ZABORAVLJENI DARIO KORDIĆ
"Dana 15. ožujka 2000. dobili smo dopuštenje posjetiti haaškog pritvorenika Darija Kordića, mi njegovi stričevi: don Stjepan Kordić i Benedikt Kordić, te naš prijatelj Damir Dukić. Tijekom vožnje u Haag nazvao me glavni urednik 'Dubrovačkog vjesnika' Vlaho Car i molio za prvo izviješće za taj dubrovački tjednik. To sam rekao Dariju i zatražio njegovo dopuštenje - da smijem što izvijestiti o ovom posjetu i njegovim odgovorima. Odobrio je da mogu sve napisati što god on rekne" piše u HRVATSKOM SLOVU, 2. studenog 2007. don S. Kordić. Prenosim članak u cijelosti jer ga nema nigdje u elektronskom obliku i jer je poučan, jer rječito govori o nama i o propasti koja nam dolazi od nas samih.
"Pa evo - prošlo je već 7 i pol godina od toga dana, neke njegove izjave sam već zaboravio, ali sada kad vidim kako su sramotne presude srpskim i bošnjačkim zločincima za tako strašne zločine učinjene Hrvatima, srce me boli zbog takvih nepoštenih suđenja našim hrvatskim optuženicima.
Pošteno i kratko suđenje
Navodim samo neke nesrazmjerne presude. Dario Kordić došao je dobrovoljno u Den Haag 6. listopada 1997. 'Predsjedniku Tuđmanu sam - kaže Dario - svojevoljno i svojeručno napisao i stavio na stol pismo svoga pristanka polaska u Den Haag kad god od mene zatraži hrvatska Vlada da sa sebe i svoje obitelji skinem ljagu sumnje. To sam učinio dne 7. prosinca 1995. g. uz napomenu 'Spreman sam!'.Dakle, bez prisile, tom više što mu je Peter Galbraith osobno obećao pošteno i kratko suđenje od 3 do 5 mjeseci. Evo koliko je to obećanje bilo iskreno kad je suđenje počelo tek 18. travnja 1999. g., dakle nakon 18 mjeseci i 6 dana. Hrvatska Vlada se obvezala da će plaćati obranu i njegovu i ostalih, a njegovu obitelj uzdržavati. Čim je došla Račanova koalicijska vlast dokinula je svaku pomoć obitelji i plaću obrani.
Rekorder čekanja i dva Stjepana
Jednoga dana je Dario Kordić rekao svome branitelju, gospodinu Naumovskom da će se morati odreći njegovih usluga zato što nitko nije ni jedne lipe njemu platio za obranu. Naumovski je rekao da on na to ima pravo, ali će Sudstvo pitati i njega za mišljenje, a njegov je odgovor: 'Iako sam svjestan da ne ću dobiti plaću, ja ću te braniti do konca.'
Kada jee došla Sanaderova koalicijska vlast ništa se nije promijenilo. U isto vrijeme i jedna i druga Vlada su obarnu i uzdržavanje generalu Blaškiću davali redovito. Tako je Dario postao 'rekorder' čekanja. Tih dana je Tužiteljstvo njega opteretilo za 21 točku protiv čovječnosti, (Blaškića za 20). Punih 137 dana bio je na suđenju. Pojavilo se 114 svjedoka, koji su svjedočili 'uživo'. 28 svjedoka je svjedočilo u pisanoj formi, neki su svjedočili tajno, neki javno. Zadnji dan je rebao svjedočiti i Stjepan Mesić kao tajni svjedok. Suci su mu odbili zaštitu koju je tražio pa nije rekao svoje svjedočenje. Svjedočilo je 40 % zaštićenih svjedoka. 10 do 15 svjedoka su dali izjavu pod punom tajnom zaštitom. Takvu tajnu zaštitu tražio je i Stjepan Mesić i Stjepan Kljujić ali to nije sudac prihvatio. Otvorenih svjedoka je bilo 58.
Mogućnost ponovnog suđenja?
