Zbog čega se u Hrvatskoj šuti o zločinima komunističkog terora?
Bože Vukušić: U Hrvatskoj ne postoji nacionalna svijest potrebna za istraživanje žrtava komunističkog terora
Srbijanski dnevnik Večernje novosti već danima objavljuje feljton Marka Lopušine o masovnim ubojstvima koja su u zadnjih sedam desetljeća organizirali i proveli pripadnici UDBE, odnosno 'Službe državne bezbednosti', te tako razotkriva taj do iznimno skriveni i iznimno mračni dio povijesti. Međutim, u Hrvatskoj se o tome šuti ali se, pod pritiskom Srbije, vode javne rasprave o zločinima u Domovinskom ratu.
Neke političke stranke i dio javnog mnijenja u Srbiji zadnjih godina traže da se otvore dosjei Službe državne bezbednosti' i da se otkrije njena krvava tajna. Ovakvi zahtjevi svakako bi trebali biti i zahtjevi onih udruga i pojedinaca u Republici Hrvatskoj, poput Vesne Teršelič i Zorana Pusića, koji se problemom žrtava bave, ali selektivno i politički ciljano.
Procjenu stanja u Republici Hrvatskoj iznio je Božo Vukušić, osoba koja se ovim problemom godinama bavi.
- U prošlosti su neki hrvatski mediji objavljivali članke i feljtone o zločinačkom djelovanju jugoslavenskih tajnih službi u zemlji i inozemstvu, međutim čini se kako trenutno ne smatraju oportunim pisati o toj temi. Znači, povijesno gledajući, vratili smo se unatrag, premda smo službeno proklamirali put prema vrijednostima Europske unije kao put unaprijed. To je jedan od paradoksa današnjeg hrvatskog društva, kazao je Vukušić u izjavi za Dnevno.hr.
Vukušić naglašava kako bi Srbija uskoro mogla dobiti zahtjev EU-a da u sklopu predpristupnih pregovora s EU otvori dosjee tajnih službi, dok u Hrvatskoj imamo sasvim drugačije stanje.
- Postoje nimalo neutemeljena mišljenja da je Udba u Hrvatskoj danas jača nego što je bila za vrijeme bivše Jugoslavije. Očigledno u Srbiji njena snaga slabi, na što upućuje uvod u spomenuti feljton u kojem se spominju zahtjevi EU prema Srbiji vezano uz pretpristupne pregovore, da će morati otvoriti dosjee tajne službe i izvršiti dekomunizaciju srbijanskog društva.
Govoreći pak o istraživanju istine Vukušić navodi kako u Hrvatskoj pitanje UDBA-e imamo kao strukturalni problem.
- To u Hrvatskoj nije problem pojedinaca i određenih grupacija, nego strukturni problem. Neokomunističe i neoudbaške strukture u Hrvatskoj preživjele su raspad Jugoslavije i u najvećem dijelu zadržale dominaciju u društvu u tranziciji, tj. novostvorenoj hrvatskoj državi. Njihovi eksponetnti bez obzira kako doživljavamo njihovu moć, od drugorazredne ili trećereazredne su važnosti, osim ako ih ne ističemo kao simbole te strukture da bi pojednostavili njenu percepciju i pomoću njih istu djelotvornije problematizirali.
Ukazao je i na nedostatak društvene i nacionalne svijesti.
- Tome treba prethoditi određena društvena i nacionalna svijest koja očigledno u Hrvatskoj još uvijek ne postoji u potrebnoj mjeri. Uostalom kao što ne postoji ni neka potrebna tzv. društvena avangarda koja bi istu poticala i razvijala. Svijest o neophodnosti nekih promjena apsolutni je preduvjet da se one i pokrenu, a onda bi nju trebale slijediti hrabrost, znanje i sposobnost da se one provedu. Svega toga kod nas još uvijek nedostaje, premda praktički prvi put u povijesti imamo društveno-politički okvir, demokratskog višestranačja, koji nam sve to u biti načelno omogućuje, zaključio je Vukušić.
R.H.
Primjedbe