Gdje su hrvatske tvrtke kada govorimo o otkupu proizvoda vijednih poljoprivrednika iz Herceg Bosne?

Uvijek se razveselim kad među mojim Duvnjacima sretnem one koji se bore i koji ne odustaju, unatoč svemu. Među njima je svakako Crveničanin Dalibor Buljan, otac dvoje male djece.

Dalibor se prošle godine počeo zanimati za uzgoj mrkve na Duvanjskome polju. Prikupio je potrebne informacije, a obećavajuće riječi stručnjaka bile su kako ta kultura vrlo lijepo može uspjeti u našemu kraju pa su mu preporučili sjeme za djevičansko tlo budući da je ono u duvanjskome kraju nezagađeno.

Dalibor je potom posijao šest milijuna hibridnih sjemenki mrkve na 3 ha zemlje u Duvanjskome polju, a  zemljište mu je velikodušno ustupio jedan ovdašnji poduzetnik. Urod je bio između 30 i 40 tona. Sve što je teže od kilograma meni je puno, a Dalibor se smije govoreći kako je očekivao 80 tona! Objašnjava da su njegov nasad zaobišle tri potrebne kiše i u detalje priča što je sve prošao u ovoj avanturi.  Osamdeset tona mrkve trebalo je završiti na kineskome tržištu, ali zbog prepolovljenoga uroda to je ostala nedovršena priča.

Domaći trgovački lanci puni su mrkve iz uvoza – one lijepoga, pravilnoga i sjajnoga izgleda, ali ni blizu zdrava i ukusna kao ova Daliborova koja se izgledom ne hvali. Upravo takva njegova mrkva  čeka uskladištena na bolje dane i da se potroše zalihe u ovdašnjim trgovinama.

– Ono što sam u svemu ovome naučio jeste iskustvo, kaže Dalibor, a da je znao što ga sve čeka, kaže, možda ne bi ni krenuo u ovu priču.

Dalibor je jedan od onih naših Duvnjaka koji se kao golobradi mladić devedesetih odazvao obrani doma i Domovine. Da je znao što ga sve čeka, tko zna, možda ne bi ni išao u rat.  Po završetku rata radio je kao građevinski radnik u Hrvatskoj i BiH. Danas je nezaposlen, a mrkva je trebala biti rješenje.“  O odlasku „preko granice“, kaže, ne razmišlja.

Kako bi dobro bilo prodat’ ovu mrkvu! Tko zna, možda se nakon naših redaka Daliboru posreći i njegovu četveročlanu obitelj nešto ranije posjeti sv. Nikola.

Nada umire zadnja, a Daliboru čestitamo na odvažnosti!