VUKOVARSKA EPOPEJA

Vukovaru na Dunavu grade,

Ti vitezom hrvatskim postade.

Kroz stoljeća tu si ponikao,

Na braniku hrvatskom ostao

Kad Hrvati na Dunav stigoše,

Kad Avare Klukas pobjediše

Kroz naredne tekuće godine,

Tu stigoše postrojbe Porgine

Sin Klukasov kad kršćanstvo primi

Raširi ga po svoj domovini

Od šest stotin četerdeset prve

Prave vjere pokrštenja vrve.

Hrvat s križem stiže do Dunava

Nova vjera Isusova prava.

Koju narod hrvatski poprimi

U Hrvatskoj novoj domovini.

Tu kršćanstvo hrvatsko procvjeta

I biti će sve do kraja svijeta,

Pedesetak hrvatskih vladara

Petnaest stoljeć Hrvatska je stara

Trista godin bismo Kneževina

Zatim dvjesto slavna Kraljevina

Od Jadrana do Drave i Drine

Drevnih međa naše domovine.

Duga Sava duž Hrvatske teče

I u Dunav veliki utječe.

O tom pjeva Himna Lijepa naša.

Dunav silni rijeka je međaša

Teci Savo, Dravo, Drino teci

I dunavskom svome ušću reci

Bože čuvaj naše drevne međe

Da ih tuđin nikada ne prijeđe.

Što na žalost tako nije bilo,

Tuđin međe naše je lomio.

Od Bugarskog cara Simeona,

Do Turaka u vremena ona

I do srpskih četničkih koljača

Najnovijih divljih osvajača

Dvadesetog krvavog stoljeća

I najezda balkanskoga smeća

Nitko takve ne dade nam rane

Kroz stoljeća hrvatske obrane

Na predziđu Europe zapadne

Doživjesmo mi strahote gadne

Baš od Srba balkanskih barbara

U povijesti znanih lešinara

Što htjedoše Hrvate zbrisati

I Hrvatskoj ime srpsko dati

Poslije smrti Tite nesretnoga

Razbojnika toga balkanskoga

Srbi misle da im vrijeme paše

Da pokore hrvatske ustaše

SANU njima Memorandum piše

Kojeg Slobo odmah prihvatiše

Sa armijom Titinih dželata

I početkom krvavoga rata.

Uzvikuje sa Kalemegdana

Bit će krvi i krvavih rana

Tko no kaže Srbija je mala

Ratove je mnoge izazvala

Najnovije devedest prve

Kad Slobine vučje horde vrve

Gradovima srpskim se valjaju

Ko čopori gladnih pasa laju

Druže Slobo šalji nam salate

Bit će mesa klat ćemo Hrvate.

S ovom pjesmom počinju da kolju

Ispunjajuć svetog Save volju

Uzdignutih ruku sa tri prsta

Sve u ime svetosavskog krsta.

Na hrvatsku domovinu kreću

Na Vukovar oazu najveću

Tu hrvatsku luku na Dunavu

Tu graničnu hrvatsku tvrđavu

Rana jesen devedeset prve

Srpske horde na Vukovar vrve

Silna vojska od jugoarmije

Svih rodova ratne pukovnije.

I četnički brojni dragovoljci

Šešeljevci ko i Arkanovci

Sve u svemu pedeset tisuća

Više nego vukovarskih kuća

Vukovarci koje će braniti

Gdje krvava bitka će se biti

Branit će se tri mjeseca duga

U obruču srbijanskog kruga.

Blago Zadro radnik iz Borova

Prvu bojnu hrvatsku osnova

Hercegovac od Širokog Briga

Već je davno u Borovo stiga

S hrabrom Katom tu se oženio

Popularan radnicima bio

Nema druge, domovina zove,

On poziva dragovoljce nove.

Pristiže mu stotine momaka

Vitezova hrvatskih junaka.

Što oružje traže na sve strane

Da Vukovar hrvatski obrane.

Upoznaje Merčep Tomislava

Rastom malen junačina prava

Inženjer je Vukovar poznaje

I obrane prvu skicu daje

Tomislav je dužan svake hvale

Vukovarske poznaje kanale.

O predaji nema ni govora

Vukovar se obraniti mora.

Noću danju stalno zasjedaju

I obranu vitešku spremaju

Obruč stežu stotine tenkova

Sa tisuće bacača, topova

Tko će srpskoj sili odoljeti,

Do zadnjega mi ćmo se boriti

Blago Zadro i borci njegovi

Odlučni su ko i Merčepovi,

Tomislav je od Imotskog grada

Sva Hrvatska Vukovar je sada

Sa svih strana tu ratnika ima

Da se složno odupru Srbima.

