Grubišićeve riječi su kao "praporac što zveči i cimbal koji ječi"

Zlatko Ževrnja: Don Ivan mi nije konkurencija, on nema sata radnog iskustva!

Načelnik općine Dugopolje Zlatko Žervrnja u nekoliko je navrata tijekom intervjua ustvrdio kako mu don Ivan Grubišić, uz dužno poštovanje prema njegovu minulom svećeničkom radu, nije uvjerljiv protivnik. Kako mu, veli Ževrnja, ozbiljan protivnik može biti netko tko nema ni jednog sata radnog iskustva i koji čitavu svoju kampanju zasniva na dobrom PR-u i snažnoj medijskoj potpori.

− Nisam svadljiv i nemam namjeru voditi prljavu kampanju, ali nije mi jasno kako se neka odgovorna osoba može kandidirati za tako važnu funkciju bez ikakvog prethodnog upravljačkog iskustva.

U razgovoru za “Slobodnu” don Ivan veli da vam je poduzetnička priča iz Dugopolja šuplja, da su to sve samo skladišta i da se pogoni masovno zatvaraju.

− Gospodin Grubišić komentira gospodarstvo, u koje se razumije kao i njegovi mentori iz SDP-a čije posljedice vladanja svakodnevno osjećamo. U općini Dugopolje imamo pet do šest posto nezaposlenih, te smo primjer uspješne općine. Njegove su riječi stoga tek “praporac koji zveči i cimbal koji ječi”.

Kažete da niste svadljiv čovjek, no tko ste vi zapravo, kako biste se u jednoj rečenici predstavili biračima?

− Ja sam prvenstveno čovjek iz gospodarstva, a tek potom političar. Kao lokalni menadžer imam puno utakmica u nogama. Volim izazove, posebno kad je riječ o mome rodnome mjestu, što sam pokazao povratkom u Dugopolje kad u današnjim Podima, uz staro nogometno igralište i dvije obiteljske kuće, nije bilo ničega. Samo goli kamenjar.

U “dolinu dugih noževa”, kako su Splićani kolokvijalno nazivali dugopoljsku kotlinu, došli ste s atraktivne funkcije zamjenika direktora solinske Ine. Pred vama je, činilo se, bila zagrebačka, a ne dugopoljska karijera...

− Spominjanje “noževa” neprikladan je stereotip, i Dugopolje i cijela Zagora odavno su to prevladali. Istina je da sam imao dobru perspektivu, ali na nagovor prijatelja i ljudi u županijskom HDZ-u, te uz suglasnost obitelji, odlučio sam se vratiti u svoje rodno mjesto. I nisam pogriješio.

Griješite li sada, kad ste prihvatili kandidaturu za župana? U kuloarima se spominje da vam nije bilo baš milo kad vas je stranka isturila u prvi red.

− Kažimo to ovako: nisam se gurao na mjesto kandidata za župana. No, kad je do toga već došlo, nisam odbio. Zašto bih, uostalom, to učinio kad imam znanje, volju, energiju i 27 godina radnog iskustva, od toga 21 na poslovima razvoja lokalne i regionalne samouprave.

U govoru iz 1997. godine, kad ste preuzeli općinu Dugopolje, obećali ste da će na tamošnjoj ledini niknuti najbolja poduzetnička zona u državi. Birači bi sigurno i sada voljeli čuti neko slično obećanje, recimo da će ljudi za četiri godine biti bogatiji i sretniji.

− Volio bih to obećati, ali ne želim se zalijetati. U Dugopolju smo radili i gradili uglavnom na općinskom zemljištu i sami smo postavljali razvojne prioritete. Razvoj županije, međutim, ovisi o mnogo faktora. Ni na kraj pameti mi nije davati lažna obećanja, razbacivati se brojkama o novim radnim mjestima i nuditi slična čuda. No, mogu obećati maksimalnu otvorenost prema građanima i poduzetnicima. Bit ćemo im stručni servis i pomoć u ostvarenju njihovih projekata.

Hm, čini se premalo, zar to već godinama svi ne nude?

− Moji birači najbolje znaju da nikad nisam davao prazna obećanja. Kad nešto kažem, iza toga i stojim.
Ipak, idemo konkretno, valjda imate pripremljen neki vidljiv potez koji planirate povući čim dođete na vlast?

