Do kada će trajati?

Do kada će trajati vlast koja razara čovjeka i unesrećuje zemlju

Kakva nas budućnost čeka ako potraju Milanović i društvo koji nasvode u gospodarsku katastrofu i nezaposlenost

Milanović je dobio poruku ozbiljniju od “grijeha struktura”

Nekoliko negativnih rečenica o dr. Franji Tuđmanu na početku moje kolumne od prošloga petka prepričani su stavovi nekih ljevičara, što u tekstu nije dovoljno jasno rečeno, pa se moglo učiniti da je riječ o mojim sudovima. Naravno da nije. Štoviše, Hrvatskoj je, kao ozeblome sunca, potrebno upravo Tuđmanovo domoljublje, jer je po mnogočemu očito da je izostanak patriotizma u vrijeme svih vlada od 2000. godine do danas jedan od glavnih uzroka i gospodarskoga i moralnoga propadanja Hrvatske. Za to je ilustrativno mišljenje i držanje Crkve,koja je “evoluirala” od miljenice ljevičara do aktualne, najžešće kritike upućene nekoj vlasti u samostalnoj Hrvatskoj.

Sve donedavno za HDZ šokantni stav Crkve o “grijehu struktura” izrečen 1998. godine bio je ljevičarska zastava kojom se mahalo uvijek kad je trebalo istaknuti kako je upravo demokršćanskoj stranci, nekad tako slizanoj s crkvenom hijerarhijom, Crkva okrenula leđa.Ovogodišnja pak božićna Bozanićeva poruka, u kojoj se jasno kaže da Kukuriku koalicija “razara čovjeka i unesrećuje Hrvatsku”, mnogo je izravnija optužba. I utoliko je teža što, na primjer, za razliku od nje optužba za loše gospodarsko stanje, siromašenje zemlje i socijalnu nepravdu nužno nije i stav o neizlječivom nemoralu i zlu vlasti. Usuprot tome, “razaranje čovjeka” obilježje je najcrnjih, totalitarnih režima u kojima se ljudska osobnost uništava da bi se zadovoljile bolesne ambicije i nastranosti vlastodržaca. Sličan sud o stanju u Hrvatskoj izrekao je na izbornom skupu zagrebačkog HDZ-a i Tomislav Karamarko: “Bez obzira na to što neprijateljski mediji pisali o nama, moramo sačuvati jedinstvo HDZ-a, jer Hrvatska neće opstati ako HDZ ne pobijedi na idućim izborima. Ostat će samo neka tvorevina socijalističkog karaktera koja se odlomila od Jugoslavije, ali bez onih vrijednosti koje su krasile devedesete.”

I neki čelnici kukurikavaca pozivaju na jedinstvo koalicije, jer, kako reče Jakovčić, “ovoj vlasti nema alternative”. Je li moguće na nema alternative, i ako je doista nema, koliko je to opasno?Jer ako nema tko zamijeniti i smijeniti vlast koja “razara čovjeka i unesrećuje Hrvatsku”, kakva nas budućnost čeka? Kakva nas budućnost čeka ako nam bolest određuje smjer, a zdravlja nema na vidiku? Kakva nas budućnost čeka ako potraju Milanović i društvo koji nas, s jedne strane, vode u nezapamćenu gospodarsku katastrofu, nezapamćenu nezaposlenost, nezapamćeno siromaštvo, a s druge strane u školama nameću propagiranje masturbacije, homoseksualizma, pornografije i prostitucije? Čeka nas najgora kombinacija – materijalna bijeda i moralno rasulo.

Posljedice su već sada očite – nikad se iz Hrvatske nije toliko odlazilo, a prvi put u Lijepoj našoj postoji organizirani pokret za napuštanje domovine. Dotle pak cvatu nepotizam, zapošljavanje u državnim službama po političkoj podobnosti i nezapamćena drskost dužnosnika (poslije Čačića, najnoviji primjeri su Vlahušić i Jakovina) koji se ne daju sa svojih mjesta unatoč sudskim presudama i unatoč očitim dokazima o sukobu interesa. Osim jednog jedinog dupelisca, premijer Milanović i njegovi ministri nemaju potporu niti jednoga od desetaka novinskih autora, i lijevih i desnih, koje je premijer kao oporbenjak znao zavesti da bi se na vlasti popiškio na sva svoja načela i porekao sva svoja nebrojena obećanja, kao da javnost čine djeca od pet godina. Najgore što se taj čovjek i na sjednicama Vlade, i u Saboru, i na konferencijama za novinare pravi neizmjerno pametnim, sposobnim, nezamjenjivim, nedodirljivim i nadasve – djelotvornim.

Učinio je, kaže, sve što je bilo moguće. Ali rezultati u svim područjima kažu ne samo da nije učinio ništa nego se svuda stanje znatno pogoršalo. Čovjek koji je iznimno zadovoljan svojim neuspjesima kult neuspjeha proširit će cijelom hijerarhijom. Upravo se to događalo u najcrnjim godinama komunizma u kojima su vladali ideološka perverzija i prazni dućani, u kojima se “razaraočovjek i unesrećivala Hrvatska”.