Za zločine učinjene u Grabovici, Uzdolu i drugim mjestima, zapovjednik A BiH je ovih daa oslobođen. Srbi, Šljivančanin i Mrkšić za pokolj nevinih civila iz vukovarske bolnice dobili su ukupno 25 godina (20 + 5). (Prije toga Srbin Dokmanović optužen zbog Vukovara objesio se u Haagu). Dariju Kordiću nije dokazan ni jedan zločin, a određena mu je ista kazna od 25 godina. Svakome je jasno da se u Haagu ne sudi Hrvatima nego Hrvatskoj. Između nepravomoćne i pravomoćne presude Dariju Kordiću je dokinuto osam točaka optužnice od dvadeset i jedne. Unatoč tomu, dobio je istu kanu. 'To što niste bili vojno lice, to što niste imali vlast zapovjedništva ništa vam ne znači. Osuđeni ste na 25 godina zatvora'! Niti sada, kad su izrečene ove sramotne 'osude' za Vukovar, Grabovicu i Uzdol, nitko ne traži ponovno suđenje Dariju Kordiću i njemu sličnim zatočenicima, niti ih itko spominje. Je li to 'cijena' ulaska u Europu? Da je i Dario htio biti 'pokajnik' i potpisati da je Hrvatska učinila agresiju na BiH mogao se osloboditi. Ali, on kaže: 'Kako ću se ja onda osloboditi od samoga sebe, kad bih tako Hrvatsku osudio?'
Udri po Hrvatima
Kratka usporedba: Srbin Erdemović osuđen za 72 dokazana zločinstva svake vrste, dobioje samo 5 godina. Budući da je 5 godina proveo u istražnom zatvoru, pušten je na slobodu. Ali kako je postao 'pokajnik', svjedočio je onako kako je Tužiteljstvo od njega tražilo - i protiv Srba, i protiv Muslimana i protiv Hrvata. Nije imao gdje poći nakon oslobađajuće presude. Smjestili su ga u neki hotel u Den Haagu, čuvaju ga haaški agenti, pa kad treba protiv koga svjedočiti, opet ga dovedu. U isto vrijeme je osuđen Hrvat Zlatko Kupreškić (vjerojatno don S.K. misli na Antu Furundžiju, op. delminium) zato što nije spriječio jedno silovanje - osuđen je na 10 godina zatvora!
Hrvat Zlatko Aleksovski osuđen je na dvije i pol godine zatvora, a odležao je tri godine1 Nakon povratka na slobodu žalio se. Tada su ga ponovno vratili i kaznili sa SEDAM GODINA zatvora!
Jedan teški međunacionalni ispad u Sheveningenu: Srbin Duško Tadić, kojije osuđen na 25 godina, bavi se i umjetnošću. Kada je umro hrvatski ministar obrane Gojko Šušak, naslikao je sliku s naslovom 'Posljednja večera'. Na stolu je 'na jelovniku', naslikao glave, ruke, noge, dijelove tijela djece, a naokolo stola je naslikao 12 naših pritvorenika (jer je tada u pritvoru bilo 12 Hrvata!) a na čelu stola sjede ministar Šušak i predsjednik Tuđman! Uspio je tu sliku prokrijumčariti u Beograd. Njegova žena ju je ponijela umotanu oko tijela ispod odjeće.
Sada je Dario na izdržavanju kazne u Grazu, u Austriji, u zatvoru Karlau."
Don Stjepan Kordić
"Pa evo - prošlo je već 7 i pol godina od toga dana, neke njegove izjave sam već zaboravio, ali sada kad vidim kako su sramotne presude srpskim i bošnjačkim zločincima za tako strašne zločine učinjene Hrvatima, srce me boli zbog takvih nepoštenih suđenja našim hrvatskim optuženicima.
Pošteno i kratko suđenje
Navodim samo neke nesrazmjerne presude. Dario Kordić došao je dobrovoljno u Den Haag 6. listopada 1997. 'Predsjedniku Tuđmanu sam - kaže Dario - svojevoljno i svojeručno napisao i stavio na stol pismo svoga pristanka polaska u Den Haag kad god od mene zatraži hrvatska Vlada da sa sebe i svoje obitelji skinem ljagu sumnje. To sam učinio dne 7. prosinca 1995. g. uz napomenu 'Spreman sam!'.Dakle, bez prisile, tom više što mu je Peter Galbraith osobno obećao pošteno i kratko suđenje od 3 do 5 mjeseci. Evo koliko je to obećanje bilo iskreno kad je suđenje počelo tek 18. travnja 1999. g., dakle nakon 18 mjeseci i 6 dana. Hrvatska Vlada se obvezala da će plaćati obranu i njegovu i ostalih, a njegovu obitelj uzdržavati. Čim je došla Račanova koalicijska vlast dokinula je svaku pomoć obitelji i plaću obrani.
Rekorder čekanja i dva Stjepana
Jednoga dana je Dario Kordić rekao svome branitelju, gospodinu Naumovskom da će se morati odreći njegovih usluga zato što nitko nije ni jedne lipe njemu platio za obranu. Naumovski je rekao da on na to ima pravo, ali će Sudstvo pitati i njega za mišljenje, a njegov je odgovor: 'Iako sam svjestan da ne ću dobiti plaću, ja ću te braniti do konca.'
