ŠTO NAS MEDIJI VIŠE IGNORIRAJU, MI S VIŠE SRCA SLAVIMO
Šutnja o proslavi Dana pobjede u Zagrebu
Dok se već
godinama srpski političari međusobno takmiče tko će bolje podvaliti
Hrvatskoj u iznošenju 'zločinačkog karaktera' oslobodilačke 'Oluje',
izvrtanjem uzroka i posljedica događaja, kako 1941., 1991., tako i
bolnog poraza srpske tiranije 1995., hrvatski mediji tradicionalno
prešućuju događaje u svezi obilježavanja Dana pobjede. Naime, praćenjem
vijesti na stranicama IKA-e
može se primjetiti da su širom Hrvatske, od Dubrovnika do Vinkovaca,
služene sv. mise zahvale za veliki Dan hrvatske pobjede i oslobođenja,
pa su tako mnogi građani taj dan dostojno obilježili. Kako to da dnevni
mediji ništa o tim događajima nisu izvjestili? Kako to da pozornost nije
privukao ni mimohod branitelja ulicama grada Zagreba i njihova
nazočnost u ispunjenoj katedrali, kao i komemoracija na Medvedgradu?
Objavljene su vijesti proslave u Kninu.
Također iz Čavoglava, gdje se ponovno hrvatska policija natjecala s
hrvatskim medijima tko će prije uhvatiti kakvog lika sa crnom majicom i
velikim slovom 'U'. A vijest dana stiže kako je među 70-tak tisuća
posjetitelja policija pronašla 4,6 grama droge. Tako nedostatak slova
''U' u Čavoglavama urednike medija tjera u očaj. Zato i malo droge služi
da se nastavi ocrnjivati proslava Dana pobjede. "Nemojte da nas dijele
ovi političari", poručio je Thompson publici, istaknuvši kako se
obljetnice Oluje poput one u Čavoglavama trebaju slaviti diljem
Hrvatske, pri tome ne stvarajući rivalstva, primjerice između Knina,
gdje je održana službena proslava 17. godišnjice Oluje i Čavoglava.
Thompson je pozdravio "one kojima je napravljena najveća nepravda i
pritom istaknuo hrvatskog generala Antu Gotovinu", kojega se nitko od
političara u Kninu nije usudio ni spomenuti. Iako je on heroj i glavni
operativac Dana pobjede. "Vjerujem da ćemo ga vidjeti iduće godine na
proslavi u Čavoglavama, zapjevajmo za njega i haške uznike", rekao je
hrvatski branitelj Marko Perković Thompson. A general Gotovina bio je i s
nama u mimohodu u Zagrebu, u riječima, srcima, na majici i barjaku.
Potrebno je u Zagrebu zahvaliti
organizaciji 14 braniteljskih udruga koje su dojmljivo osmislile i
ostvarile događaj obilježavanja Dana pobjede i Dana zahvalnosti u
glavnom gradu. Od ranog jutranjeg polaganja vijenaca na Mirogoju, kod
spomenika Glas hrvatske žrtve - Zida boli, kod središnjeg križa te na
grobu predsjednika dr. Franje Tuđmana, branitelji započinju svoje
postrojavanje na Trgu kralja Tomislava. Ovdje su oni koji nisu otišli na
godišnji ili tjedni odmor, oni koji su odani Domovini, sve ove godine
zatiranja značaja branitelja i Oltara domovine na Medvedgradu.
Na trgu podno spomenika satnik Ivica
Matošević iz Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, podružnice grada
Zagreba, među inim je rekao: "Sakupili smo se danas ovdje kako bi se
prisjetili zajedničkih vojnih pobjeda i vremena naše mladosti, razdoblja
slavne ratne prošlosti, ponosa i slave. Nalazimo se na Trgu kralja
Tomislava u metropoli svih Hrvata. Stoljećima su naraštaji Hrvata
pristizali iz cijele Hrvatske i dijaspore iz raznoraznih razloga u
Zagreb u potrazi za poslom, obrazovanjem gdje su mnogi razvijali
karijere i stvarali svoje obitelji. (...) Gledano iz današnje
perspektive na prošle povijesne ratne događaje i uspjehe na hrvatskim
prostorima, možemo samo našeg prvog predsjednika i vrhovnog zapovjednika
Oružanih snaga Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana uspoređivati s
kraljem Tomislavom.
