Poštovani gospodine predsjedatelju,
Uvažene Ekscelencije, predstavnici država članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda,
Poštovani gosti,
Dragi prijatelji,
Veliko mi je zadovoljstvo sudjelovati na sastanku u Arria formatu članica Vijeća sigurnosti UN-a. Skup je posvećen temi koja je od egzistencijalnog značaja za našu domovinu BiH, njene građane svih nacionalnosti, konstitutivne narode Hrvate, Bošnjake i Srbe kao ustavotvorne nositelje suvereniteta. Stoga posebne zahvale zemlji predsjedatelju koja je inicirala i organizirala našu današnju raspravu. Njene prednosti su veoma dobro sažete i formulirane u konceptu koji je sačinjen u povodu ovog sastanka, što komplementira veoma dobru upućenost i informiranost inicijatora ovog susreta o svim specifičnostima i izazovima provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma u BiH.
Između ostalog rečeno je kako je Daytonski mirovni sporazum postavio osnovne principe funkcioniranja BiH, koji obuhvaćaju poštivanje neovisnosti i teritorijalnog integriteta države, odredbe o nadležnostima dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH – te jednakopravnosti tri konstitutivnih naroda; Bošnjaka, Hrvata i Srba. Dayton je definirao okvir za pronalazak rješenja povezanih s rješavanjem međuetničkih sukoba dijalogom, temeljenih na jednakosti i međusobnom poštivanju, kompromisu i konsenzusu.
Tema je relevantna i u kontekstu regionalnih odnosa i stabilnosti, ali i šire. U BiH se već dugo testiraju različite tehnike i modeli post-konfliktne stabilizacije, izgradnje mira, funkcionalne liberalno-demokratske multinacionalne federacije. Uspjeh svih tih različitih tehnika i alata može imati dalekosežne posljedice na slične međunarodne angažmane u budućnosti diljem svijeta, a time i praktična opredjeljenja i djelovanje i ovog tijela kao najvišeg u hijerarhiji sustava Ujedinjenih naroda.
Stoga je razgovor o 25. godišnjici Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini više nego prikladan kako bi na ovoj visokoj razini zajednički razmotrili sva njegova ključna postignuća. To činimo uz prednost respektabilne vremenske distance, kada je možda uputno početi razmišljati i o zauzimanju kreativnijih i inovativnijih metoda kojima se može potaknuti unutarnju stabilizaciju odnosa i ukupni razvoj BiH.
Ključni modalitet Vašeg dosadašnjeg upoznavanja s prilikama u BiH i razvojima vezanim za implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma bio je posredstvom kvartalnih izvješća visokog predstavnika. Zadnje je predstavio gospodin Valentin Inzko prije nekoliko dana. Nažalost, svi relevantni politički predstavnici u BiH smatraju da su u pravilu njegova izvješća, barem do sada, u nekim dijelovima bila značajno manjkava i površna, ali ono što najviše zabrinjava jeste da nisu prezentirala cjelovitu sliku stanja u BiH.
Bez cjelovite slike nema pravog razumijevanja problema, a onda izostaje i adekvatan pristup koji Međunarodna zajednica i ovo respektabilno tijelo može zauzeti u pogledu onoga sto prepoznajemo kao zajednički interes: demokratsko sazrijevanje te samoodrživa europska perspektiva BiH.
Inzistiranje na ustavnom okviru BiH, koji se temelji na ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, nije zagovaranje podjele BIH, što neki često neargumentirano i neutemeljeno imputiraju Hrvatima u BiH. Prečesto se
legitimno inzistiranje na pravu i ustavu proglašava nacionalističkim djelovanjem i treba prestati s takvim etiketiranjem.
Daytonski mirovni sporazum narušava se brojnim izazovima, navesti ću samo neke od problema koji iz nama nepoznatih razloga nisu navedeni u navedenome Izvješću gospodina Inzka, a uvjeren sam da zaslužuju vašu pozornost, uključujući:
1. nelegalne kvalifikacije hrvatskoga naroda kao manjine (što je protuustavno i protivno sporazumu koji jednako pozicionira tri konstitutivna naroda kao ravnopravna društveno-politička subjekta). BiH je simetrična multinacionalna federacija koja funkcionira na bazi priznanja i pune jednakopravnosti tri konstitutivna naroda bez obzira na demografska kretanja i varijacije u njihovoj brojnosti na cjelokupnom teritoriju BiH.
2. u Izvješću se nije očitovalo niti jednom riječju o pozivima bošnjačkih stranaka za nametanjem Hrvatima političkih predstavnika na nižim razinama vlasti;
3. najavama bošnjačkih stranaka o kršenju Daytonskog sporazuma na štetu Hrvata na Općim izborima 2022.;
4. nelegalnim i nelegitimnim sazivom Središnjeg izbornog povjerenstva BiH;
5. ignoriranjem nelegitimnosti člana Predsjedništva BiH;
6. prešućivanjem politike vodeće bošnjačke političke stranke SDA koja relativizira i priječi implementaciju sporazuma o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH te politikama mržnje prema Hrvatima i opstruiranjem ustavno-zagarantiranih prava konstitutivnih naroda itd….
