Perica Smiljanić: kratki pregled povijesti Hrvata 1990. - 2022.

Moj dragi generale, zbog Tvog čina Tvoju sliku sam morao ukloniti iz svog doma! Hrvatski narod nije budalast. Kako je bio svjestan što je značila Tvoja haška presuda 2012., tako je duboko svjestan što danas znači Tvoj potpis na pismu, čiju pozadinu i poruku duboko osjeća! Domoljubni hrvatski narod zna da SVI SMO MI ANTIGOTOVINA! Nadalje, najznakovitiji stav vezano na predmetno pismo iznio je u svojem pojašnjenju stavljanja potpisa na pismo, general Miljavac. Njegov stav faktički otkriva razloge i cilj ove operacije POMILOVANJE. Miljavac kaže: „Tuđman veli da nije bilo Perkovića, ne bi bilo ni mene, ni HDZ-a, a ni države.“ Drugim riječima, UDB-a, bivše jugokomunističke strukture stvorile su državu, a onda, logično, da je Tuđman bio dio tih struktura, što su obične insinuacije. U najmanju ruku da mi još uvijek živući suvremenici, hrvatski branitelji i poglavito mi DRAGOVOLJCI ne postojimo. Upućujem generala Miljavca da kod vojnih analitičara iz Pentagona (iako on to zna) prouči njihove stručne studije o Domovinskom ratu, gdje izričito podcrtavaju da je presudno za nastanak hrvatske države, dok Hrvatska vojska još nije naoružana, a ni adekvatno ustrojena, neopisiv moral i spremnost na žrtvu branitelja u samim počecima Domovinskog rata. Znači moral, samoprijegor i spremnost na žrtvu nas dragovoljaca Domovinskog rata, kao i cijelog hrvatskog naroda uopće. Uostalom, vidimo što se događa u današnjoj Ukrajini. U nekim elementima je jako usporedivo sa početkom srpske agresije na Hrvatsku. (moral vojske i naroda Ukrajine)! Hrvatski narod – hrvatski branitelji stvorili su hrvatsku državu i, ako Bog da, nećemo je rušiti kao jugokomunisti s partizanima i četnicima 1941., već je razvijati i čuvati! Domovina je jedna! General Miljavac bi, pozivajući se na predsjednika Tuđmana morao znati i stavove pok. predsjednika, a vezano za gosp. Perkovića i cijelu tu udbaško-kosovsku strukturu (Mesić, Manolić, Josipović, Boljkovac ….) da: „Neprijatelja u kriznim vremenima moraš držati blizu sebe.” Isto tako, kad bi početkom rata predsjednik Tuđman primao naše hrvatske domoljube koji su dolazili izvana i stavljali se na raspolaganje hrvatskoj državi (padaju mi na pamet pok. Drago Sudar, nedavno preminuli, pok. Nikola Štedul i drugi – pročitati njihove izjave), poslije razgovora s njima i prije upućivanja u sektor gosp. Perkovića, na neki način im je stavljao do znanja komu ih upućuje. Stoga je od generala Miljavca i odvjetnika Nobila nekorektno i zasigurno zločesto, pozivati se na predsjednika Tuđmana. Kad čovjeka nema, sad KIBI DABI! Također, u studenom 1993. Vijeće za utvrđivanje žrtava državnog terora u inozemstvu, a koje je radilo u sklopu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava izradilo je Izvješće o 68 likvidacija hrvatskih političkih emigranata u svijetu, u kojem se navode imena najznačajnijih djelatnika Udbe koji su u tome imali ulogu. Među njima se navodi i ime Josipa Perkovića, izravno odgovornog za 6 ubojstava i 4 otmice. Kad je o tome predsjednik Komisije upoznao predsjednika Tuđmana, predsjednik je dao nalog da se Perkovića ukloni iz sustava. Postavlja se pitanje zašto nije i koja je to „nevidljiva ruka“ moderirala? Odaslana poruka upućuje na cilj, a on je mi smo (jugokomunističke, udbaškokosovske strukture) kontinuitet hrvatske državnosti. I stvarno, u Hrvatskoj se vodi jedan specijalni rat za taj svojevrsni KONTINUITET! Odnosno, u Hrvatskoj se vodi specijalni rat za hrvatsku prošlost. Domoljubna Hrvatska se u jednom sveopćem hrvatskom pokretu 90-ih pomirila i ostvarila stoljetni san – obnovila hrvatsku državu. Ova odnarođena, jugokomunististička Hrvatska, kako vidimo i ovim pismom „ratuje“, a ratovala je i kroz povijest protiv hrvatske države. Jugokomunisti i velikosrbi su rukom pod ruku, cijelo 20. stoljeće radili na štetu hrvatskog naroda i hrvatske države. Pod svaku cijenu se želi braniti neobranjivo. Pod svaku cijenu se želi braniti laž! Prije svega karakter borbe u Drugom svjetskom ratu i vladavinu i karakter države u razdoblju 1945. – 1990. g. Naprosto su neobranjive povijesne činjenice ,a one su: – da su jugokomunisti i velikosrbi, s partizanima i četnicima rušili vlastitu hrvatsku državu – NDH. To su počeli raditi u Bjelovaru, prije proglašenja NDH, a nastavili odmah po formalnom proglašenju, prije bilo kakvih represivnih radnji vlasti u nastajanju, jer ih i nije moglo biti, obzirom još uvijek nije ustrojena hrvatska vojska i redarstvo. (Ukoliko se u pojedinoj državi vlast, političke stranke, grupe građana, pojedinci, bave zločinom, kriminalom…tada se ne ruši država, nego narod na slobodnim demokratskim izborima bira bolju vlast, a čuva vlastitu državu, bez koje nema ni vlastite slobode). – da je od strane jugokomunističke ideologije, a po jugoslavenskim partizanima, a za račun dolaska na buduću vlast i za račun velikosrpske ideologije (Domovinski rat potvrda i dokaz) nad hrvatskim narodom 1945. izvršen genocid i egzodus, tako da je demografski devastiran – do 1948. g. ostao je bez 639.000 stanovnika – dr.sc. Stjepan Šterc. – da je u Drugom svjetskom ratu i poraću pod jugokumunistima ubijeno 663 svećenika –biskupa, svećenika, časnih sestara, više nego u 4-5 nama susjednih i srednjoeuropskih zemalja zajedno – Martirologij, don. Ante Baković. – da su u ime bratstva i jedinstva, a u biti za ime svog ostanka na vlasti i račun velikosrpstva „halalili“ povijesne hrvatske zemlje: BiH, Boku Kotorsku, Srijem, Bačku, u kojima su Hrvati bili većinski gruntovni vlasnici i većinski katastarski posjednici, a u pojedinim pokrajinama i regijama i većinsko stanovništvo. – da je u razdoblju od 1945. – 1990. u Hrvatskoj uvedena jednopartijska diktatura, koja je progonila i zatirala vjeru općenito, crkvu u Hrvata poglavito, hrvatski jezik, hrvatski nacionalni duh, kulturu i identitet, zatirala svaki nacionalni osjećaj. Drugim riječima –zatirala je domoljubni osjećaj i potrebu za svaku buduću samostalnu i slobodnu hrvatsku državu. Sijala strah. – da je osmišljeno 1960. godina 20. st. nastavila demografski devastirati hrvatsku zemlju otvaranjem granica, sve kako bi sprječavao bunt naroda koji je sve lošije živio, a u cilju očuvanja vlasti. – da je i današnje demografsko pražnjenje Hrvatske vođeno istim instiktom opstanka na vlasti, bez empatije i brige za budućnost hrvatske države, s time što današnji egzodus iz Hrvatske karakterizira to da danas