko nalaze iscrpna objašnjenja kod današnjih propovjednika. Ta se pitanja teže mogu shvatiti od svih spomenutih njihovih rasuđivanja i iziskuju tajanstveno znanje, a ne samo školsku učenost. I što je još žalosnije, ohola stihijska mudrost nagoni na to da se Božje stvari mjere ljudskim mjerilom. Mnogi rasuđuju o molitvi sasvim naopako, misleći da pripravna sredstva i podvizi proizvode molitvu, a ne da molitva upravo rađa podvige i kreposti. U tome slučaju oni nepravilno zamjenjuju plodove i posljedice molitve s njezinim sredstvima i oblicima i tako umanjuju snagu molitve. A to je potpuno protivno Svetom pismu jer apostol Pavao naučava o molitvi ovim riječima: "Preporučujem prije svega da se da se obavljaju prošnje, molitve... (1 Tim 2,1) Prva pouka u riječima Apostola sastoji se u tome što molitvu postavlja prije svega:"Preporučujem prije svega da se obavljaju molitve..." Ima mnogo dobrih djela koja se zahtjevaju od kršćanina, ali djelo molitve mora biti prije svih jer se bez njih ne može izvršiti nikakvo drugo dobro djelo. Ne može se bez molitve naći put do Gospoda, shvatiti istinu, razapeti tijelo (put) sa strastima i požudama, biti prosvijetljen u srcu svjetlom Kristovim i s Njim se spasonosno sjediniti bez prethodne i česte molitve. Velim česte, jer su savršenstvo i ispravnost molitve izum naših mogućnosti, kako govori apostol Pavao:"...ne znamo što da molimo kako valja..." (Rim 8, 26). Dakle samo je učestalost i ustrajnost dana u udio našim mogućnostima kao sredstvo da postignemo čistoću u molitvi koja je mati svakog duhovnog dobra. "Steci majku i dobit ćeš potomstvo", govori sv. Izak Sirski. Nauči steći najprije molitvu i lako ćeš ispuniti sve kreposti. U ovo su nejasno upućeni i malo govore oni koji se malo razumiju u djelovanje i tajanstvena naučavanja svetih otaca.
Razgovarajući tako, stigosmo da samog pustinjačkog samostana, a da to nismo ni osjetili. Da ne propustim priliku uz ovog mudrog starca i da se brže ispuni moja želja, požurih da mu kažem:
- Budite dobri, časni Oče, pa mi objasnite što znači unutarnja neprestana molitva i kako se može na nju priviknuti. Vidim da to poznate do u tančine i iz iskustva.
Starac je ljubazno uslišao ovu moju prošnju i pozvao me k sebi:
- Dođi sada k meni, dat ću ti knjigu svetih otaca i ti ćeš moći podrobno razumjeti molitvu i priviknuti se na nju uz pomoć Božju.
Uđosmo u ćeliju i starac poče govoriti:
- Neprekidna unutarnja Isusova molitva jest neprekidno i stalno zazivanje imena Isusa Krista ustima, razomom i srcem. Ona je predstavljanje Njegove postojane prisutnosti, uz prošnju Njegova smilovanja, za svakim poslom, na svakom mjestu, u svako vrijeme, dapače i u snu. Izražava se ovim riječima: **Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se!** Ako se netko privikne ovom zazivanju, osjećat će veliku utjehu, ali i potrebu da obavlja uvijek ovu molitvu, tako da bez molitve uopće neće moći ni biti, a ona će se sama po sebi u njemu izlijevati. Razumiješ li sada što je neprestana molitva?
Ispovijesti ruskog hodočasnika
Kršćanska sadašnjost, 1995.