Nećeš prijeći međe Domovine

Dok nas bude ogavni Srbine!

Sa Radio glasa Vukovara

Zov Sinišin ko da nebo para.

Sva Hrvatska u obrani vrije

Na sve strane boj se krvav bije

Sve do Zadra i do Dubrovnika

Hrvat brani zemlju od četnika

Dok Vukovar uzvišeno stoji

I obrane svoje dane broji.

Ko Sigetu pomoći mu nema.

Tragediju Vukovaru sprema

Svetosavska rulja sa Balkana

Kojima je osvajanje hrana.

Đilas Slobi javno poručuje

Uzalud se agresija kuje

Ti Hrvate nećeš pobjediti

Nit Hrvatsku ikad pokoriti.

Čuješ Slobo posrbljeni brate

Ti ne poznaš junake Hrvate.

Još ih nitko dotukao nije

Ti se mani velike Srbije.

Memorandum mačku za rep veži

Na hrvatski narod ne poseži

Svi su drugi neznatni narodi

Sa Hrvatim ratove ne vodi.

Inače ćeš kobno završiti

Ko i ćaća sam ćeš se ubiti

Ali Slobo Đilasa ne sluša

Opsjednuta njegova je duša

Da Hrvate do kraja dotuče

Slobo laje kao ljuto kuče

Jadranska je obala nam draga

Srbija će bit do Karlobaga

More ćemo Jadransko imati

Tu zadnjice srpske ćemo prati.

Na toplom ćmo moru uživati

Dok Hrvati moraju nestati

Krvavi su ovog rata dani

Pored svega Vukovar se brani

Svakog dana tisuće granta

Vukovarom pada ovog rata

Vukovarske brojne kuće gore

Dok hrvatski ratnici se bore.

Svakog dana umiru deseci

Podrumima ranjeni u jeci.

Nema hrane, nema municije

Za svaku se kuću bitka bije

Svakog sata Siniša se javlja

Traži pomoć, Hrvate pozdravlja.

Avioni, topništvo, tenkovi

Svakog sata napadi su novi

Na stotine agresora pada

Dok Vukovar u obruču strada

Ranjenike zbrinuti ne daju

Topovima bolnicu gađaju

Doktor Njavro operira, reže

Doktorica Vesna rane veže.

Hodnici su puni ranjenika

Svakog dana sve strašnija slika

Po bolnici granate padaju

Ranjenici ranjeni stradaju

Glas se čuje Nikole Zrinskoga

Iz onoga grada sigetskoga

Tako meni Boga velikoga

Borit ćmo se smjelo do zadnjega.

Kod Hrvata povijest se ponavlja

Blago Zadro Vukovar pozdravlja

Tako meni roda hrvatskoga

Hrvati se ne plaše nikoga

Mi nemamo oružja velika

Al naša su srca od čelika

Tu hrvatski kliče Leonida

Sve napade Termopilski kida

Vukvarom nek bude pisano

Za Hrvatsku tu živote damo.

Dok aždaja srbijanska riče

Zovemo te hrvatski putniče

Grobovima našim se pokloni

Tu smo za vrat mi stali sotoni

Mrtve će nas Vukovarom vući

Tu ćmo Srbe zauvijek dotući

Otkud Blagi proročanstvo sveto

On Oluju navješćuje eto

Koja će se puno poslije zbiti

Hercegovca Zadru će slaviti

Kao prvog ratnog velikana

Sva hrvatska slavi ga obrana

Genralski čin mu Tuđman daje

I posmrtno priznanje odaje

Sva odličja Domovinskog rata

Krasiti će ovoga Hrvata

Kako bi se Blago radovao

Za života da je za to znao

Blago Zadro ratujuć ne spava

Kao Jure ratnike pozdravlja

Do svakoga bunkera dolazi

Danju noću na obranu pazi

Svuda pjesmu Vukovarom čuje

Bojišnicam koja odjekuje

Evo zore evo bijelog dana

Evo nama Jure i Bobana

To je pjesma slavnih velikana

Proslavljenog Jure i Bobana

Ostali su vječno među nama

Vojskovođe u našim pjesmama

Tu je pjesmu i Blago pjevao

U pjesmi je sebe prepoznao

Možda ni sam to slutio nije

Da se u njem slavni Jure krije.

