#NIJESVETAKOCRNO

[MIJO TOKIĆ O DR. IVANU BAGARIĆU] Tužni zbore, u ovom potresnom času ljudske su riječi nemoćne da izraze bol koja nam razara srce i nema riječi da izraze veličinu čovjeka kojeg ispraćamo u Božju vječnost, čiji je svaki životni trenutak bio prožet sviješću da pripadamo Bogu, Njegovoj vječnosti i da u skladu s tim trebamo živjeti i da je sve ovozemaljsko ko list na vjetru, krhko i prolazno. U ime svih Duvnjaka, svih prijatelja i svih koji su poznavali našeg Ivana izražavam najdublju sućut majci Luci kojoj mač boli tko zna po koji put ponovno probada srce, supruzi Veri s kojom je u ljubavi i radosti dijelio život i njihovim anđelima Željki, Marijani, Boži, Ivani i Petri, nevjesti Zdenki i njezinim i Željkovim anđelima Luci i Marijanu i svima čije je srce ranjeno. Završen je jedan sadržajan i bogat život. Zatvorila se jedna knjiga izuzetno bogatog života, knjiga dobrih, velikih i plemenitih djela. Svojim djelima, dobrotom, plemenitošću, iskrenošću, svojom beskrajnom dušom i otvorenim...

Nakon nedavnoga predstavljanja knjige u Mostaru večeras je i u Tomislavgradu, u punoj dvorani Skupštine Hercegbosanske županije održano predstavljanje knjige Ive Lučića “Od vila ilirskih do Bijeloga puta”. Djelo dr. Lučića vremenski obuhvaća 19. stoljeće a završava sa 20. stoljećem i Bijelim putom za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu. -Knjiga analizira sve prijelomne faze bosanskohercegovačke povijesti u zadnja dva stoljeća. Okosnicu knjige čini hrvatsko nacionalno pitanje u BiH, hrvatski putovi i stranputice u nacionalnoj afirmaciji, u očuvanju nacionalnog identiteta i samobitnosti, političke slobode i jednakopravnosti, ali s jednakom pažnjom prati analizira i uvažava političke ideje i procese kod druga dva naroda u BiH, naglasio je prvi predstavljač Mijo Tokić. Okupljenima je potom prikazan kratki film, autentične snimke iz crkve-bolnice iz Nove Bile, koje je snimio tadašnji župnik fra Franjo Grebenar, a na kongresu ratnih kirurga 1994. u Splitu prikazao ga je dr. Vlado Tabak. On...

IZMEĐU VJEĐA I STVARI Ponedjeljak, 05. listopada 2009. (čitanja 25) Mijo Tokić, Sjaju li zvijezde , Naklada DHK HB, Mostar, 2009. Palo je predvečerje u ljetno doba, sjediš pred kućom i kroz misli ti struje slike tvoga bivstvovanja u određenom kraju. Takav se nekakav ugođaj stvara u meni dok čitam ove Tokićeve pjesme. Naravno da je podneblje duvanjsko i da je pred tobom ravno polje omeđeno gorjem koje nazireš u daljini. Motriš sve to kroz vjeđe i snatriš. Dubok je i raznolik pjesnikov san. Sapinje ga ovozemna stvarnost, a on bi uzletio prema zvijezdama. Jasno to poručuje u ciklusu Sjaju li zvijezde, odnosno u istoimenoj pjesmi u njemu. Ovaj bi ciklus ujedno mogao biti i samostalna knjiga pjesama. Ima ih dovoljno za nazvati se knjigom i dovoljno...