*metanoja 77*
| |
 |
Starac se prekrižio i počeo govoriti:
- Zahvali Bogu, dragi brate, što je otkrio u tebi neodoljivu čežnju za spoznajom neprestane molitve. Spoznaj u tome Božji poziv i umiri se s uvjerenjem da se do sada izvršila nad tobom kušnja suglasnosti tvoje volje s glasom Božjim i da ti je dano razumjeti da se nebesko prosvjetljenje neprestane unutrašnje molitve postiže ne mudrošću ovoga svijeta niti izvanjskom znatiželjom, nego, naprotiv, siromaštvom duha i djelotvornim iskustvom, u jednostavnosti srca. Stoga nikako nije čudo što nisi mogao čuti nešto o biti molitve i spoznati kako se može domoći njezinog neprestanog djelovanja. I zaista, premda se o molitvi ne propovijeda malo i premda ima mnogo pouka raznih spisatelja, a budući da su sva njihova rasuđivanja osnovana većinom na umovanju, na shvaćanju prirodnog razuma, a ne na djelotvornome iskustvu, tako oni naučavaju više o svojstvima molitve nego o samoj molitvi. Netko lijepo rasuđuje o potrebi molitve, drugi o njezinoj moći dobrotvornosti, treći o sredstvima za savršenstvo u molitvi, tj. o tome da za molitvu trebaju ustrajnost, pažnja, toplina srca, čistoća misli, pomirenje s neprijateljima, poniznost, skromnost i ostalo. A, što je sama molitva i kako naučiti moliti, na ta osnovna i neophodno potrebna pitanja vrlo se rijetko nalaze iscrpna objašnjenja kod današnjih propovjednika. Ta se pitanja teže mogu shvatiti od svih spomenutih njihovih rasuđivanja i iziskuju tajanstveno znanje, a ne samo školsku učenost. I što je još žalosnije, ohola stihijska mudrost nagoni na to da se Božje stvari mjere ljudskim mjerilom. Mnogi rasuđuju o molitvi sasvim naopako, misleći da pripravna sredstva i podvizi proizvode molitvu, a ne da molitva upravo rađa podvige i kreposti. U tome slučaju oni nepravilno zamjenjuju plodove i posljedice molitve s njezinim sredstvima i oblicima i tako umanjuju snagu molitve. A to je potpuno protivno Svetom pismu jer apostol Pavao naučava o molitvi ovim riječima: "Preporučujem prije svega da se da se obavljaju prošnje, molitve... (1 Tim 2,1) Prva pouka u riječima Apostola sastoji se u tome što molitvu postavlja prije svega:"Preporučujem prije svega da se obavljaju molitve..." Ima mnogo dobrih djela koja se zahtjevaju od kršćanina, ali djelo molitve mora biti prije svih jer se bez njih ne može izvršiti nikakvo drugo dobro djelo. Ne može se bez molitve naći put do Gospoda, shvatiti istinu, razapeti tijelo (put) sa strastima i požudama, biti prosvijetljen u srcu svjetlom Kristovim i s Njim se spasonosno sjediniti bez prethodne i česte molitve. Velim česte, jer su savršenstvo i ispravnost molitve izum naših mogućnosti, kako govori apostol Pavao:"...ne znamo što da molimo kako valja..." (Rim 8, 26). Dakle samo je učestalost i ustrajnost dana u udio našim mogućnostima kao sredstvo da postignemo čistoću u molitvi koja je mati svakog duhovnog dobra. "Steci majku i dobit ćeš potomstvo", govori sv. Izak Sirski. Nauči steći najprije molitvu i lako ćeš ispuniti sve kreposti. U ovo su nejasno upućeni i malo govore oni koji se malo razumiju u djelovanje i tajanstvena naučavanja svetih otaca.
Razgovarajući tako, stigosmo da samog pustinjačkog samostana, a da to nismo ni osjetili. Da ne propustim priliku uz ovog mudrog starca i da se brže ispuni moja želja, požurih da mu kažem:
- Budite dobri, časni Oče, pa mi objasnite što znači unutarnja neprestana molitva i kako se može na nju priviknuti. Vidim da to poznate do u tančine i iz iskustva.
Starac je ljubazno uslišao ovu moju prošnju i pozvao me k sebi:
- Dođi sada k meni, dat ću ti knjigu svetih otaca i ti ćeš moći podrobno razumjeti molitvu i priviknuti se na nju uz pomoć Božju.
Uđosmo u ćeliju i starac poče govoriti:
- Neprekidna unutarnja Isusova molitva jest neprekidno i stalno zazivanje imena Isusa Krista ustima, razomom i srcem. Ona je predstavljanje Njegove postojane prisutnosti, uz prošnju Njegova smilovanja, za svakim poslom, na svakom mjestu, u svako vrijeme, dapače i u snu. Izražava se ovim riječima: **Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se!** Ako se netko privikne ovom zazivanju, osjećat će veliku utjehu, ali i potrebu da obavlja uvijek ovu molitvu, tako da bez molitve uopće neće moći ni biti, a ona će se sama po sebi u njemu izlijevati. Razumiješ li sada što je neprestana molitva?
Ispovijesti ruskog hodočasnika
Kršćanska sadašnjost, 1995.
*metanoja 77*
Primjedbe