Branitelji svi su ga voljeli

Jer sa njima svu sudbinu dijeli

Slavne Crnce sada Zengam zovu

Što se bore za Hrvatsku novu

Onda Ante, a Franjo je sada

Hrvatima i ponos i nada

Na stotine hrvatskih ratnika

Braniteljskih junaka časnika

Tko imena njihova poznaje

Nek o njima uspomene daje

U Epu je njima svima slava

Epopeja junačka krvava

Tri mjeseca il stotinu dana

Vukovarska povijesna obrana

Kakve nigdje nikad nije bilo

U povijesti ratovanja zbilo.

Trides tisuć Vukovar napada

Samo jedna brani ga brigada

Pod imenom Dvjesto četvrta je

Njeno ime zauvijek ostaje

S brigadirom Branka Borkovića

Turopoljca odvažnog mladića

Mladi Jastreb naslijedi staroga

Dva Jastreba roda hrvatskoga

Velikoga čina ne dobiše

Valjda zato što živi ostaše

Kao Blago Zadro ne padoše.

Za Vukovar živote ne daše.

Blago Zadro vođa legendarni

Ratnici mu potpuno odani

O Blagi se već legenda stvara

Prvo ime grada Vukovara

O njemu se već pjesme pjevaju

Tko je Blago svi ratnici znaju

Hercegovac sa Širokog Briga

U pečalbu vukovarsku stiga

Blago Zadro roda seljačkoga

Velikoga srca hrvatskoga

Na kamenu surom ponikao

Sa burama majku je sisao

Njegovi su od kamena geni

Hercegovac časnu ženu ženi

Da mu bude majka brojne dice

Da Hrvatskoj rađa uzdanice

Pusta zemlja ne služi nikome

A nikako rodu hrvatskome

U Bibliji poruke nam stoje

Napunite lice zemlje svoje

Harcegovci silno štuju majke

Kad rađaju hrvatske junake

Da hrvatsku brane domovinu

Da sa pjesmom umiru i ginu

Blago Zadro iz Mamića sela

Zapovjednik uzdignuta čela

Sa Merčepom da ga nije bilo

Da li bi se Vukovar branilo...

Pojedinci često povijest kroje

Kad viteški na braniku stoje

Da ne bješe Šubića Zrinskoga

Ne bi bilo boja Sigestkoga

Tko opere Zrinskog bi stvarao

Za Nikolu Zrinskog tko bi znao.

Vukovarska opera se sprema

Slične drame u povijesti nema,

Milijunske padoše granate

Hoće Srbi porazit Hrvate

Vukovarom dok se Zadro kreće

Srbi nikad porazit ga neće.

Rovovima ta se pjesma čuje

Četnicima smjelo poručuje

Tako nama Boga velikoga

I imena časnog Hrvatskoga,

Vi Hrvate pokorit nećete

Vi uzalud trupama krećete

Do zadnjega tu ćmo se boriti

Dunav silni hrvatski će biti

On u Himni Lijepe naše stoji

On stoljeća duga međom broji

Blago često Lijepu našu pjeva

Dok iz njega plamen ratni sijeva

Strojnu svoju on ponosno nosi

On sa njome rafalima kosi.

Kada smjelo bojištem koraca

Ručne bombe kad ustreba baca

Uvijek njega oko pasa krase

Kad ustreba bojišnicam zna se...

Sa oružjem Blago je spavao

Biti spreman to je dobro znao

Smjeli ratnik od čovjeka duša

Branitelje kao djecu sluša

Među njima i Roberta sina

Po junaštvu slika je Blagina.

Sin sa ocem ratuje u boju

Da obrane domovinu svoju.

Sin mu drugi Tomislav se zove

On se sprema za postrojbe nove

Mlad je dečko sa petnaest ljeta

Rana mladost u ratu mu cvjeta.

Gleda oca i starijeg brata

Dva ratnika viteza Hrvata

Braneć svetu domovinu svoju

Obojica pasti će u boju

U obrani Blago Vukovara

A sin Robert blizu zavičaja

Na Kupreškom polju on će pasti

Zreli život neće ni dorasti

Kolike nam mladosti padoše

Za Hrvatsku živote dadoše

Tomislav će ostati mlađahni

Da svog oca i brata sahrani

Jedva čeka punoljetnost svoju

Da ne mora padati u boju.

