Hrvoje Hitrec o otvorenom ratu proiv Hrvatske

Vrijeme ugodno, ili što bi Leko rekao (nedavno u New Yorku) – prijatno. Manje ciklone migriraju sa zapada i sjevera, veći broj ljudi s juga i istoka.

Realno meteorološko vrijeme nikako da se poklopi s prognozama iz Vakuline radionice, pa se tako prisjećam da je za srijedu prošloga tjedna najavljeno gadno nevrijeme na zapadu Hrvatske, s tučom i još nekoliko jahača Apokalipse. Samo što nisam lipsao od straha, a vinogradarima se dizala loza na glavi od užasa da će im biti uništeno sve za što su radili cijelu godinu. Kadli,s neba pala bijedna kišica, tek toliko da izmami puževe balavce i rasrdi krtice. Je li se tko ispričao s ekrana, nije. Nekoliko dana poslije (nedjelja) tuča u imotskom kraju koju nitko nije predvidio. Takvi su prognostičari, ako pogode – eto trijumfa, ako promaše – šute i čekaju da se zaboravi.

Em smo Hrvati, narod koji ne pamti. Zato dobro živi i agencija Promocija plus koja na Demoskopu kopa po demosu i selektira podatke kako joj pašu, to jest kako pašu peradi. Demoskop zatim objavljuje frizirane podatke, a zna se kako: jednima izravna kosu, drugome napravi trajnu ondulaciju, trećega obrije do kože, i svi se tako počešljani i uopće uredni pojavljuju u središnjoj informativnoj emisiji HTV-a gdje voditelji jedva skrivaju radosne urlike. Eto, posreduju oni obavijest priglupom narodu, eto kukurikavci, kokoši i ostala sitna perad samo što ne gaze po petama domoljubnoj koaliciji, eto narode u ovih nekoliko dana stvari se se stubokom promijenile i svi su izgledi da će nenarodna vlast ostati u sedlu pa vi dobro razmislite za koga ćete glasovati da vam ne zamjere.

A što se zbilo, nije teško dokučiti – proradio je crveni telefon na liniji Banski dvori – Promocija – HTV, nastala uzbuna zbog ne tako.davne prognoze u debelu korist domoljuba, pa je hitro naručena nova anketa i iz komore naručeni priučeni frizeri. Promocija je možda pružila blag otpor, ali je skršen, možda je rekla da će ljudima biti čudno u tako kratko vrijeme (koliko ipak pamte), a da su neki ljudi možda i zapamtili frizure iz bliže budućnosti, ali nije pomoglo. U zaključku: profesionalnost je na svim razinama žrtvovana crvenom Molohu koji želi ostati na vlasti ne samo u još jednom mandatu nego zauvijek, a da to nije neizvedivo - zlatnu komunističku mladež uvjeravaju njihovi očevi s bogatim iskustvom beskrajne vladavine.

Da se ne radi o fikciji, dokazuju spinovi (ne bez temelja) da bi izbori mogli biti poništeni jer birači nisu pravilno raspoređeni u kutije, a do poništenja bi došlo, razvidno je, samo ako pobijede domoljubi. Znači, to što ne znamo datum izbora nije ni važno jer će biti proglašeni ništetnima kada god budu, svi će ostati na svojim mjestima i mirna Bosna. Domoljubi ni na jedan način ne smiju doći na vlast jer onda Hrvatska pada u mrak, kako veli svijetli Zoki, a da njegove nesuvisle izjave imaju i te kakvo dobro organizirano zaleđe – isto je tako očito.

Zadnjih se mjeseci ne vodi predizborna bitka nego novi, otvoreni rat protiv Hrvatske u kojemu sudjeluju mnogi, znani i neznani, uvezani, uvezeni i bezvezni . Ključne su postavke ratnika protiv Hrvatske: 1. Hrvatska država postoji i tu se za sada ne može ništa, ali se može učiniti sve da izgleda kao da ne postoji. 2. Postojanje hrvatske države – kad već jest tu, a nije trebala biti – moguće je samo ako su na vlasti sile proizašle iz kaputa komunističkoga sustava jer je on bio trajan protivnik svega nacionalnog, posebno ako su u pitanju manji narodi a specijalno ako su u pitanju Hrvati. 3. Tako dresirane individue u sedlu posve odgovaraju novoj internacionali, pa i arhitektima Sjedinjenih europskih država kao superdržave u kojoj će se mali doskora izgubiti, a posebno Hrvati koji sami od sebe izumiru. 4. Dvije institucije kojima narod vjeruje, Hrvatsku vojsku i Crkvu u Hrvata, treba stalno slabiti, a slabljenje prve frizirati ponekim mimohodom. Crkvu u Hrvata treba prokazivati kao Crkvu U Hrvata, krivotvoriti povijest i sadašnjost, nazivati je ustaškom Crkvom i slično, naći saveznike ako je potrebno i u Vatikanu. 5. Petoj koloni osigurati, ako je moguće, pet mandata za redom sve dok se i zadnji domoljub ne iseli iz Hrvatske i zavlada mir Božji. 6. U navedene svrhe pojačati tradicionalnu imperijalnu žeđ Srbije i Srba uopće za hrvatskom zemljom, prvenstveno uz pomoć srbijanskih intelektualaca i SPC jer su srbijanski političari četnici i idioti

pa ne znaju odraditi posao nego vulinovski izlijeću pred rudo. 7. Raditi na smanjivanju štete od incidenta koji se dogodio na predsjedničkim izborima, svu medijsku bestijalnost usmjeriti protiv Kolinde Grabar Kitarović, kombinacijom prešućivanja i ušutkavanja. 8. Samozvanu kandidatkinju iz Hrvatske sestru Pusić postaviti, ako je ikako moguće, za tajnicu Ujedinjenih naroda ili barem za tajnicu generalne tajnice, što će bitno olakšati rečeni posao. 9. Ubaciti još nešto novaca za medijske i kulturne djelatnike kojima je zadaća razoriti hrvatsku kulturu, premda je tu već učinjeno mnogo, ali treba ići do kraja. 10. Uz pomoć europskih matematičara odrediti lijepu kvotu za ulazak migranata u FBIH, što će povećati ionako lijep broj muslimana u toj već i sada po svemu muslimanskoj državi u državi BiH na štetu Hrvata čiji će nestanak oslabiti strateški koridor prema hrvatskom moru. I kopnu.