− Tek otprije nekoliko dana službeni sam kandidat svoje stranke i sada intenzivno radim na svojem programu. Objavit ću ga najkasnije početkom travnja. U njemu će posebna pažnja biti posvećena razvitku turizma, proizvodnji hrane, izgradnji kapitalne komunalne infrastrukture i razvitku poduzetničkih zona. Sada vam mogu reći da ću ustrajati na sufinanciranju kamata na poduzetničke kredite, te voditi računa o ujednačenom razvitku otoka, priobalja i zaleđa.

Što ćemo sa znanstveno-tehnološkim parkom u Vučevici? Sadašnji župan Ante Sanader požalio se da je projekt zakočen u Zagrebu.

− Na žalost, to je jedan od onih projekata koji su i od državnog interesa i o kojima ne odlučuje samo Županija. Očito je da sadašnja vlast nema sluha za taj projekt.

Onda ne znate ni što će biti sa splitskom obilaznicom i onim smiješnim tunelom u Omišu?

− Ta važna prometnica državni je projekt i stoga bi svako moje olako obećanje bilo neozbiljno. Građanima, međutim, mogu obećati da ću kucati na vrata ministarstava i Vlade RH sve dok se stvari u našoj županiji ne pomaknu nabolje.

Sviđa li vam se novi Županijski prostorni plan?

− Od tog je pitanja puno važnije zašto donošenje tog prevažnog dokumenta kasni. A kasni zbog sporosti i nesporazuma na relaciji Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša i Ministarstva gospodarstva.
Jeste li sudjelovali u njegovoj izradi?

− Ne, jer nisam sudjelovao u županijskoj vlasti.

Zar to nije čudno s obzirom na to da ćete ga vi, ako postanete župan, morati provoditi i da ste označeni kao vodeći HDZ-ov gospodarski stručnjak? Bili ste im tu, pred nosom, a nisu vas ništa pitali!?

− Nije ni taj Prostorni plan Sveto pismo da se neće moći mijenjati. A opet, čini mi se da struka, svekolika javnost, te općine i gradovi nisu imali većih primjedbi na njega.

Što mislite o termoelektrani na Peruči?

− Ako nema štetnih utjecaja na okoliš, svakako sam za njezinu izgradnju. Poznato nam je kolike količine energije Hrvatska mora uvoziti i koliki je to teret za gospodarstvo i stanovništvo.

A što ćemo s aerodromom na Prpuši?

− Uvršten je u Prostorni plan, a njegova će sudbina ovisiti o zainteresiranim investitorima. Kao zamisao, taj mi projekt djeluje sasvim suvislo.

Novi most prema Čiovu?

− To će mi svakako biti jedan od prioriteta, jer sadašnje je stanje prometa u Trogiru nepodnošljivo.
Lego podmorski tuneli do otoka?

− O ovoj projektnoj ideji samo sam načelno upoznat, uglavnom iz medija. Svakako zavrjeđuje pozornost, a stručnjaci će dati konačnu ocjenu održivosti.

Hidroavioni? Nijemci nikako da dođu do dozvole, a ne može se reći da su neozbiljni ulagači...

− Država daje odobrenja za obavljanje zračnog prijevoza. Možemo se nadati da će to biti prepoznato kao ozbiljna ideja, koja može pomoći gospodarskom razvitku.

Sve u svemu, ovlasti vam neće biti baš neke...

− Trudit ću se da se to promijeni, preuzimat ću inicijativu i boriti se za ovu županiju. Planiram, pri tome, otvoriti i naš ured u Bruxellesu, jer i prije ulaska u EU moramo biti nazočni na mjestima gdje se donose važne odluke.
Što je osnovni problem dalmatinskih općina i gradova koji zaostaju u razvoju?

− Uočljiv je nedostatak stručnih kadrova. U mnogim mjestima na upravljačkim su funkcijama političari s nedostatkom kompetencija, a umjesto njih trebali bi raditi ljudi iz struke. Dobar dio općina funkcionira samo do te mjere da načelnik i njegovi zaposlenici imaju za plaću.

U zgradi Županije sve vrvi ljudima, radnika ima više nego u tvornici automobila.

− O tome koliko se protivim svakom nepotrebnom bujanju administracije najbolje svjedoči podatak da je svih ovih godina udio plaća zaposlenika u općinskoj upravi Dugopolja bio dva posto od ukupnog proračuna, a gotovo 70 posto usmjeravali smo u razvitak. Takve omjere nije moguće ostvariti u županiji, ali budite uvjereni da će, kada dođem na mjesto župana, svi raditi ono za što su plaćeni.