Kada jee došla Sanaderova koalicijska vlast ništa se nije promijenilo. U isto vrijeme i jedna i druga Vlada su obarnu i uzdržavanje generalu Blaškiću davali redovito. Tako je Dario postao 'rekorder' čekanja. Tih dana je Tužiteljstvo njega opteretilo za 21 točku protiv čovječnosti, (Blaškića za 20). Punih 137 dana bio je na suđenju. Pojavilo se 114 svjedoka, koji su svjedočili 'uživo'. 28 svjedoka je svjedočilo u pisanoj formi, neki su svjedočili tajno, neki javno. Zadnji dan je rebao svjedočiti i Stjepan Mesić kao tajni svjedok. Suci su mu odbili zaštitu koju je tražio pa nije rekao svoje svjedočenje. Svjedočilo je 40 % zaštićenih svjedoka. 10 do 15 svjedoka su dali izjavu pod punom tajnom zaštitom. Takvu tajnu zaštitu tražio je i Stjepan Mesić i Stjepan Kljujić ali to nije sudac prihvatio. Otvorenih svjedoka je bilo 58.
Mogućnost ponovnog suđenja?
Za zločine učinjene u Grabovici, Uzdolu i drugim mjestima, zapovjednik A BiH je ovih daa oslobođen. Srbi, Šljivančanin i Mrkšić za pokolj nevinih civila iz vukovarske bolnice dobili su ukupno 25 godina (20 + 5). (Prije toga Srbin Dokmanović optužen zbog Vukovara objesio se u Haagu). Dariju Kordiću nije dokazan ni jedan zločin, a određena mu je ista kazna od 25 godina. Svakome je jasno da se u Haagu ne sudi Hrvatima nego Hrvatskoj. Između nepravomoćne i pravomoćne presude Dariju Kordiću je dokinuto osam točaka optužnice od dvadeset i jedne. Unatoč tomu, dobio je istu kanu. 'To što niste bili vojno lice, to što niste imali vlast zapovjedništva ništa vam ne znači. Osuđeni ste na 25 godina zatvora'! Niti sada, kad su izrečene ove sramotne 'osude' za Vukovar, Grabovicu i Uzdol, nitko ne traži ponovno suđenje Dariju Kordiću i njemu sličnim zatočenicima, niti ih itko spominje. Je li to 'cijena' ulaska u Europu? Da je i Dario htio biti 'pokajnik' i potpisati da je Hrvatska učinila agresiju na BiH mogao se osloboditi. Ali, on kaže: 'Kako ću se ja onda osloboditi od samoga sebe, kad bih tako Hrvatsku osudio?'
Udri po Hrvatima
Kratka usporedba: Srbin Erdemović osuđen za 72 dokazana zločinstva svake vrste, dobioje samo 5 godina. Budući da je 5 godina proveo u istražnom zatvoru, pušten je na slobodu. Ali kako je postao 'pokajnik', svjedočio je onako kako je Tužiteljstvo od njega tražilo - i protiv Srba, i protiv Muslimana i protiv Hrvata. Nije imao gdje poći nakon oslobađajuće presude. Smjestili su ga u neki hotel u Den Haagu, čuvaju ga haaški agenti, pa kad treba protiv koga svjedočiti, opet ga dovedu. U isto vrijeme je osuđen Hrvat Zlatko Kupreškić (vjerojatno don S.K. misli na Antu Furundžiju, op. delminium) zato što nije spriječio jedno silovanje - osuđen je na 10 godina zatvora!
Hrvat Zlatko Aleksovski osuđen je na dvije i pol godine zatvora, a odležao je tri godine1 Nakon povratka na slobodu žalio se. Tada su ga ponovno vratili i kaznili sa SEDAM GODINA zatvora!
Jedan teški međunacionalni ispad u Sheveningenu: Srbin Duško Tadić, kojije osuđen na 25 godina, bavi se i umjetnošću. Kada je umro hrvatski ministar obrane Gojko Šušak, naslikao je sliku s naslovom 'Posljednja večera'. Na stolu je 'na jelovniku', naslikao glave, ruke, noge, dijelove tijela djece, a naokolo stola je naslikao 12 naših pritvorenika (jer je tada u pritvoru bilo 12 Hrvata!) a na čelu stola sjede ministar Šušak i predsjednik Tuđman! Uspio je tu sliku prokrijumčariti u Beograd. Njegova žena ju je ponijela umotanu oko tijela ispod odjeće.
Sada je Dario na izdržavanju kazne u Grazu, u Austriji, u zatvoru Karlau."
Don Stjepan Kordić
Primjedbe