Javna TV se pretvorila u javnu kuću ili servis Komiteta
HRT se ispričava gledateljima emisije Slika Hrvatske (koja se emitira za iseljenike) na jučerašnjoj emisiji urednice i voditeljice Karoline Vidović Krišto. Ističemo kako stavovi izneseni u emisiji nisu stavovi HRT-a. Zbog ozbiljnog narušavanja pravila struke te zloupotrebe položaja, HRT će poduzeti oštre mjere“ - navedeno je u priopćenju te televizijske kuće koje je objavio Večernji list.
To je odgovor Hrvatskoga javnoga medijskog servisa kojeg plaćaju svi građani, htjeli to ili ne! Dakle, žive s grbače naroda, povisuju pretplatu i promiču svoje stavove. Postavlja se pitanje - kad je takav sličan stav HRT-a bio za brojne demantije drugih emisija, povreda ljudskog dostojanstva, povrede ljudskih prava, omalovažavanja branitelja? Zašto HRT ne objavi poslije svake emisije svoj stav?
O kakvom stavu se govori? Koji je stav HRT-a: politički, gospodarski, ideološki, svjetonazorski? Zar je novinarka navedena priloga trebala poći po mišljenje kod nekoga, kao što se nekad išlo, na primjer kao što je Smiljko Šagolj i njemu slični išli u komitete po mišljenja?
Svakom savjesnom novinaru ili bilo kojem dobronamjernom i tolerantnom građaninu nameće se pitanje – koji su stavovi HRT-a? Koja je definicija HRT-a? Je li HRT servis građanima s protokom informacija ili treba imati stav? Tko oblikuje stav tog medija?
Nameće se pitanje - gdje smo došli, ako HRT ima stav? Čije stavove i koje stavove HRT zastupa?
Ako HRT nema odgovora na ta pitanja onda valja podsjetiti na knjigu „Cenzura u hrvatskom novinarstvu 1945.-1990.“, autora Josipa Grbelje. U njoj stoji: „Prema saveznom zakonu kontrolom izdavaštva u SR Hrvatskoj ali i u čitavoj SFRJ bavilo se javno tužilaštvo koje je vodilo evidenciju izdavačkih poduzeća i ustanova… Po Zakonu o štampi, (čl. 8, odnosno čl. 20) SFRJ obveza izdavača bila je tiskani materijal dostaviti tužilaštvu na pregled…“.
Jesmo li nakon toliko žrtava Domovinskog rata došli na to danas? Je li to stav HRT-a kojeg građani plaćaju? Je li to izravno kršenje medijske slobode, slobode govora, drukčije misli, demokracije?
Otvaranje drukčije misli u medijskom prostoru, izuzev veličanja aktualnog režima i njegovu služenju čini se da je ponovno kažnjivo. Valja napomenuti da je Hrvatska 1940. imala 330 novinara, a 1945. situacija je se izmijenila. Tada je 131 novinar emigrirao u strahu od likvidacije i progona, 100 novinara dobilo je doživotnu zabranu pisanja, 45 ih je promijenilo profesiju, 27 je dobilo pravo pisanja, a točno 38 novinara u Hrvatskoj je ubijeno dolaskom komunista. Svaki pokušaj oživljavanja i promicanja demokracije i drukčije misli prijetio je progonu, zatvoru, pa čak i likvidaciji.
Hrvatska demokracija je krvlju plaćena i postavlja se pitanje tko je ima pravo ušutkati? Zašto šute novinarska društva? Šute novinari! Muk je demokracije i kojekakvih odbora za ljudska prava? Nema ni Hrvatskog helsinškog odbora? Šute svi na stavove HRT-a! Što je poruka – Hrvati ma gdje bili i građani Republike Hrvatske, poštujte stavove HRT-a, pogledajte ih ili poslušajte ujutro i slijedite cijeli dan!
/autor Vlado Čutura/
Primjedbe