KRAJ ILI POČETAK?
Ivica Ursić - 'Uvijek nedjeljom': Kraj ili početak
Nego, u one
dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više
svijetliti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i
slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri
vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." A od smokve se naučite
prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je
blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na
vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to
ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti."
"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego
samo Otac."
(Marko 13,24-32)
KRAJ ILI POČETAK
„Ali sada ovo nije kraj.
Nije čak ni početak kraja.
Ali je možda kraj početka.“
(W. Churchill „Bitka za Britaniju“)
Kraj ili
početak. Početak ili kraj. Imaju li išta zajedničkog osim onoga između? I
je li početak ponekad i kraj, odnosno zar kraj nije ponekad i početak?
Jedan uvijek na početku, a drugi na kraju, tako često znaju i zamijeniti
svoja mjesta. Jednako omiljeni i jednako nevoljeni prate nas uistinu od
početka pa sve do kraja.
Svi su
početci teški naporni, pa i traumatični. Prati ih neizvjesnost, strah,
napetost ali i nada, radost i vjera. Kraj zna biti neočekivan, nagao,
iznenadan, može biti neželjen, nametnut, tužan, a možemo ga dočekati kao
čisti spas, iskupljenje, rješenje svih naših problema.
Neke
krajeve, neke završetke donosi sam život. Kraj djetinjstva, mladosti,
života. I tu ne možemo ništa, ali u nekim situacijama mi smo baš oni
koji nešto dovode do kraja. Školovanje, posao, prijateljstvo, ljubav, pa
i sam život. Također je do naše slobodne volje hoće li se, i kada će
se, dokrajčiti nepravda, nasilje, rat, mržnja, zlo.
I svi naši
početci pomalo sliče na naše krajeve. Od početka do kraja, od kraja do
početka. Jedno nismo ni priveli kraju, a već smo nešto drugo započeli.
Čovjek tako
nepredvidljiv isto tako nepredvidljivim čini i svoje početke i svoje
završetke. Čini ili je uvjeren u to. Ali početak svih početaka i kraj
svih krajeva nije u našim rukama. Mi toga gospodari nismo iako bismo
očajnički to željeli biti.
I u tome leže svi naši problemi.
Njihov početak i njihov kraj.
U 13-om
poglavlju Evanđelja po Marku Isus na njegovom početku (1-4) najavljuje
razorenje Jeruzalema, govori o početku nevolja (5-13), o velikoj
tjeskobi (14-27), govori učenicima neka uče od smokve (28-32) i na koncu
naglašava: „Budni budite!“ (33-37).
Isus na
svoj poseban način daje učenicima mogućnost uvida u konačna zbivanja,
pogled na sam kraj. Bog dobro zna tko smo mi i kakvi smo. Uostalom on je
naš Stvoritelj. I zato Bog nastavlja prikrivati velovima tajne našu
budućnost iz samo njemu znanih razloga. Ipak Bog je odabrao i odlučio
dati nam jedan značajan „brz pogled“ i mi čitajući Sveto Pismo imamo
prigodu zaviriti u budućnost. Barem na kratko.
Nama nije
prioritet fokusirati se na ono što će se zbivati nego je nama najbitnije
usredotočiti se na činjenicu da će Bog kontrolirati situaciju, da će
pobijediti i vladati, bez obzira što se u međuvremenu bude događalo.
Zato je
dobro što nam je budućnost skrivena, obavijena velom tajne. Tajnovitost
je dar koji nas štiti i koji nam dopušta razviti duboku vjeru kroz Božja
jamstva. Mi ne znamo što budućnost donosi. Ali zato znamo tko vlada
budućnošću.
Hrvatska
živi svoj život razapeta između početka i kraja. Nismo ni započeli, a
već su nam predvidjeli kraj. Kada smo stali na svoje noge onda smo ih
sami sebi počeli zaplitati. Toliko želimo kraj svojim nevoljama, a
neprestano stvaramo nove i vraćamo se na početak.
Događaji
prethodnih dana i više nego zorno to potvrđuju. Uzalud sve analize,
prognoze, projekcije, uzalud svi ti pusti stratezi, planeri i
analitičari, nitko nije mogao decidirano ustvrditi što će se zbivati s
generalima. Naravno danas su svi „pametni“ i svi sve „znaju“ zašto su se
stvari odvijale kako su se odvijale.
Božji
planovi, putovi Božji, nama su skriveni. Bog čini sve po svoju dok bismo
ga mi rado poučili neka radi po našu. Ali to kod Boga ne vrijedi. Ako
se čovjek prepusti Božjoj volji, a generali su to učinili, onda može
biti miran za svoju budućnost. Zato su oni bili mirni, a mi smo bili
iznenađeni i zatečeni.
Jedino oni
koji su se utekli molitvi i vjeri, živjeli su u nadi da će Božja volja
ovaj put biti sukladna našim željama. Mi ne znamo je li Bog uslišao naše
vapaje i zašto je odlučio dati nam prigodu za neki novi početak. I nije
nama to ni znati. Nama je vjerovati.
U ovim
moralno izazovnim vremenima, kada su toliki izvarani i osiromašeni
financijskim prevarama, kada se moralni autoriteti razotkrivaju kao
najobičniji prevaranti, kada se laž u politici čini nečim najnormalnijim
i čak poželjnim, kada oni o kojima najviše ovisite – obično vas najviše
i povrijede – logično je zapitati se čemu i kome vjerovati?
Je li svemu došao kraj? Ima li šanse za neki novi početak?
I onda Bog
povlači potez. Otvara nam novu perspektivu. I sve prepušta našem srcu, i
našoj slobodnoj volji. I pred nama je odluka. Hoćemo li u Božjem planu
vidjeti novi početak ili će po našoj volji ipak svemu doći kraj?
Božja želja
je da mi posjedujemo veličanstven početak u Spasenju i veliki završetak
u Slavi – i s puno toga između. To je Božja želja. Bog sve počinje i
Bog sve završava. Nama je dao slobodnu volju da odredimo što ćemo s onim
između.
„Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“
(Otkrivenje 22,13)
Primjedbe