PORTAL HKV PRENOSI ŠOKANTNO IZVJEŠĆE S WIKI LEAKS-a

Šokantno: Mesić Galbraithu prije Oluje iznosio teze za optužnicu o ZZP-u

Na Wikileaksu je objavljen povjerljivi dokument američkog veleposlanstva koji otkriva šokantnu činjenicu da je Stjepan Mesić još prije operacije "Oluja" u razgovorima s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom iznio iskonstruirane i izvrnute teze koje će puno godinama kasnije postati temelj haaške optužnice o "zajedničkom zločinačkom pothvatu". Dokument o kojem je riječ vodi se na Wikileaksu pod oznakom 95ZAGREB1944 i sažima razgovore američke strane sa Stjepanom Mesićem i nekim predstavnicima Srba iz Hrvatske iz sredine svibnja 1995.

Mesićeva konstrukcija o etničkom čišćenju

Kako proizlazi iz dokumenta objavljenog na Wikileaksu, američki veleposlanik nakon akcije "Bljesak" vodio je intenzivne razgovore sa srpskim predstavnicima i predstavnicima oporbe,  

posebice sa Stjepanom Mesićem. Štoviše, iz dokumenta se saznaje kako je američka strana na licu mjesta provjeravala optužbe na račun hrvatske vlasti koje su njihovi sugovornici tijekom spomenutih razgovora iznijeli, zaključivši kako navedene optužbe jednostavno ne stoje. I dok je za srpske predstavnike donekle razumljivo što su se služili lažnim navodima i glasinama, pozicija Stjepana Mesića koji usred Hrvatskoj nametnutog rata, u trenutku kada je gotovo trećina hrvatskog teritorija bila još okupirana, a hrvatska se mladost u crnim vrećama vraćala kući, je jednostavno nevjerojatna.

Tako je Mesić u razgovoru s Peterom Galbraithom 17. svibnja 1995. zastupao tezu kako je odlazak Srba iz Zapadne Slavonije ekvivalentan etničkom čišćenju. Upravo tu ključnu izvrnutu konstrukciju preuzet će kasnije haaško Tužiteljstvo i za bježanje srpskog vodstva i stanovništva tijekom Oluje optužiti najviši hrvatski državni i vojni vrh. Koliko je takva optužnica na račun "Oluje" apsurdna, ako o tome uopće ima više smisla razglabati, može se vidjeti i iz nedavno javnosti dostupnog transkripta sjednice „Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije" u kojem sam Milošević predbacuje lokalnom srpskom vodstvu njihovo opće, organizirano i masovno bježanje.

Za procijeniti koliko je bila apsurdna konstrukcija Stjepana Mesića o etničkom čišćenju nakon akcije "Bljesak", za koje je iz konteksta jasno da bi najodgovornija trebala biti hrvatska vlast, dovoljno se prisjetiti kako je svakome na oslobođenom dijelu Zapadne Slavonije bio dan potpuno slobodan izbor hoće li živjeti u Hrvatskoj i preuzeti hrvatske dokumente ili će otići. Uostalom, jedan od srpskih vođa iz tog vremena, Veljko Džakula, kojeg je sadašnji hrvatski predsjednik nedavno promovirao u novog lidera hrvatskih Srba, zarobljen je upravo u akciji "Bljesak" i, kao što vidimo, i dan danas u Hrvatskoj vrlo uspješno politički djeluje.

Jezovit politički teret

Nije se Mesić sredinom svibnja 1995. zadržao samo na tezama o etničkom čišćenju. On je drugim svojim optužbama i konstrukcijama u razgovoru s američkim veleposlanikom iznio teze i za onu drugu optužnicu o "zajedničkom zločinačkom pothvatu", onu za Bosnu i Hercegovinu.

Više od jedne godine poslije potpisivanja Washingtonskog sporazuma između Hrvata i Bošnjaka-muslimana, nepuna dva mjeseca prije nego što su Srbi pod vodstvom Ratka Mladića u Srebrenici činili najstrašnije zločine, i tri mjeseca prije akcije HV-a prema Banja Luci, čime je osiguran opstanak Bosne i Hercegovine, Stjepan Mesić u američkom veleposlanstvu optuživao je hrvatskog predsjednika za dijeljenje Bosne i Hercegovine, a ministra obrane RH za izravno sudjelovanje u ratnim zločinima. Do kuda idu Mesićeve konstrukcije pokazuje i njegova izjava o navodna 32 sela razorena nakon prekida borbi 1991.

Sedamnaest godina kasnije, sva malicioznost i politička težina ovih lažnih optužbi za Hrvatsku se najbolje vidi u Haagu. Štoviše, uz ovakve izjave osoba koje su bile u najužem političkom vodstvu Republike Hrvatske tijekom rata lakše je shvatiti i upornost kojom haaško Tužiteljstvo zastupa potpuno izvrnute teze. Kako bi djelatnici Tužiteljstva mogli misliti drugačije ako svjedočanstva koja idu u korist optužnicama dolaze od najviših dužnosnika zemlje koja se našla na optuženičkoj klupi, čak i kad bi se naivno i pogrješno pretpostavilo da je taj sud neovisan od politike.

Nije (i ne smije biti) kasno

Hrvatska se od pobjednika s obećavajućom perspektivom za svoje građane pretvorila u zemlju s teškom političkom i gospodarskom krizom, ali što je još gore, i s krizom identiteta. Zato je važno naći odgovore na pitanje kako su ove krize nastupile takvom silinom. U tom kontekstu, nema sumnje kako Wikileaksov dokument o razgovorima prije oslobođenja hrvatskih okupiranih teritorija baca novo svjetlo na ulogu Stjepana Mesića, kao i na njegov meteorski politički uspon 2000., te na način vladanja tijekom dva mandata obnašanja predsjedničke funkcije.

U neku ruku ova nova saznanja bude i tračak optimizma, jer pokazuju svu složenost i sustavnost obmane kojoj su hrvatski birači na nizu izbora bili izloženi od strane domaćih, a ne stranih centara moći, i istovremeno iznova dokazuju da je sve zlo koje je pogađalo i pogađa Hrvatsku krenulo iz nje same. Naravno da postoje i strani interesi koji se kose s hrvatskim nacionalnim interesima, uostalom, uvijek će i postojati, ali bi oni uvijek ostali samo interesi da ih egzekutori iz Hrvatske nisu osnaživali i materijalizirali.

(hkv)

PRILOG: Prijevod Wikileaksova dokumenta (izvorni dokument dostupan na sljedećoj poveznici)