Hrvatski vojnici i policajci na čelu sa
svojim zapovjednicima u briljantno izvedenoj Vojno–redarstvenoj
operaciji „Oluja" tijekom 1995. godine zadali su vojnički pobjednički i
viteški posljednji udarac srpskim agresorima s Istoka, prisiljavajući
uzurpatore hrvatskih prostora, srpske vojnike i četnike, na povlačenje
iz Hrvatske ili na predaju hrvatskim snagama. Godinama su nas
ugnjetavali, napadali, okupirali, razarali i pljačkali industrijske i
gospodarska dobra Hrvatske te raseljavali i ubijali stanovništvo
nesrpske nacionalnosti. Branili smo svoje, na to smo imali pravo i
obavezu, borbom smo vraćali okupirane dijelove u pravni sustav Republike
Hrvatske. Zasigurno to nije učinila samo snaga i želja ljudske volje,
jer ono što čovjek ne može učiniti samo vlastitim snagama to može Bog uz
čovjekovu suradnju."
Uslijedio je mimohod prema Trgu ban
Jelačića u pratnji okupljenih građana. Na Jelačić trgu svečano je
podignuta hrvatska državna zastava na stup pored spomenika junačkog
hrvatskog bana. Satnik Matošević govorio je o povijesnom značaju
spomenika, trga i značaju operacije 'Oluja'.
Mimohod je nastavljen prema Kaptolu gdje
je u zgrabačkoj katedrali pomoćni zagrebački biskup dr. Ivan Šaško
održao svetu misu zahvalnicu u spomen na veliki Dan pobjede. Izvješće o
misi možete pogledati na stranicama Zagrebačke nadbiskupije.
Ostaje zapaženo kako se u katedrali nije
pojavio nitko od aktualne vlasti. Zar su baš svi otišli u Knin? No nisu
vidjeni ni oporbeni političari! A branitelji zagrebačkih udruga
nastavili su svoj blagdanski program postrojavanjem na Medvedgradu. Tu
se također uočava da nitko od aktualne vlasti nije položio vijenac, a
nažalost nije se našao ni jedan vijenac oporbenih političkih stranaka.
Kud li su samo nestali svi oni koji žele bolju Hrvatsku, oni željni neke
domoljubne vlasti, svi oni iz tzv. 'vlade u sijeni', zar se baš nitko
nije mogao dosjetiti da se na Dan pobjede u Zagrebu, u glavnom gradu
svih Hrvata, treba odati počast svim braniteljima na Oltaru domovine?
Ako predsjednik odaje počast u Kninu, zar dopredsjednik, savjetnik ili
izaslanstvo ne bi trebalo isto učiniti u Zagrebu?
Zato i ovom prigodom, još veća čast i
zasluga zagrebačkim braniteljima, dragovoljcima i veteranima, koji
trajno podsjećaju da se Oltar domovine ni u jednoj prigodi državnog
blagdana ne smije zaobići, zaboraviti i ispustiti iz vida. Zar je
predsjednik Tuđman drugačije činio? Kako narod poučavati da treba
istaknuti hrvatske stijegove na svoje prozore, ako svojim primjerom ne
možemo pokazati koliko nam je stalo do Domovine - u svakom gradu, u
svakom mjestu, još više u glavnom gradu Zagrebu, na Medvedgradu, na
Oltaru domovine! Sjetimo se njegovih poučaka: "Imamo svoju Hrvatsku,
naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i ne ćemo nikome dopuštati sa
strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude" ...
Zato je i na ovaj Dan pobjede na Oltaru
domovine svečanost započela hrvatskom himnom i odavanjem počasti svim
preminulim braniteljima minutom šutnje. Zatim je uslijedilo polaganje
vijenaca i paljenje svijeća od predstavnika izaslanstva Koordinacije
braniteljskih Udruga grada Zagreba. O značaju hrvatske povezanosti,
ljubavi prema domovini, stradanju i patnji, preko svih meridijana
svijeta gdje žive Hrvati, nadahnuto i srčano je govorio diplomat i
filozof dr. Tomislav Sunić.
Skup hrvatskih branitelja i okupljenih
građana u cijelom je programu pratio i umjetnički dio programa, sa
povijesnim i lirskim izvedbama, a na Medvedgradu je završio zajedničkom
pjesmom „Bože čuvaj Hrvatsku". Na Oltaru domovine, kako je već
uobičajeno, nije bilo medijskih izvjestitelja. U gradu su se još mogli
vidjeti fotoreporteri, kamere i HTV-a, ali je samo Z-1 televizija kraće
izvjestila o zagrebačkom mimohodu branitelja dragovoljaca i veterana
Domovinskog rata. Tako je o proslavi Dana pobjede u Zagrebu ipak
prevladala šutnja. Stoga neka fotografije za portal HKV-a govore da se
Dan pobjede u Zagrebu nije zaboravio, iako je medijski prešućen.
Primjedbe