Otac njegov iz Borova radnik

A sada je vukovarski ratnik

Otkad otpor vukovarski sprema

Već danima u domu ga nema

Sada ratnu uniformu nosi

Sa osmjehom četnicim prkosi

Vukovarom danju noću bdije

Svuda stiže gdje je kritičnije.

Četvrtoga dana listopada

Blago Zadro na Sajmištu strada

U desnu je nogu ranjen bio

U bolnici nije ostat htio

Čim mu ratnu ranu saniraše

Blago odmah na bojište staše

K ratnicima svojim se pridruži

I ponovno snažnu hrabrost pruži

Gdje god treba Blago ranjen kreće

Gdje ustreba on propustit neće

Sa zanosom ratnici ga slijede

I sa njime vojuju pobjede

Šesnaestoga dana listopada

Blago Zadro na bojištu pada

Tu na kraju te Kupske ulice

Četničke ga pogode ubice

Provaljena biješe Vinogradska

Gsdje poginu legenda hrvatska

Dvanaest dana nakon ranjavanja

Do Blagina dođe stradavanja

Potištenost ratnicim zavlada

Vukovarom ko prije nikada

Legenda je na bojištu pala

Al snaga mu duhovna ostala

Sad za Zadrom mnogi rone suze

Malodušnost nikog ne obuze.

Svi moramo borbu nastaviti

I Zadri se svome odužiti

Spašavajuć tijelo mrtvog Blage

Mlinarić nam Zvonko "Špeki" pade.

Kod ratnika uplakana lica

Blagu Zadru naslijede dvojica

Kovačević Ivo, Babić Marko

U stožeru odlučiše tako

Baz ikakvog čijeg prigovora

I bez Zadre braniti se mora.

Još će mjesec dana borba biti

Hrvati će Vukovar braniti

Jastreb Stari Dedaković Mile

Vojničke su vrline mu bile,

Jugo vojske pukovnik po činu

Razočaran bi u domovinu

Ode tražit pomoć od Zagreba

Vukovaru vojna pomoć treba.

Dok pomoći ni od kuda nema

Rulja srpska tragediju sprema.

Vukovaru hrvatskome gradu

Uništiše bilo kakvu nadu.

Borkoviću Branko Jastreb mladi

Ni sam ne zna što da se uradi.

Problijedilo njegovo je lice

Ubiše ga duge nesanice.

U stožeru vukovarskom bdije

Na bojištu njega vidjet nije.

U te teške vukovarske dane

Što se može jugo kapetane

U Armmji Titinoj je bio

Turopoljac nije je volio.

Čim je Gardu Tuđman osnovao

Borković je uz gardiste stao.

Ko i drugi Hrvati odani

Da se zemlja hrvatska obrani

Od četnika Šešelja i Slobe

Da obrane nastave se borbe

Krvavoga Domovinskog rata

Izmirenja naroda Hrvata.

I umjesto jugo oficira

Sad časništvo svoje vojske bira

Svoje vojske Domovinskog rata

Najslavnijeg povijesti Hrvata.

Branko jedan od takvih je bio

Borković je Vukovar branio.

I njemu se prigovarat može

Nije mogo on iz one kože

U najvećej bitci Vukovara

Koju povijest novija nam stvara.

Nema Zadre ni Dedakovića

Do li mladog Branka Borkovića

Sa Sinišom svakog dana zove

Da u pomoć stignu snage nove.

U Zagrebu sve ostaje nijemo

Bojište je hrvatsko golemo.

Duž Hrvatske na tisuće milja

Front se pruža srpskoga nasilja.

Dok Vukovar na Dunavu gori

Dubrovnik se u plamenu bori.

Desetine gradova i sela

Četnička je rulja zaposjela

Ubijajuć sve hrvatsko pale

Za Vukovar sve su šanse male.

Obranit se na žalost ne može

Zašto to si dozvolio Bože.

Mnogi Gojku Šušku zamjeraju

Jer istinu stratešku ne znaju

Da spašava Hercegovce svoje

Ali stvari drugačije stoje

Ako padne pak Hercegovina

Srbin Jadran pod kontrolom ima

Sve do Splita i do Zadra grada

Što bi bila morska nam blokada

Hercegovci Jadran su čuvali

Četnicima prodrijet nisu dali

Na Pologu u početku rata

Hercegovska pobjeda Hrvata

Spriječena je tenkovska brigada

Hercegovom zemljom da zavlada

Šešelj vrišti da gangaša nije

Ostvaren bi bio plan Srbije

Gojko Šušak Ministar je rata

Franju sluša ko rođenog brata

Sa njim dijeli teške ratne dane

Strategiju planira obrane.

