#NIJESVETAKOCRNO

_____________piše: Miljenko Jergović «Odlučimo u Hrvatskoj», glasio je temeljni slogan Milanovićeve predizborne kampanje. Da je prije njega tu parolu zakapario, primjerice, HČSP, značila bi da ne trebamo dopustiti da se u naše ime odlučuje u središtu Europske Unije ili u centralama međunarodnoga židovskog kapitala. No, kako je do nje prvi stigao SDP, poruka glasi da ne smijemo dopustiti da se o nama odlučuje u jedanaestoj izbornoj jedinici, zapravo u Bosni i Hercegovini. Da su “Odlučimo u Hrvatskoj” prvi uzviknuli Josip Miljak ili Luka Podrug, to bi hitro i točno bilo prepoznato kao šovinizam ili govor mržnje, kakav u Hrvatskoj, srećom, više ne prolazi, kao što je itekako prolazio u Tuđmanovo vrijeme, kada bi “Odlučimo u Hrvatskoj” bila vrlo efektna šovinistička parola, usmjerena protiv centrala židovskoga kapitala, Europske Unije i Srba kao takvih. Međutim, u paroli “Odlučimo u Hrvatskoj” ispisanoj ispod nasmiješenog lika nitko nije pronašao šovinizam, iako ona šovinistička jest. Svej...

"Dana 15. ožujka 2000. dobili smo dopuštenje posjetiti haaškog pritvorenika Darija Kordića, mi njegovi stričevi: don Stjepan Kordić i Benedikt Kordić, te naš prijatelj Damir Dukić. Tijekom vožnje u Haag nazvao me glavni urednik 'Dubrovačkog vjesnika' Vlaho Car i molio za prvo izviješće za taj dubrovački tjednik. To sam rekao Dariju i zatražio njegovo dopuštenje - da smijem što izvijestiti o ovom posjetu i njegovim odgovorima. Odobrio je da mogu sve napisati što god on rekne" piše u HRVATSKOM SLOVU, 2. studenog 2007. don S. Kordić. Prenosim članak u cijelosti jer ga nema nigdje u elektronskom obliku i jer je poučan, jer rječito govori o nama i o propasti koja nam dolazi od nas samih. "Pa evo - prošlo je već 7 i pol godina od toga dana, neke njegove izjave sam već zaboravio, ali sada kad vidim kako su sramotne presude srpskim i bošnjačkim zločincima za tako strašne zločine učinjene Hrvatima, srce me boli zbog takvih nepoštenih suđenja našim hrvatskim optuženicima. ...

Sjetimo se jednog svog starog plakata s porukom: opstanak ili nestanak, kojeg je 2000. zabranio OSCE u BiH. Vrijeme je za ponovno opredjeljenje. Da ne bude kasno. Ako ne želite Vesnu Pusić za ministricu vanjskih poslova, u subotu i nedjelju: na izbore. Izborimo 6 zastupnika i ODLUČIMO U BiH, ili kako bi Milanović rekao TAMO.

U više navrata sam pisao i o Vukovaru i o Herceg Bosni, ali ne mogu se 18. 11. ne sjetiti hrabrih vukovarskih heroja kao i utemeljitelja Hrvatske Zajednice Herceg Bosne, mr. Mate Bobana koji je u teškim uvjetima uspio organizirate Hrvate na većinskim hrvatskim područjima, kako politički tako i vojnički. Iz HZ HB je nikao HVO. Mnogi se danas sjete tog teškog vremena u kojem smo od pokojnog Mate uvijek tražili i htjeli više i bolje. Ali kad usporedimo tu organizaciju s današnjom pozicijom Hrvata u BiH, tek možemo shvatiti što smo izgubili. Mnogi će za to okriviti upravo mr. Bobana, vjerojatno i zbog toga što se mrtvi ne mogu braniti. Treba biti pošten pa se potruditi saznati više činjenica prije nego se nekoga osudi. Jer, "istina je voda duboka...". Vrijeme će pokazati da Hrvati u BiH MOGU OPSTATI JEDINO AKO IMAJU INSTITUCIONALNU ZAŠTITU NA PODRUČJU NA KOJEM SU VEĆINA, a jamčeći drugima prava na svom području automatski štite Hrvate koji ostanu manjina u drugim federalnim jed...

Ako bude gradnja termoelektrane i rudnika oni imaju za to svoje igrače, svoju zemlju, svoje strojeve i svoje veze. Ako i ne dođe do gradnje oni će zaradit malo manje ali opet dovoljno da bi opstali na vlasti i imali masti. Njima je najbolje da se ljudi kače i svađaju, da ne znaju što bi bilo najbolje a ljudi jednostavno ne mogu to znati. Razloga ima jako puno a uglavnom su to nedostupne informacije koje odgovorni od naroda kriju ko zmija noge. Tako se u gostionicama nakon prve pive govori o nekoliko desetaka radnih mjesta koja onda nakon desete pive postanu stotine radnih mjesta. Sve novih radnih mjesta, na koja naravno prije svega računaju baš ti najsiromašniji Duvnjaci. Svak se potajno nada da će on dobiti tu priliku i da neće morat ić bacat gips po Hrvatskoj ili Njemačkoj na crno. Svak vidi sebe u nekom bagerčiću koji pomalo kopa taj blagoslov Božji – lignit. Već se ljudi vide kako svojoj djeci mogu kupit normalne cipele, kako mogu uštedjet nešto maraka za sljedeću svadbu ili novi t...