ŽIVI SE BOJE MRTVIH
Mile Prpa ŽIVI SE BOJE MRTVIH Bura, bura! Sad će grunut bura...! Pjevao je Maksim Gorki najavljujući u svojoj, inače prekrasnoj pjesmi u prozi - Pjesmi o Burevjesniku - nastup revolucije! Tada su se živi bojali živih! Danas u Hrvatskoj, još uvijek na ruševinama komunističkog sustava, sustiže nas vrijeme kad se živi počinju bojati mrtvih! Ne svi živi i ne od svih mrtvih. Kao robovi grijeha mnogi se u Hrvatskoj počeše pribojavati svojih žrtava, i to onih iz doba njihove iluzionističke mladosti od prije već više od šezdeset godina. Kada, u ime revolucije, koja ih je uvjeravala i u nepostojanje Boga, pa je bilo sve dopušteno - ljudski život nije vrijedio nit' jedne čahure, a poglavito ako se radilo, kako su oni mislili o životu nekoga tko je uz to "klasni" ili "narodni neprijatelj". Već tisućama godina sve humanističke filozofije i sve religije svijeta nas uče da je ljudski život nešto najdragocijenije, nešto najsvetije, nešto u što se ne smije dirati. Živi i pust...