Budući da se visokom predstavniku Člankom II Aneksa 10 Daytonskog mirovnog sporazuma u zadatak stavlja praćenje provođenja Mirovnog sporazuma te u svom mandatu treba djelovati nepristrano i uvažavati demokratski izražena stajališta svih konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, jasna je naša duboka zabrinutost navedenim. Nasuprot tomu, danas ovim obraćanjem, imamo jedinstvenu prigodu zauzeti konstruktivno kritičan stav u pogledu svih činjeničnih manjkavosti implementacije Daytonskog sporazuma. To je potrebno kako bi stekli uvid u sav njegov nerealiziran potencijal, koji je potrebno aktualizirati kako bi zemlja napredovala na svom putu demokratskog razvoja i sazrijevanja ka potpunoj samostalnosti, samoodrživosti i europskoj budućnosti.
Međutim, nipošto ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu koja je ključna za stabilnost BiH i regije, a to je da se BiH temelji na načelu jednakopravnosti tri konstitutivna naroda; Bošnjaka, Hrvata i Srba – koji zbirno predstavljaju preko 97% svih njezinih građana. Konstitutivnost je pri tom odrednica koju je naš Ustavni sud još 2000. godine izdvojio kao temeljno i natkrovljujuće ustavno načelo. To je načelo dakle temelj i strop konstrukcije koju nastojimo organizirati i urediti po mjeri sva tri autohtona naroda koja su njen prostor kroz stoljeća zajednički gradili. Vjerujem kako su krajnje pogrešne političke iluzije kako će postojeća i stvarna nacionalna pitanja i odnosi pasti u drugi plan sama od sebe ukoliko ih se bude ignoriralo ili agresivno djelovalo na njihovoj neutralizaciji iz javnog diskursa. Umjesto toga, kao rezultat imamo strukturalne poremećaje i nesposobnost da provedemo nužne ustavne i političke reforme.
Jedan od najakutnijih odnosi se na izmjene Izbornog zakona kojim je narušena jednakopravnost i ravnoteža u sustavu razdiobe vlasti između tri naroda. Uz to, neka od rješenja nametnuta od strane međunarodnih Visokih predstavnika su stvorili nove probleme kojima se naknadno morao baviti Europski sud za ljudska prava, koji je tako naredio korekciju diskriminirajućih odredbi vezanih za izbore u Mostaru, gradu iz kojeg i sam dolazim, a koje je, vjerovali ili ne, nametnuo Ured Visokog predstavnika (OHR)! Najviše problema, osobito za hrvatski narod, izazvale su nepromišljeno nametnute izmjene Izbornog zakona koje su dovele do toga da je u dva navrata vlast u entitetu Federacija BiH (hrvatsko - bošnjačkom entitetu) konstituirana bez predstavnika Hrvata kao konstitutivnog i ustavno jednakopravnog naroda. Time je izravno ugroženo njegovo suvereno ustavno-političko pravo na izbor političkih predstavnika i zajamčeno sudjelovanje u konstituiranju vlasti na razini entiteta i Države BiH u instituciji Predsjedništva u koju je u tri navrata izbornim inženjeringom realizirana neustavna i nedemokratska impozicija na poziciji hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.
Razumijem pozitivnu intenciju međunarodne zajednice kojom se nastojalo pojednostaviti donošenje odluka u parlamentarnoj i izvršnoj vlasti i na taj način ubrzati institucionalni razvoj i kretanje BiH. Međutim, iskustvo je svjedok da bez unutarnjeg legitimiteta, konsenzusa i poštivanja prava svakog od naroda na legitiman politički izbor i predstavljanje, naši zajednički ciljevi nisu ostvarivi.
Federalni sustav razdiobe vlasti ne smije biti shvaćen kao prepreka izgradnji države, jer to međunarodnu zajednicu stavlja u pristranu poziciju kojom se podržava jednostrana unitaristička koncepcija koju afirmiraju bošnjački politički subjekti sa sjedištem u Sarajevu. Zanemarivanje kolektivne jednakopravnosti tri naroda i njihove konstitutivnosti samo ohrabruje majorizacijska nastojanja koja su nelegitimna u odnosu na Ustav i mirovni sporazum. To dovodi do toga da u BiH imamo rascjepkani politički krajolik, ozračje nepovjerenja između političkih predstavnika tri konstitutivna naroda koje često uzrokuje funkcionalan zastoj u institucijama i nazadovanje u provedbi ključnih reformi. Tek kada se sva tri konstitutivna naroda i svi građani u Bosni i Hercegovini budu osjećali sigurno, samouvjereno i bez brige da njihov identitet i politička prava nisu priznati, fokus će se s nacionalnih političkih platformi prebaciti na društvenu-ekonomska pitanja.
Da bi se to ostvarilo, kao ključni preduvjet, bez daljnjeg odgađanja jeste izmjena Izbornog zakona, znatno prije Općih izbora 2022. godine. Pri tom, promjena Izbornog zakona ne smije biti cilj sam po sebi, već prvi bitan korak na putu zemlje ka političkoj stabilizaciji.
Na kraju, želim skrenuti pozornost kako u ovom trenutku moja zemlja prolazi kroz jedno razdoblje značajnih iskušenja. Duboko sam uvjeren kako jedan konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini ne može biti ni sretan ni prosperitetan ako to nisu i ostala dva konstitutivna naroda i svi naši žitelji. U tom smislu smatram da mi, unutar Bosne i Hercegovine, moramo uraditi nužan iskorak te u narednih šest mjeseci usvojiti izmjene izbornog zakonodavstva sukladno Odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kao i do sada, očekujemo razumijevanje i potporu međunarodne zajednice u rješavanju ovog pitanja od vitalnog značaja za daljnju demokratizaciju i ostvarenje naše pune integracije u Europsku uniju.
Svako Vam dobro i živjeli,
Dr. Dragan Čović
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH
Primjedbe