Kako srpsku silu pobijediti

Kako Srbe zauvijek slomiti.

Da se nikad više ne usude

Da Hrvatska grobnica im bude

Strašnom posta vukovarska slika

Gdje izginu tisuće vojnika.

Gdje tenkovsko on groblje postade

Gdje im Hrvat udarce zadade,

Na Trpinjskoj u jednome danu

Predrag Matić posla na sahranu

Čak desetak četničkih vozila

Rušila se sa zoljama sila

Pet tenkova i tri oklopnjaka

Sruši zolja ovoga junaka

A takvih je još primjera bilo

Vukovar se viteški branilo.

Tri mjeseca il stotinu dana

Vukovar je simbol svih megdana

Od poraza na polju Krbavskom

Tragedije na polju Bleiburškom

Vukovar je svetinja najveća

To hrvatske pobjede je svijeća

Vukovar je mukom umirao

Da Hrvatim vremena bi dao

Krvariše vukovarske rane

Za pobjede i olujne dane

Kada Srbin smotanoga repa

U majčicu Srbiju odšepa

Dok ih bude svi prokleti bili

S Hravtim se nikad bratimili

Koliko su rana nam zadali

U Radića otkad su pucali

Glavašević zadnje vijesti šalje,

Bez pomoći ne može se dalje.

I na žalost Vukovar nam pada

Što se neće oprostit nikada

Ni Srbima niti Prečanima

Dok nam bude hrvatskog imena.

Srpske horde Vukovarom gaze

Te bradate pijane nakaze

Koračnicu svoju glasno snube

Dok kamama mnoge glave rube

Slobodane pošalji salate

Ima mesa koljemo Hrvate.

I zaista danima su klali,

Ranjenike teške ubijali

Postala je Ovčara krvava

Pogaziše tu sva ratna prava.

Tog zločina užasna je slika

Zarobljenih teških ranjenika

Među njima Siniša je bio

Taj novinar svim Hrvatim mio.

S ranjenicim na Ovčari pade

Za Hrvatski narod život dade,

Mučenik je hrvatske nacije.

On je simbol nove Kroacije.

Borković se izvuče nekako

Na Ovčari ne završi tako

Sve ranjene Hrvate pobiše

Zarobljene mukama mučiše.

Mjesecima hrvatsko će roblje

Po Srbiji popunjavat groblje.

Ostavljajuć kosti u Dunavu

Sve uz srspku svetosavsku slavu

Svetosavlje to je zmijska guja

Koju ipak satrat će Oluja

Hrvatskoga naroda junaci

Pobjednički hrvatski barjaci

Bljeskovite hrvatske pobjede

Domovinom porobljenom slijede.

Ponovno će u Vukovar stići

Spomenike pobjede podići

Blagi Zadri i svim junacima

Vukovarcim koliko vas ima

Vi ste ponos hrvatske povijesti

I hrvatske domovinske svijesti

Tri mjeseca vi ste izdražali

I mogućnost Hrvatima dali

Da pripreme silu oružanu

Da dovrše povijesnu obranu

Sve od Boke do plavog Dunava

Vukovarci povijesna vam slava

Vitezovi znani i neznani

Što ste dali doprinos obrani.

Vukovarski križevi nam bijeli

Sa hrvatskim imenom živjeli

Četiri sina od Majke su Kate

Blago Zadro i Roberte brate

Zadrin sine svoje domovine

Klanjamo se ratnicima svima

Braniteljim slavnim Hrvatima

U Vukovar kada Franjo stiže

Svoju ruku ispruženu diže

I zaprijeti dušmanima svima

Da Vukovar vječnu slavu ima

Da se zove herojem Hrvata

Velikoga Domovinskog rata

Kojeg Srbi nama nametniše

I u njemu poraženi biše

Zaboravit nikad se ne smije

Dok hrvatsko snažno srce bije

Dok Hrvatki barjak nam se vije

Dok nam zemlja vitezove krije

Dok s hrvatskog neba sunce grije

Vukovar je ponos Kroacije!

Nek Vukovar slavi povijest nova

Uspomena slavnih vitezova

Neka cvjeta grobovima cvijeće

Gloubica neka ga nadlijeće

Vukovarski simbol od davnine

Vukovar je ponos domovine

Križevima ratničkih imena

Svaka stopa krvlju zalivena

O tom Dunav nek vječno žubori

Kud se Himna Lijepe naše ori

Na obali plavoga Dunava

Povijesna je Vukovaru slava

On je pao da bi uskrsnuo

Poput Krista Hrvate spasio.

