STARČEVIĆ KRENUO HRABRO U BORBU PROTIV 'VJETRENJAČA'
Karlo Starčević: Zar crkvu nije sram gledati kako ljudi traže otpatke po kontejnerima?
Karlo Starčević koji se kao predsjednik
Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) želi najaktivnije uključiti u
hrvatski javni i politički život, a iskreno progovara o svojoj tvrtki
Lička pivovara, ondašnjoj i sadašnjoj vlasti, ulozi crkve u Hrvatskoj i
radu Hrvatskog nacionalnog vijeća.
- Autor: Andrija Kačić-Karlin
- Photo: Pixsell
- Četvrtak, 04.10.2012 22:02
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Karlo Starčević u
svojim rijetkim medijskim istupima uvijek uzburka javnost. Bez
ustručavanja, bez dlake na jeziku govorio je s novinarima i prije dok je
bio intervjuiran samo kao vlasnik Ličke pivovare, a
sada kao predsjednik udruge koja se želi najaktivnije uključiti u
hrvatski javni i politički život njegova iskrenost još je impresivnija.
Za Starčevića ne postoje tabu teme, on s jednakim žarom kritički govori i
o sadašnjoj vlasti, kao i prošloj, ne libi se kritizirati crkvu, nema
pardona ni prema lažnim braniteljima. Tako je zborio i na prigodnoj
konferenciji za novinare prigodom predstavljanja aktivnosti HNV-a, kao
što je i u razgovoru za naš portal potvrdio svoje stavove...
Strahujete li da će vaš angažman kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, jer se najaktivnije uključujete u politiku, nanijeti štetu vašoj tvrtci, zapravo hoće li vam vrijeme u politici oduzeti vrijeme koje ste dosad uspješno trošili za vašu tvrtku?
- Ja nisam stvorio i otvorio svoju tvrtku da bih isključio izvlačio profit iz nje, ni slučajno. Smisao otvaranje Ličke pivovare u Donjem Pazarištu ponajprije je bila želja da se pošto-poto zaustavi iseljavanje pučanstva iz tog ličkog kraja. Kasnije mi je bila želja da se ljudi zbog uspješnog poduzeća u kraju vrate svojim korijenima, da se vrate otkuda su se nekad odselili. Za opstanak svoje tvrtke ne bojim se nimalo, pa državne vlasti, i ova sadašnja i one prošle kontrolirale su moju tvrtku tko zna koliko puta. I nitko nikad nije našao niti jednu nepravilnost. Kontrole su permanentno u mojoj tvrtci i nije se našla greška niti za prekršajnu prijavu. S druge strane u organizaciji Ličke pivovare sve je dobro posloženo. Kada sam otvarao ovu tvrtku moj cilj je bio da budem zadovoljan kada ću imati, kao i moći platiti, cirka milijun tadašnjih njemačkih maraka poreza. A mi u Ličkoj pivovari se danas približavamo negdje svoti od milijun eura plaćenog poreza godišnje. To i pokazuje i dokazuje našu snagu.
Nadalje, moj cilj s mojom tvrtkom bio je i taj da imamo barem deset učenika više o osnovnoj školi, a danas imamo 12 učenika više u našoj školici, a djeca su to roditelja koji rade u Ličkoj pivovari. No, ima i boljih vijesti, u dolasku nam je još pet-šest učenika, dakle mjesto je oživjelo, zaživjelo, cilj je postignut.
Mnogi ovaj vaš model pivovare u Donjem Pazarištu uspoređuju s vašim modelom, političkim, i za spašavanje hrvatskog društva. Uspjeh na mikro razini vas, kao, potiče i na traženja uspjeha na makro razini?
- Na lokalnim izborima za mjesni odbor ja sam kao neovisni kandidat do nogu potukao Hrvatski demokratsku zajednicu, stranku koju sam ja praktički i osnivao. Narodu sam u izbornoj kampanji rekao istinu, narod ju je prihvatio i sada vidim da je narod čekao nekoga tko će stati ispred njih. Takvom stavu dugujem svoj uspjeh na lokalnim izborima. Nisam ja kao osoba pobijedio na lokalnim izborima za mjesni odbor, pobijedio je moj narod kojem sam ja uzeo strah i vratio hrabrost.