Tih deset zapovjedi , ali ne Božjih, upravo su u provedbi. Zadnji možda još nije, ali hoće.

I što da se radi? (Opet ja.) Treba se tući, treba se boriti, ne nadati se čudima i pomoćima, treba prije svega znati što se zbiva da ne bismo saznali poslije kada je kasno, ne treba relativizirati opasnosti, treba znati povijest i prihvatiti činjenicu da je bilo kako je bilo i da sada jest kao što jest, to jest da se glede Hrvatske i Hrvata ništa bitno ne mijenja, da imamo izdajnika više nego što ih je ikada imao ijedan narod, da imamo više neprijatelja nego

što je prirodno pa ne stignemo na sve strane, da u samome svome narodnom tkivu imamo nekoliko neugodnih kroničnih bolesti (loše pamćenje, sindrom podložnosti, popustljivu ležernost, nespremnost na trenutačnu britku analizu i isto tako trenutačan čvrst odgovor šakom), ali isto tako postanimo napokon svjesni da se i kroničnim bolestima može ako ne stati na kraj a onda ih barem držati pod kontrolom da ne postanu napasne i smrtonosne, živjeti s njima i dovijati se kako im doskočiti pa i gorkim lijekovima.

I razmišljajmo pozitivno (premda mrzim tu riječ), to jest recimo kao što jest istina: da ipak imamo više domoljuba nego izdajnika, da nema toga neprijatelja kojega na svršetku sage nismo svladali, da ima ljudi koji beskrajnim marom, trpeći batine i šikaniranja, čuvaju narodnu svijest i bore se protiv kolektivne amnezije, da ima podosta (ipak) onih se bolesti popustljivosti opiru tvrdoćom premda ih izbjegavaju mlaki suvremenici, da ima ljudi - oh, koliko ih ima! – koji će se na kraju svih šutnja, zgroženi i ugroženi, uspraviti i učiniti reda kao što jesu u Domovinskom ratu. U stvari, moramo samo postaviti stvari na prirodan način, a taj je da navedeni Hrvati, nekim čudom manje ili nikako kronično bolesni od opisanih bolesti budu na mjestima s kojih mogu povući naciju u ljepše stanje i štoviše sustavno, uporno i znalački učvrstiti karakter ako ne cijele – ne budimo preuzetni - a onda ogromnoga dijela nacije.

Mi, Hrvati, zapuštena smo nacija. Nalik smo na adolescenta koji ima sjajne tjelesne i umne potencijale, ali glavinja u lutanjima i snatrenjima pa ga u okrutnoj realnosti svaka lopuža može nasanjkati, prodati mu svakovrsne magle, učiniti ga nesigurnijim nego što jest i prodati mu laži pod krinkom istine, uvjeriti da je bilo što nije bilo i da nije bilo što je bilo, to više što adolescent još nije toliko školovan da bi mogao oponirati i razumjeti prijevaru. Ali i opet (razmišljam pozitivno, ha!) i tako nedoučen napokon se – nakon što bezbroj puta bude „školovan“ gadnim iskustvima – pobuni kao medvjed okružen psima i razgrne klatež. Zato smo mi ipak veličanstveni, jesmo.

Mala škola medijskih trikova

Negdje početkom prošloga tjedna održan je skup na Bledu, tema: izbjeglice, sudionici: političari iz jugoistočne Europe. Tu je i hrvatska predsjednica. Ide prilog u

središnjem Dnevniku HTV-a: prvo Donald Tusk, predsjednik Europskoga vijeća, zatim se slikom i tonom u podosta jakoj minutaži pojavljuje četnik Vučić iz Srbije koji tvrdi da je ona (Srbija) europskija od Europe. A Kolinde nema nigdje. Predsjednica se pojavljuje u rečenom Dnevniku, ali ne uz tu temu na koju je i ona govorila, nego u prilogu o pokojnom arbitražnom postupku – vidi se kako ju Slovenci vode na isti onaj bledski drveni mol s kojega inače prevoze hrvatske političare žedne preko vode, ali se Kolinda ne da.

Na opisani način bledski bi skup prenijela (vjerojatno i jest) beogradska televizija: prvo Tusk koji veli da je Europa najbolja od mogućih svjetova, zatim Vučić, a hrvatsku predsjednicu prešućujmo. Pa i zato što umjesto zapadnobalkanske regije nastoji na srednjoeuropskoj (i sjevernije) transverzali kao mjestu gdje doista pripadamo. Što se ne sviđa ni urednicima hrvatskoga Dnevnika, pa je unisonost zajamčena.

Orjunaši su bijesni, a posebno (kada je Kolinda u pitanju) – orjunašice.

Lora

Drugo jedno žensko ime, Lora, budi moj gnjev. Procesi Lora 1 i Lora 2 koji su se vodili i vode se protiv Hrvata uz asistenciju srpskih svjedoka iz neprijateljskih redova u vrijeme srpske agresije, bjelodan su znak bezočne političke represije i dokaz o teškoj i alarmantnoj zavisnosti „nezavisnoga“ sudstva.

Hrvoje Hitrec, HKV portal