zemlju napuštaju intelektualno najpotentniji mladi ljudi, koji bi trebali biti naš znanstveni kapital i oslonac, kako sadašnjeg, tako i budućeg ekonomskog i svakolikog razvoja, dok je 60-ih godina prošlog stoljeća zemlju napuštala pretežito radna snaga. I u jednom i u drugom slučaju Hrvatsku ne napuštaju djeca jugoslavenskih i komunističkih struktura, udbaško-kosovskih struktura. Za njih nisu samo osigurana radna mjesta u državi, već i unosni poslovi koje u pravilu plaća država. Narod bi rekao „kruha bez motike“. Osobno sam bio predmetom montiranog kaznenog progona 2000. g., poslije promjene vlasti i dolaska na vlast jugokomunističkog mentalnog sklopa, pa jako dobro znam o čemu govorim i jako dobro znam kako se to radi! Te, 2000. godine u Hrvatskoj se dogodio tsunami i pogrom. U svim ministarstvima RH sustav se provjetravao od svih kadrova vezanih na Domovinski rat. ( Meni bi znali reći: „ da me j..o predsjednik Tuđman i ministar Šušak!“). Ti isti, kad su u potpunosti uzeli „državu“, danas se licemjerno pozivaju i na jednog i na drugog! Da. To je taj udbaško-kosovski rukopis koji danas vidimo. Nažalost, tada, kada sam vidio s kakvom sve ostrašćenošću, kakvom zloćom to rade i na što su su sve spremni u miru raditi (osobno sam, kao državni službenik doživljavao prijetnje za likvidaciju, iza kojih je stajao budući hrvatski predsjednik Ivo Josipović, a što sam tada uredno prijavio svim nadležnima u Državi, no bez i jedne reakcije. Razumljivo ako je po vertikali uspostavljena struktura zla koja Hrvatsku ne može očima vidjeti. Samo joj trebaju hrvatski novci!) sam u sebi dodatno sam osvijestio našu hrvatsku Golgotu – Blejburg i sve hrvatske Križne putove. Bože…, pa ako su spremni sve ovo u miru raditi bez puške, što su sve mogli raditi s puškom 1945.? Međutim, za vrlog odvjetnika Nobila bitno je da za ta djela nema nikakve presude! Koje monstruozne svijesti i kojeg li bezdušja ! – da su te strukture 1990-ih naturile pretvorbu i privatizaciju (Jedan među prvima bio je Stipe Mesić s Našićkom cementarom), te nezakonito, na krvi hrvatskog vojnika, počeli stjecati pozicije na kapitalu, da bi dolaskom na vlast 2000 g. privatizirali sve što se može privatizirati: prethodno sanirane banke, energetski sektor, Plivu, Inu…i u pravilu sve to, kao grijeh nastojali pripisati pok. Tuđmanu i eto, tom zločestom ratnom HDZ-u. To je taj, u kontinuitetu, udbaško-kosovski rukopis, koji , na žalost, kod pojedinaca u narodu padne na plodno tlo. I na koncu to stalno lamentiranje s antifašizmom? Postavlja se pitanje što je to hrvatski antifašizam? – Da li je to moguće onaj komunistički-antifašizam, kad grupice budućih revolucionara ne znaju ko je napao Hrvatsku, protiv koga se treba boriti, kad miruju i čekaju, vođeni instinktom sličnim onom Alije Izetbegovića: „Nije to naš rat“, sve dok Kominterna 22.6.1941. ne zapovjedi? Kominterna je u savezu s nacističkom Njemačkom nepune dvije godine (1939. – 1941.) bila zauzeta kolonijalnim osvajanjem i komadanjem Poljske. Kako je moguće da takve buduće nazovi hrvatske antifašiste nije smetao savez s zločinačkim nacizmom i osjećaj da su dio zločinačke komunističke ideologije? Ili ih je moguće povezivao zajednički zločinački karakter, u kojem