Poznati ste po svojim beskompromisnim objašnjavanjima društvene i političke situacije. U prigodnom govoru pred novinarima kod predstavljanja Hrvatskog nacionalnog vijeća niste kritike poštedjeli ni crkvu u Hrvatskoj. Sve političke opcije paze što će i kako reći o crkvi, političke ideje naslonjene na hrvatsku državotvornost crkvu niti ne dotiču, vi se niste libili reći što vas kod crkve ne zadovoljava u javnom životu?
- Hvala vam na ovome pitanju, mislim da je ovo pitanje trebalo biti odavno postavljeno u hrvatskom medijskom prostoru i u političkom životu. Sjetimo se samo suđenja našem kardinalu Alojziju Stepincu kada je rekao, uzvratio Jakovu Blaževiću. 'Budući da se hrvatski narod 1941. godine jasno i plebiscitarno izjasnio za neovisnu državu - ja bih bio najveća ništarija ako ne bih osjetio bilo svoga naroda'. Da, to je rekao Stepinac!
A gdje je danas, u ovoj bijedi, u ovom dužničkom ropstvu, osjećaj bila našeg kardinala Bozanića u odnosu na hrvatski narod. Zar crkvu nije sram kuhati u pučkoj kuhinji i gledati na cesti kako ljudi traže otpatke po kontejnerima?
Ne treba nam pučka kuhinja, treba nam vratiti dostojanstvo, da čovjek časno i ponosno može živjeti od svog rada.
Koliko dugo ste razmišljali o ovakvom uključivanju u politiku putem osnivanja Hrvatskog nacionalnog vijeća, jeste li odluku donijeli nakon dugog razmišljanja i analiza ili naprasno?
- Evo, 1991. godina kada su se mnogi potpisivali da će ići u rat u Hrvatsku ja sam rekao da se neću potpisati. Ne, meni nije trebao potpis za predsjednika Tuđmana, mene predsjednik ne treba zvati u rat, ja sam znao da me u rat zove domovina i narod. I otišao sam iz inozemstva u Hrvatsku, u rat. I od svih Hrvata u Munchenu, a govorilo se tada da ih je u Munchenu bilo 58 tisuća, u rat nas je otišlo - četvorica. Od toga jedan maloljetnik, a svih četvorica se nigdje nisu zapisala. Prema tome, meni nije bilo potrebno puno vremena za promišljanje, danas smo mi u dužničkom ropstvu, danas tuđin odlučuje o sudbini moga naroda... I moramo jasno i glasno reći - Ne! Ne onim poltronima koji su za judine škude sebe stavili u službu tuđina.
U predstavljanju koncepta rada Hrvatskog nacionalnog vijeća puno se spominje dijaspora, doista koliko naše iseljeništvo može pomoći u spašavanju broda na kojem je sada Hrvatska?
- Vidite, samo je iseljeništvo u Europi tijekom Domovinskog rata Hrvatskoj poslalo dvije stotine milijardi tadašnjih njemačkih maraka. Mi u hrvatskom iseljeništvu imamo jedan strašan potencijal. A povjerenje iseljenika vratit ćemo u tom trenutku kada svaki iseljenik bude dobrodošao natrag u svoju domovinu. A ako će Hrvatsko nacionalno vijeće biti ikakav čimbenik onda će hrvatski iseljenici biti u ovom trenutku dobrodošli u Hrvatsku. Jer, iseljenici žude za povratkom u Hrvatsku, ali im za to dosad nisu bili omogućeni uvjeti.
Najavili ste u Hrvatskom nacionalnom vijeću da s konceptom uskoro izlazite i pred vladu, očekujete li da će vas današnja vlast zdušno primiti i prihvatiti vaša traženja i sugestije?