To zapamti zlokobni Srbine

Da si proklet na tlu domovine

Hrvatskoga roda i poroda

Ispod našeg hrvatskoga svoda

U pašaluk ti se srpski vrati

U Hrvatskoj nek živu Hrvati

U svom, na svom ko slobodni ljudi

Ti Srbine u Srbiji budi

U slovima Vukovara piše

Sa Srbijom Hrvat nikad više

Ni u kakvom zajedništvu nije

Nikad više ogavne Srbije.

Hrvatska se Himna gromko ori

Dunav rijeka povijesna žubori,

Teče međom Drave, Save, Drine

Hrvatske nam slavne Kraljevine

Do sada su knjige napisane

Al Vukovar nema svoje drame

U operi pjesmom opjevane.

Ovim Epom zov narodni zove

Na književne izazove nove

O herojim grada Vukovara

Epopeja gdje se nova stvara

Hvala braćo hvala barnitelji

Sav hrvatski narod to vam veli

Vukovar ste branili do kraja

Uživajte mir hrvatskog raja

Vitezovi naroda Hrvata

I sve žrtve Domovinskog rata

Od Klukasa i Porge mladoga

Do Tuđmana Franje basmrtnoga.

Bog Svevišnji vama dobar bio

Hrvatskim vas nebom nagradio

Za sve što ste za Hrvatsku dali

Svetu zemlju za koju ste pali

Vukovar je Golgota Hrvata

Pobjedničkog Domovinskog rata

Od Bleiburške Kalvarije naše

Križnim putem tisuće padaše

Tragediji nije kraja bilo

Hrvate se strašno ubijalo

Pored toka duge rijeke Drave

Padale su kao snoplje glave

Robovasmo mi pedeset ljeta

Svakog dana sudbina nam kleta

Od zloglsnog jugokomunizma

Vladavine jugo vandalizma

Domovinom mi smo umirali

Uništiti nismo im se dali

Vukovarom to smo pokazali

Lekciju im ratnu iščitali

Tu im pade trides zrakoplova

Na stotine tenkova, topova

Deset tisuć pogube ratnika

Tri put više ratnih ranjenika.

To im cijena vukovarska biše

Na Hrvatsku ne idite više!

Hrvatski vas ratnici čekaju

Iz pepela Hrvati ustaju.

Vkovar ćmo sveti obnoviti

U njemu će vječni spomen biti

Na Dunavu križ veliki blista

Simbol našeg uskrsnulog Krista.

Dok na brijegu vodotoranj strši

Agresija srpska ga ne skrši

S destinam topovskih granata

Ovog tornja Domovinskog rata

Neka iz njeg vječni plamen gori

A zastava hrvatska vijori.

Kroz sve dane godine vremena

Na heroje osta uspomena.

Sad molitva hrvatska nam slijedi

Spomen na vas neka ne izblijedi

Ostajete navijeke sa nama

U srcima i našim dušama

Nek vam humci cvijećem procvjetaju

Nek slavuji nad vama pjevaju

Nek crveni makovi se njišu

Nek vjetrovi sve oblake brišu

Neka pčele cvjetovima zuje

Nek hrvatsko nebo odjekuje

Lijepom našom polja i planina

Nek vas vječno štuje Domovina

Za koju ste časno umirali

I živote svoje mlade dali

Nek žubore hrvatski potoci

Nek vas štuju hrvatski potomci

Svi valovi Jadranskog nam mora

Sva obzorja hrvatskih nam zora

Svekolike crkve našeg Boga

Domovine i svijeta cijeloga

Gdje hrvatska molitva se čuje

Gdje najljepša himna odjekuje

Od Bistrice pa do Međugorja

Svih svetišta hrvatskog obzorja

Domovine i svijeta cijeloga

Gdje god ima roda hrvatskoga

Mučenici i hrvatski sveci

Slavili vas potomci i preci

Branitelji hrvatskoga roda

Svete Grude ispod našeg svoda

Za koju smo hrabro umirali

I kostima reljef joj mijenjali

Vukovar nam u zenitu stoji

Vukovarski hrvatski heroji

Vi ste snama navijek ćete biti

Skupa ćemo Hrvatsku braniti

Zaklinju se naraštaji novi

Ti Hrvatska majko samo zovi

Domovine stižu sokolovi. 

H. H.