Obranjeno je pravo na državnost

Oslobođenjem Gotovine od optužbi obranjeno je pravo na državnost

Nacionalna neovisnost Hrvatske konačno je osigurana. To je pravo značenje nedavne presude UN-ovog suda za ratne zločine u Haagu koji je srušio osudu hrvatskoga generala Ante Gotovine. Prošle je godine taj sud osudio generala Gotovinu i generala Mladena Markača kao odgovorne za ratne zločine u vojnoj akciji 1995. kojom je vraćen teritorij zauzet od pobunjenih Srba. Žalbeno vijeće, odlukom 3 prema 2 presudilo da su njih dvojica nedužni. Glavni sudac nazvao je to „konačnom presudom". Hrvatska je s pravom oduševljeno pozdravila odluku.

General Gotovina utjelovljuje hrvatsku borbu za neovisnost. Godine 1991. krvavi raspad Jugoslavije izazvao je hrvatsko-srpski rat. Uz podršku jugoslavenske vojske i srbijanskog diktatora Slobodana Miloševića srpski pobunjenici krenuli su u okrutnu agresiju protiv Hrvatske, a kasnije i Bosne. Miloševićev cilj bio je jasan: genocid. Njegovi srpski pljačkaši pripojili su gotovo trećinu hrvatskoga teritorija, ubili skoro 20 tisuća ljudi i etnički očistili zemlju od više od 200 tisuća civila. Čitavi gradovi, primjerice Vukovar, sravnjeni su sa zemljom.

U Bosni su Miloševićeve snage načinile još veću štetu. Sustavno su poubijale stotine tisuća Bosanaca i Hrvata, zauzele skoro 70 posto bosanske zemlje, protjerale gotovo 2 milijuna ljudi i izgradile prostranu mrežu masovnih grobnica i koncentracijskih logora. Miloševićev cilj bio je etnički čista velika Srbija koja se prostire od Dunava do Jadrana.

Do ljeta 1995. bio je blizu završetka svog neofašističkog, imperijalističkog projekta. Ali, Hrvatska je vlada, sa snagama pod vodstvom generala Gotovine i uz podršku Sjedinjenih Država, pokrenula brzu vojnu ofenzivu poznatu pod nazivom Oluja. Njome je ponovno ustanovljen hrvatski teritorijalni integritet. Zadan je odlučan udarac Miloševićevom snu o velikoj Srbiji. Vojska generala Gotovine oslobodila je hrvatske zemlje. Osim toga, vojska je prešla u susjednu Bosnu, spasila opkoljeni bihaćki džep od masakra poput onog u Srebrenici i odbacila snage bosanskih Srba. Akcije generala Gotovine zapravo su razbile srbijansku kampanju masovnih ubojstava i etničkog čišćenja. Nitko – ni Europska unija ni Ujedinjeni narodi ni NATO – nije učinio više od generala Gotovine da završi strašan rat u Hrvatskoj i Bosni. On nije ratni zločinac nego veliki hrvatski domoljub i junak.

Umjetna država

"Oluja"Vojska generala Gotovine nije prema tome mogla počiniti etničko čišćenje jer je to učinjeno po nalogu iz Beograda. A što se tiče ubojstva stotina srpskih civila, većinu tih zločina počinili su osvete željni Hrvati nakon što su hrvatske snage napustile vraćena područja i ušle u Bosnu. Zagreb je uspješno proveo brojne postupke protiv krivih Hrvata.No, u očima Beograda i haaških tužitelja njegov je zločin to što je igrao glavnu ulogu u postizanju teško stečene neovisnosti Hrvatske. Od svoga osnutka Jugoslavija u kojoj su dominirali Srbi bila je represivna, umjetna država. Ljudi zatvoreni u njoj, osobito Hrvati, bili su gladni oslobođenja od željeznog beogradskog stiska. Stoga raspad Jugoslavije nije bio samo neizbježan nego je značio i veliku pobjedu demokracije i nacionalnog samoodređenja. No, za Srbe je to značilo gubitak imperijalnog utjecaja, regionalne hegemonije i koristi od

gospodarskog izrabljivanja. Stoga je njihov cilj desetljećima bio onemogućiti hrvatski nacionalizam prikazujući ga kao nezakonit.

Zato se Beograd grozničavo zalagao za to da Haaški sud goni generala Gotovinu i demonizira operaciju Oluja. UN-ovi tužitelji zagrizli su. Nastojali su izjednačiti krivicu svih strana u sukobu pokušavajući kriminalizirati hrvatsku vojnu ofenzivu. Optužba je glasila da je u Oluji protjerano skoro 200 tisuća Srba i ubijeno još stotine u namjernom pokušaju etničkog čišćenja Hrvatske. Drugim riječima, UN-ovo Tužiteljstvo pokušalo je hrvatske žrtve pretvoriti u agresore te na taj način ukorijeniti shvaćanje da je Hrvatska utemeljena na ratnim zločinima. Suđenje Gotovini moglo je potkopati nacionalnu suverenost Hrvatske, sigurnost njezinih granica i njezinu međunarodnu legitimnost. Srpski revanšisti nadali su se da će presudu Gotovini iskoristiti kao izliku za obnovu velike Srbije – ali pravnim sredstvima umjesto vojnom silom.

Tužitelji su bili u krivu u gotovo svakoj točki. Utvrđena je činjenica da je srpsko stanovništvo u Hrvatskoj pobjeglo prije napada. Nekoliko dana prije ofenzive Miloševićev režim naredio je srpskim pobunjenicima evakuaciju zbog vojne premoći Hrvatske vojske. Srpski diktator shvatio je da više ne može držati velike komade Hrvatske. Naredio je da se Srbi iz Hrvatske rasprše po Bosni i Kosovu, nadajući se da će konsolidirati strateške dobitke.

Politička prekretnica

Vojska generala Gotovine nije prema tome mogla počiniti etničko čišćenje jer je to učinjeno po nalogu iz Beograda. A što se tiče ubojstva stotina srpskih civila, većinu tih zločina počinili

 

su osvete željni Hrvati nakon što su hrvatske snage napustile vraćena područja i ušle u Bosnu. Zagreb je uspješno proveo brojne postupke protiv krivih Hrvata.

Oslobađajuća presuda generalu Gotovini politička je prekretnica na Balkanu. Više od 10 godina tvrdio sam da je on nevin čovjek koji je postao žrtvom pravosudnog progona vještica. Dokazano je da sam bio u pravu. Što je još važnije, dokazano je da je on nevin. Izmišljene optužbe protiv njega bile su smiješne. A izdali su ga političari u Zagrebu – lijevi i desni – koji su kukavički pokušali smiriti Bruxelles i Washington, ostavili ga na cjedilu da godinama čami u nizozemskom zatvoru. On je mučenik za hrvatsku stvar.

Njegova pobjeda opravdava i rat za neovisnost, ispunjenje povijesne težnje za oslobođenjem. Mađari, Mlečani, Austrijanci, Turci Osmanlije i Srbi vladali su Hrvatskom kao imperijalni gospodari. Više ne će. Iz ruševina balkanskih ratova rođena je hrvatska država. Njezin je teritorij sada siguran. Njezine granice učvršćene. Njezini ljudi slobodni odlučiti o svojoj sudbini. Hrvatski trijumf potpun je.

Jeffrey T. Kuhner
The Washington Times