M. IVKOŠIĆ O POTRAZI ZA USTAŠAMA U ČAVOGLAVAMA
Ostaju samo Čavoglave!?
Do kraja ove godine Haaški će sud potvrditi presude generalima Gotovini i Markaču, a time i tezu o zločinačom pothvatu, pa je prošlonedjeljno obilježavanje obljetnice Oluje posljednje na državnoj razini - tvrdi Savo Štrbac, direktor Veritasa i bivši sekretar “republike srpske krajine”. Zamislimo da se presude potvrde i da se Hrvatskoj, izravno ili neizravno, s nekoga autoritativnoga mjesta ospori pravo na slavljenje Oluje, pa se upitajmo - bi li se hrvatska vlast tome pokorila? Prije bi nego ne bi. Pa je moguće da bi od većih skupova nacionalnoga značenja ostao samo onaj u Čavoglavama.
I dosad su se Knin i Čavoglave toliko razlikovali kao da se ne slavi isti događaj. Umjesto da se upitaju zašto u Čavoglave dođe i petnaest puta više ljudi nego u Knin hrvatske su vlasti od Račana do danas 5. kolovoza bile usredotočene samo na moguće prekršaje te su lovile prijestupnike s ustaškim oznakama. Nikad ih ne privode po Kumrovcu i drugdje, premda nigdje u zakonu ne piše da je nošenje baš ustaških oznaka kažnjivo a partizanskih i komunističkih dopušteno. A kako je u oba slučaja riječ o totalitarnim, zločinačkim režimima, kažnjavanje slova U a toleriranje crvene zvijezde petokrake očita je nedosljednost u provođenju zakona.
Potraga za “ustašama” po Čavoglavama samo je jedan od negativnih nagasaka na skupu u tom mjestu. U većini medija i u službenoj politici prema njemu je isti odnos kao prema domoljublju i domoljubima u komunističkoj Jugoslaviji. Tako se izokreće povijest, niječe smisao i svrha borbe za hrvatsku državu. Jer, tko ju je stvorio nego domoljubi! Ali, kao što sam više puta napisao, djeca komunizma imaju svoju logiku: kad je već Hrvatska koju nismo željeli postala nesporna činjenica, bit će onakva kakvu mi hoćemo. Po toj logici skup u Čavoglavama je nepoćudan, jer je spontan, iskren, jer se na njega ne dolazi po službenom zadatku nego se dolazi kao što se išlo u rat - dragovojno i iz ljubavi prema Hrvatskoj.
Tako se već više od desetljeća svakoga 5. kolovoza vidi najdublja podjela u hrvatskom narodu. U Knin dođu haaški i bruxelleski poslušnici, koji uvijek imaju neki otklon prema Domovinskom ratu i Oluji i koji uglavnom i nisu bili sudionici rata. Baš nikad nitko značajan iz hrvatske vlasti iz doba rata i prvih godina poraća nije nijekao hrvatske zločine i potrebu da budu kažnjeni. Uostalom, optuženo je i osuđeno nekoliko tisuća ljudi. Unatoč tome, na svakoj je proslavi Oluje podjednako važno istaknuti njezin oslobodilački karakter i hrvatsku pobjedu kao i zločine koji su poslije Oluje učinjeni. Ne sjećam se da su saveznici iz Drugoga svjetskoga rata na obiježavanju obljetnice pobjede nad fašizmom ikad spomenuli zločine što su ih učinili nad civinim stanovništvom Njemačke i Japana. A bili su zastrašujući, nisu bili eksces, sučajnost i iživljavanje pojedinaca nego namjera, plan i sustav.
Ali od početka demokracije u Hrvatskoj, od početka osamostaljivanja i rata, Zapad je, kao što sam u ratnim godinama pisao, škopio Hrvatsku i sa škopljenjem nastavio do danas. Možda i zato što instinktivno nije podnosio pojavu nove države kao pojavu još jednoga mužjaka koji hoće obraniti svoj prostor i pravo na život. Tako i danas u Knin ide uškopljena vlast a u Čavoglave mladost i narod s mudima i dostojanstvom. I zašto bi kninski protokol bio važniji od nesputanosti u Čavoglavama? E pa zato što se u Kninu mjeri svaka riječ, što će naćuliti uši diplomati i obavještajci, London, Bruxelles i Haag, Brammerz i suradnik mu Štrbac, Srbi u Hrvatskoj i Srbi u Srbiji...
Može li se službena Hrvatska ikad opustiti i slaviti valičanstvenu pobjedu a da je boli briga što će o tom slavlju misliti bilo tko u svijetu kao što je nije boljela briga kako će Bildt, Ashdown i drugi velikosrpski lobisti reagirati na oslobođenje, a reagirali su, dakako, izrazito neprijateljski!? Ne može. Pogotovo se neće moći opustiti ako se obistini što Štrbac govori. To je malo vjerojatno, ali znamo da bi Hrvatskoj za proslavu Oluje ostale samo Čavoglave.
www.vecernji.hr
Primjedbe