- Mi od njih ne očekujemo ništa, jer oni ni ne znaju ništa! Kod njih je nastala gola borba za osiguravanje materijalne egzistencije kakvu je osigurao prethodno Ivo Sanader. Primjetna je pojava sveobuhvatne krađe u redovima kukuriku koalicije. Ali, oni će morati stati pred narod, jer narod će zatražiti odgovornost. Prije ili kasnije. A mi ćemo stati i ispred i iza naroda. Oni nas mogu ubiti, ali nas ne mogu ustrašiti.
Kakvu poruku nade nudite nesretnim ljudima u ovoj zemlji?
- Mora se sudbina uzeti u svoje ruke, nama ništa ne treba, mi samo želimo pomoći hrvatskom narodu da konačno u svojoj zemlji bude sretan i zadovoljan!
Strahujete li da će vaš angažman kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, jer se najaktivnije uključujete u politiku, nanijeti štetu vašoj tvrtci, zapravo hoće li vam vrijeme u politici oduzeti vrijeme koje ste dosad uspješno trošili za vašu tvrtku?
- Ja nisam stvorio i otvorio svoju tvrtku da bih isključio izvlačio profit iz nje, ni slučajno. Smisao otvaranje Ličke pivovare u Donjem Pazarištu ponajprije je bila želja da se pošto-poto zaustavi iseljavanje pučanstva iz tog ličkog kraja. Kasnije mi je bila želja da se ljudi zbog uspješnog poduzeća u kraju vrate svojim korijenima, da se vrate otkuda su se nekad odselili. Za opstanak svoje tvrtke ne bojim se nimalo, pa državne vlasti, i ova sadašnja i one prošle kontrolirale su moju tvrtku tko zna koliko puta. I nitko nikad nije našao niti jednu nepravilnost. Kontrole su permanentno u mojoj tvrtci i nije se našla greška niti za prekršajnu prijavu. S druge strane u organizaciji Ličke pivovare sve je dobro posloženo. Kada sam otvarao ovu tvrtku moj cilj je bio da budem zadovoljan kada ću imati, kao i moći platiti, cirka milijun tadašnjih njemačkih maraka poreza. A mi u Ličkoj pivovari se danas približavamo negdje svoti od milijun eura plaćenog poreza godišnje. To i pokazuje i dokazuje našu snagu.
Nadalje, moj cilj s mojom tvrtkom bio je i taj da imamo barem deset učenika više o osnovnoj školi, a danas imamo 12 učenika više u našoj školici, a djeca su to roditelja koji rade u Ličkoj pivovari. No, ima i boljih vijesti, u dolasku nam je još pet-šest učenika, dakle mjesto je oživjelo, zaživjelo, cilj je postignut.
Mnogi ovaj vaš model pivovare u Donjem Pazarištu uspoređuju s vašim modelom, političkim, i za spašavanje hrvatskog društva. Uspjeh na mikro razini vas, kao, potiče i na traženja uspjeha na makro razini?
- Na lokalnim izborima za mjesni odbor ja sam kao neovisni kandidat do nogu potukao Hrvatski demokratsku zajednicu, stranku koju sam ja praktički i osnivao. Narodu sam u izbornoj kampanji rekao istinu, narod ju je prihvatio i sada vidim da je narod čekao nekoga tko će stati ispred njih. Takvom stavu dugujem svoj uspjeh na lokalnim izborima. Nisam ja kao osoba pobijedio na lokalnim izborima za mjesni odbor, pobijedio je moj narod kojem sam ja uzeo strah i vratio hrabrost.
Poznati ste po svojim beskompromisnim objašnjavanjima društvene i političke situacije. U prigodnom govoru pred novinarima kod predstavljanja Hrvatskog nacionalnog vijeća niste kritike poštedjeli ni crkvu u Hrvatskoj. Sve političke opcije paze što će i kako reći o crkvi, političke ideje naslonjene na hrvatsku državotvornost crkvu niti ne dotiču, vi se niste libili reći što vas kod crkve ne zadovoljava u javnom životu?