komunizam ipak prednjači jer je u 20. at. pobio preko 100.000.000 ljudi. – Da li je možda fašistički antifašizam kad 1941. god u Štabu fašističke Italije, u Benkovcu , talijanski fašisti organiziraju, naoružavaju srpske četnike, potpomognute hrvatskim partizanima, da podignu oružani ustanak protiv hrvatske države? Jedini antifašizam koji je bio u Hrvatskoj, ujedno i prvi antifašistički ustanak u svijetu, je onaj kada su se seljaci hrvatske Istre već 1919. počeli organizirati protiv fašističkog zavojevača Musolinija, da bi 1921. u Pronštini i Labinštini podigli oružanu bunu protiv istog. Sve drugo o antifašizmu je laž! Postavlja se pitanje kako povijesno pravo Hrvata na obnovu vlastite države na svom povijesnom prostoru, na kojem su od 7. st. može biti zločin? Kako stvaranje NDH 1941. g. može biti zločin? Blaženi Alojzije Stepinac je u okružnici poslanoj biskupima 28. travnja, pišući o uspostavi NDH, naveo da se radi o „najzamašnijim događajima u životu hrvatskog naroda“. Dodao je „je li potrebno isticati, da je i u našim žilama življe zakolala krv, da je i našim grudima življe zakucalo srce? Nitko pametan toga osuditi ne može.” Pravo niti jednog naroda na državu ne može biti zločin! Kako može pravo Hrvata 1941. biti izuzetak? Režim, vlast, političke stranke, grupacije ljudi, pojedinci mogu raditi zločine, baviti se kriminalom i to narod mora mijenjati u demokratskoj proceduri na izborima. Država svog naroda je svetinja i ona se čuva. Zaključno: Kako bi sačuvala poziciju u sadašnjosti: vlasništvo na kapitalu pretvorenom na nezakonit način u ratu i poraću (Pretvorbi nije smio prismrditi nitko koji nije bio dio strukture), kako bi sačuvala sve poluge vlasti u državi, utjecaj na kulturu, zdravstvo, školstvo, sudstvo, represivni državni aparat, pozicije u javnom sektoru, gdje su u pravilu na bitnim rukovodnim mjestima kadrovi ovih jugokomunističkih i udbaško-kosovskih struktura, ne smije se dopustiti promjena percepcije prošlosti, poglavito drugog svjetskog rata (karakter vojske NDH i karakter partizana, laž o Jasenovcu!). Zato se ova domoljubna hrvatska – običan hrvatski čovjek mora držati u svojevrsnom ropstvu i podređenom položaju, zbog stalnog nametanja osjećaja krivnje za nazovi grijeha očeva i djedova, kojih u pravilu nema. Kako to u pravilu te strukture znaju, nastoje po svaku cijenu spriječiti rad na bilo kakvom razobličavanju te istine. U protivnom, ako bi se spoznalo da su očevi i djedovi istih zločinci, pozicija djece i unuka koji sad baštine hrvatsku državu bi došla pod lupu i pitanje. Zato se mora zadržati status quo na drugom svjetskom ratu, a pod svaku cijenu osigurati kontinuitet preko Domovinskog rata. Stoga, ukoliko se hrvatski narod ne osvijesti, ukoliko ne progleda i počne misliti svojom glavom, ukoliko se ne zapita čija djeca moraju napuštati Hrvatsku, a čija imaju sve privilegije, te na izborima ne izabere domoljubnu i čestitu hrvatsku političku opciju (i kriterije da ponovno ne bude izigran), i na taj način otvori prostor za početak rješavanja ovih životnih problema sam će biti kriv. Perica Smiljanić, Tomislavcity Tri odana pratioca "začepljenih" krvnih sudova i kako ih izliječiti kod kuće? TomislavCity © 2018 tomislavcity.c Ispražnjen