DA NIJE BILO JOSIPA JOVIĆA I OSTALIH JUNAKA, NE BI BILO HRVATSKE

Josip Jović, prva žrtava u Domovinskom ratu je sinonim za sve one koji su dali svoj život. Kad se sjetim njega, sjetom se svih onih ubijenih, mučenih, zatočenih Hrvata. Želim zahvaliti Josipovoj majci Mariji koja nažalost nije mogla ovdje danas doći, i cijeloj obitelji pokojnog Josipa što je svijetu dala ovakvog čovjeka – kazao je Božo Čubić, načelnik Općine Cista Provo na predstavljanju knjige autora Mladena Pavkovića "Josip Jović – junak hrvatskog Domovinskog Rata", održanom u utorak navečer u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.
Poznati publicist Mladen Pavković iznio je ratni put hrvatskog redarstvenika i MUP-ovog specijalca Josipa Jovića, koji je prošao prve akcije u Pakracu i Petrinji, a poginuo na Plitvicama na "krvavi Uskrs" 31.03.1991. godine. Pročitao je ulomak iz knjige u kojem Josipov suborac opisuje trenutak kad je pogođen, ali i iznio malo poznate detalje o pozivu za helikopter koji ga je trebao izvući.
Posljednje riječi bile su mu "tata, tata"
- Vidio je Josipa ispod stabla kako pogođen pada. "Dotrčao sam do njega i pitao sam ga šta mu je. On je samo odgovorio 'ništa'". Ležao je duboko u snijegu, strgao je s njega njegovu pancirku i masku, prihvatio ga, ali već se počeo gubiti. Posljednje riječi Josipa Jovića su bile "tata, tata" – kazao je Pavković, te nastavio:
- Nakon pružanja te prve pomoći, hrvatski specijalci su tražili da pod hitno na Plitvice sleti helikopter. Josip Jović je u tom trenutku još bio živ. Dok se se suborci borili za njegov život, Motorollom su dozivali Joška Morića u Karlovac i neprestalno zvali da taj helikopter što prije dođe. Helikopter je uistinu došao, ali svi su ostali u šoku kad su u zraku vidjeli vojni helikopter JNA! Nastao je muk, što se sad tu događa?
Hrvatski specijalci ponovno zovu Morića, on odgovara da je helikopter tu i da će im pružiti pomoć. Helikopter se spustio, iz njega je izišao neki major i kazao da su došli pružiti pomoć ranjenima, bez obzira s koju su strane. Nažalost, kad se helikopter prizemljio, naš prijatelj Josip Jović je već bio mrtav. Kasnije se doznalo da je Josip Boljkovac dogovorio s Antonom Tusom, koji je tada još bio u Beogradu, da pošalje jedan helikopter za prijevoz ranjenika – ispričao je Mladen Pavković.
Autor knjige osvrnuo se i na polupraznu dvoranu Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, na promociji na kojoj su uz veterane Domvoisnkog rata, došli još i župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader, bivši župan prof. dr. Branimir Lukšić, te spliski gradski vijećnik Luka Podrug i sinjski vijećnik Miro Bulj.
"Nakon dvadeset godina, govorimo sami sebi"
- U zadnjih godinu dana prošao sam stotinjak promocija knjiga, i manje-više, na svakoj promociji, u dvoranama su uvijek isti ljudi, hrvatski branitelji, oni koji su stvarali ovu državu. Ove nepopunjene stolice trebali su zauzeti učenici osnovnih i srednjih škola. Dvadeset godina je prošlo, a mi moramo govoriti sami sebi. Oni koji bi nas trebali slušati, i koje bi trebalo zanimati što se događalo u Domovinskom ratu, njih naprosto nema, njih to ne zanima – kazao je Pavković, te se dotaknuo i Europske unije:
- Žalosti me kad gledam na televiziji kako se Europskoj uniji vesele oni kojih 1991. nije bilo nigdje, koji su bili ili u podrumima ili u "minhenskim divizijama". Hrvatske branitelje nitko ne spominje, a oni su najzaslužniji što ćemo mi u Europsku uniju. Oni su najzaslužniji što imamo hrvatsku državu – kazao je Pavković.
Veliki skup u Zagrebu na rođendan Gotovine
Još je istaknuo kako je u Domovinskom ratu poginulo 730 hrvatskih policajaca, 3576 iih je ranjeno, a 38 ih se još uvijek smatra nestalim. Naglasio je i kako će se u Zagrebu 12. listopada, na rođendan generala Ante Gotovine, održati veliki skup hrvatskih branitelja pod nazivom "Da se ne zaboravi".
- Još je ostalo tri mjeseca do pravomoćne presude generalima Markači i Gotovini u Haagu. Zato se naš glas mora čuti. Jer, u Haagu ne sude ni generalu Markaču, ni generalu Gotovini, oni sude mrtvome Tuđmanu, oni sude Hrvatskoj – zaključio je na kraju Mladen Pavković.
Beskrajna vjera bila ključna
Mario Tomasović, predsjednik splitske Hvidre, kazao je kako je Josip Jović, koji je prvi pao na oltaru Domovine, "pokazao svima nama koji je put".
- Svi mi kojima smo se potom uključili u Domovinski rat, slijedili smo zapravo Josipa.
Postavio bih jedno drugo retoričko pitanje: u kakvoj mi to danas državi živimo? Dolazim i do upita koji stvara nelagodu, koji uznemiruje srce, a to je: da li je žrtva Josipa Jovića i svih poginulih u Domovinskom ratu imala smisla? Za ovakvu Hrvatsku? Jesmo li mi vrijedni Josipa Jovića, kneza Domagoja, Zvonimira, Krešimira, da li smo vrijedni Zrinskih i Frankopana, da li smo vrijedni pobijenih kolona hrvatskih ratnika i civila na Bleiburgu? – upitao je Tomasović, te nastavio:
- Ne mogu se oteti dojmu da nam je izgovor to što smo u medijskoj blokadi, što nemamo sredstva, što nemamo medije, međutim, dragi moji prijatelji, svi mi zajedno malo činimo da vrednote Domovinskog rata žive svaki dan. Nama je boriti se ovdje i sada. Ja se nadam da mi imamo dovoljno snage prenijeti na svoju djecu one vrijednosti koje će sačuvati Hrvatsku.
Citirat ću autora knjige Madena Pakovića iz uvodne riječi: "Da nije bilo tih i takvih junaka, koji su pali nepobijeđeni, dostojanstveno i hrabro, sigurno ne bi bilo ni hrvatske države". Ta beskrajna vjera da ima smisla boriti se, bila je ključni trenutak u Domovinskom ratu. I to nikada ne smijemo zaboraviti – kazao je Mario Tomasović.