- Hvala vam na ovome pitanju, mislim da je ovo pitanje trebalo biti odavno postavljeno u hrvatskom medijskom prostoru i u političkom životu. Sjetimo se samo suđenja našem kardinalu Alojziju Stepincu kada je rekao, uzvratio Jakovu Blaževiću. 'Budući da se hrvatski narod 1941. godine jasno i plebiscitarno izjasnio za neovisnu državu - ja bih bio najveća ništarija ako ne bih osjetio bilo svoga naroda'. Da, to je rekao Stepinac!
A gdje je danas, u ovoj bijedi, u ovom dužničkom ropstvu, osjećaj bila našeg kardinala Bozanića u odnosu na hrvatski narod. Zar crkvu nije sram kuhati u pučkoj kuhinji i gledati na cesti kako ljudi traže otpatke po kontejnerima?
Ne treba nam pučka kuhinja, treba nam vratiti dostojanstvo, da čovjek časno i ponosno može živjeti od svog rada.
Koliko dugo ste razmišljali o ovakvom uključivanju u politiku putem osnivanja Hrvatskog nacionalnog vijeća, jeste li odluku donijeli nakon dugog razmišljanja i analiza ili naprasno?
- Evo, 1991. godina kada su se mnogi potpisivali da će ići u rat u Hrvatsku ja sam rekao da se neću potpisati. Ne, meni nije trebao potpis za predsjednika Tuđmana, mene predsjednik ne treba zvati u rat, ja sam znao da me u rat zove domovina i narod. I otišao sam iz inozemstva u Hrvatsku, u rat. I od svih Hrvata u Munchenu, a govorilo se tada da ih je u Munchenu bilo 58 tisuća, u rat nas je otišlo - četvorica. Od toga jedan maloljetnik, a svih četvorica se nigdje nisu zapisala. Prema tome, meni nije bilo potrebno puno vremena za promišljanje, danas smo mi u dužničkom ropstvu, danas tuđin odlučuje o sudbini moga naroda... I moramo jasno i glasno reći - Ne! Ne onim poltronima koji su za judine škude sebe stavili u službu tuđina.
U predstavljanju koncepta rada Hrvatskog nacionalnog vijeća puno se spominje dijaspora, doista koliko naše iseljeništvo može pomoći u spašavanju broda na kojem je sada Hrvatska?
- Vidite, samo je iseljeništvo u Europi tijekom Domovinskog rata Hrvatskoj poslalo dvije stotine milijardi tadašnjih njemačkih maraka. Mi u hrvatskom iseljeništvu imamo jedan strašan potencijal. A povjerenje iseljenika vratit ćemo u tom trenutku kada svaki iseljenik bude dobrodošao natrag u svoju domovinu. A ako će Hrvatsko nacionalno vijeće biti ikakav čimbenik onda će hrvatski iseljenici biti u ovom trenutku dobrodošli u Hrvatsku. Jer, iseljenici žude za povratkom u Hrvatsku, ali im za to dosad nisu bili omogućeni uvjeti.
Najavili ste u Hrvatskom nacionalnom vijeću da s konceptom uskoro izlazite i pred vladu, očekujete li da će vas današnja vlast zdušno primiti i prihvatiti vaša traženja i sugestije?
- Mi od njih ne očekujemo ništa, jer oni ni ne znaju ništa! Kod njih je nastala gola borba za osiguravanje materijalne egzistencije kakvu je osigurao prethodno Ivo Sanader. Primjetna je pojava sveobuhvatne krađe u redovima kukuriku koalicije. Ali, oni će morati stati pred narod, jer narod će zatražiti odgovornost. Prije ili kasnije. A mi ćemo stati i ispred i iza naroda. Oni nas mogu ubiti, ali nas ne mogu ustrašiti.
Kakvu poruku nade nudite nesretnim ljudima u ovoj zemlji?
- Mora se sudbina uzeti u svoje ruke, nama ništa ne treba, mi samo želimo pomoći hrvatskom narodu da konačno u svojoj zemlji bude sretan i zadovoljan!
Primjedbe