Biste li vi, poput vaših prethodnika, sklopili koaliciju sa Željkom Kerumom i njegovom strankom?

− Trenutačno smo u fazi razgovora sa svim strankama centra i desnog centra, tako da je o nekim koalicijama prerano govoriti.

Inzistiram. Dakle, koalicija s Kerumom, da ili ne?

− Odgovor na to pitanje doznat ćete vrlo brzo.

Koju biste ocjenu dali dosadašnjem radu Milanovićeve Vlade?

− Neprolaznu, jer osim deklarativne borbe protiv sive ekonomije, koju svakako valja podržati, ništa nisu napravili. Strmoglavljujemo se takvom brzinom da to u novijoj povijesti Europe gotovo da nije zabilježeno.

Najavu zakona o porezu na imovinu načelno ste podržali.

− Porez na imovinu svakako treba uvesti, ali ne s takvom agresivnošću na nekretnine kao što to ministar Linić čini. Treba stvoriti porezni sustav koji u ovom teškom vremenu neće tako drastično pogađati građanstvo i u kojem će bogatiji građani ili tvrtke pridonositi više. Primjerice: uvesti porez na kamatu i slično.

A zakon o strateškim investicijama?

− Ako se donese, a ne bi smio jer je čak i protuustavan, to će biti pogubno za našu državu. Svima je jasno da su nam potrebne investicije, ali ne po svaku cijenu. Kad izgubimo, primjerice, izvore vode, ništa nam više neće ostati. A upravo bi izvoz pitke vode u, recimo, arapske zemlje mogao biti osnovica našega gospodarskog oporavka.

Da čujemo prijedloge. Što biste vi učinili na Linićevu mjestu?

− Omogućio bih, među ostalim, prolongiranje poreznog duga, jer je nagla naplata uništila mnoge poduzetnike. Nije, naime, u redu da netko tko godinama dobro radi i tko je upao u određene probleme mora propasti samo zato što država za njega nema sluha. Treba, nadalje, stimulirati potrošnju, ulaganje u poduzetništvo, a ne štednju. Od svih tih silnih milijardi koje građani imaju u bankama, a čime se Linić tako često hvali, država nema osobite koristi, ali je zato imaju banke, koje su gotovo sve u stranim rukama. Jedna od poticajnih i kvalitetnih mjera bila bi i smanjenje poreza na dobit na pet posto, i da to država jamči na rok od 10 godina, čime bi omogućila da naše gospodarstvo bude konkurentnije.

Tijekom izbora za predsjednika stranke podržavali ste Milana Kujundžića, a danas ste glavni gospodarski strateg vlade u sjeni Tomislava Karamarka. Zanimljiv preokret...

− Radilo se o demokratskim unutarstranačkim izborima, kad je svatko od nas izaslanika podržao nekog kandidata ili kandidatkinju, što sam i ja učinio. Ugodno me je iznenadio poziv predsjednika stranke Karamarka, jer su prijašnji čelnici itekako pazili na to da se ne okružuju ljudima koji ih na izborima nisu podržali.

U kakvom ste odnosu s Jadrankom Kosor?

− Dok je gospođa Kosor bila premijerka, imali smo nekoliko radnih susreta.
Nije joj palo na pamet da čovjeka kojemu je 2009. godine osobno uručila nagradu za načelnika godine priupita, recimo, za neki gospodarski savjet?

− Ne, nije, jer svatko je radio svoj posao i imao svoje preokupacije.

Što će Dugopoljci bez vas? Sad bi na izborima mogla pobijediti i neka druga stranka?

− A ne, to se neće dogoditi. Nema šanse da ovdje HDZ ode u oporbu. Uostalom, ja sam i dalje predsjednik HDZ-a općine Dugopolje. Projekti su zacrtani i nastavit će se razvijati i nakon mene.

VINKO VUKOVIĆ

Svi mi dolaze po savjete Više od 50 načelnika i gradonačelnika iz svih hrvatskih krajeva i svih stranačkih iskaznica do sada je došlo u moj ured po gospodarski savjet. Evo, baš sad mi dolazi jedan općinski načelnik iz Istre. Sve njih zanima kako smo mi to uspjeli ni iz čega ostvariti velik rezultat i kako bi to mogli primijeniti u vlastitoj sredini − kaže Ževrnja.