JOSIP JOVIĆ O NARANČASTO-LIBERALNOJ REVOLUCIJI
Objavljeno 09.07.2012. u 08:53
Foto: Andrej Švoger / Cropix
suprotiva
Josip Jović: Narančasta skupina za podjelu plijena
Foto: Andrej Švoger / Cropix
Televizijske su kamere u Svetom Martinu na
Muri, u tamošnjim toplicama, bile upaljene dva dana. Pratile su
političko-sportske susrete čelnih ljudi Hrvatske narodne stranke. Samo
Vesne Pusić nije bilo prvoga dana, drugi se dan pojavila i ona u svoj
svojoj veličini. Kakva predstava, kakav performans!
Svi, poput jata ugojenih kanarinaca, obučeni u narančaste majice, igraju belu, za stolom su Radimir Čačić, Srećko Ferenčak, Jozo Radoš i Ivica Vrdoljak. Čačić ne smije izgubiti ovu partiju.
Onda konačno stiže Ona, mater familias, i svi ustaše, jure prema njezinu ukazanju, nestrpljivo čekaju svoj red, padaju ničice, ljube je u obraze, tapšu po ramenima i leđima. Tako se valjda grade karijere, dobivaju poslovi i penje na ljestvici uspjeha.
Pravi razlog ovoga skupa bila je strategija obrane Radimira Čačića nakon što je u Mađarskoj osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi, a možda čak i proslava tog sretnog epiloga.
Njegovi stranački kolege djelovali su kao tjelesni zdrug, ili kao sljedbenici neke ortodoksne vjerske sekte. Ohrabrenje je prethodno stiglo od premijera Zorana Milanovića, koji je našao stotinu nesuvislih razloga za obranu svog potpredsjednika (“i ja sam jednom skoro izgubio nadzor”, “neće nama neki obični sudac voditi kadrovsku politiku”…), a pravi je razlog premijerova duboka nesigurnost i nepovjerenje u samoga sebe.
On je sudbinu Vlade stavio u Čačićeve ruke i jednostavno ne zna što bi bez njega, Raspoloženje je pomutio tek predsjednik Ivo Josipović sugestijom kako ipak treba razmisliti o daljnjoj poziciji osuđenika, pa onda poruke iz Europske unije u sličnom tonu i negativne reakcije javnosti.
Stoga se s toliko nervoze, kao kap vode u pustinji, očekivao Njezin stav, o kojemu je očito dugo razmišljala i o kojemu se konzultirala s nadređenima. Najprije je rekla kako Čačić mora ostati, jer bi bez njega Vlada bila slabija, a pet minuta nakon toga kako se slaže s Josipovićem!?
Zanimljivi likovi
Čačić nas je svojim držanjem u najnovijoj situaciji stvorenoj oko njega podsjetio na Raskoljnikova. Cijelo vrijeme on se ponaša kao da se ništa nije ni dogodilo. Ta nećeš ti tamo neke bezvrijedne starice, koja bi ionako umrla za dvadeset godina. Što je uopće njegova žrtva prema žrtvama velikih povijesnih ličnosti poput Napoleona, Hitlera, Staljina ili Tita. Za nekoliko godina sve će biti izbrisano, nitko ovaj slučaj neće smjeti ni spominjati i bit će kao da se ništa nije ni dogodilo.
Oni koji traže njegov odlazak su bagra bezvrijednih moralizatora. Istina, svakome se može dogoditi to što se dogodilo Čačiću, ali čini se kako se njemu to moralo dogoditi zbog nasilničkog karaktera.
Ta on svakodnevno gazi ministre, suradnike, novinare, stručnjake, građane. Još se stvar nije ohladila, evo ti Radimira s paketom velikih munchausenskih projekata. On nije ovakav od jučer. Njegov privatni biznis praćen je isplaćenim, a neizvršenim poslovima, a ministarska dužnost prije deset godina sukobom interesa.
Ima ova stranka još pregršt zanimljivih likova. Vesna Pusić plasirana je u politiku ravno iz nekog američkog laboratorija, na nacionalnoj je televiziji jedne predizborne godine gostovala više puta nego što u godini ima dana, kao djevojčica igrala se na fakultetu i bila predodređena za sveučilišnu karijeru, bez obzira na skromni znanstveni rad, isplivala je na političku površinu denunciranjem vlastite države.
Srećko Ferenčak već je bio imenovan vodećim čovjekom JANAF-a, iako je osuđen za tešku pronevjeru. Privremeno je sklonjen, ali i dalje je ugledni član stranke na kojega se računa. Jozo Radoš se kao ministar obrane u Račanovoj vladi najviše proslavio prodajom tajnih dokumenata jednom tjedniku. Andrea Zlatar Violić uspjela je progurati zakon koji uvodi izravnu političku kontrolu HRT-a, usput lažući zastupnike i javnost o stavovima Europske komisije.
Ministri bez baze
Ima tu i novih naprednih snaga, poput Gorana Beusa Richembergha koji, naoružan srednjom stručnom spremom i šuvarovskim zvanjem suradnika u kulturno-znanstvenim ustanovama, suvereno i bez kompleksa sudi o medijskoj i kulturnoj sceni, a izgleda da je s nadimkom Odisej bio i suradnikom i nekih državnih ustanova bivše države.
Ivicu Vrdoljaka ćemo zajedno s Vesnom Pusić vidjeti na čelu homoseksualne parade. Svima su njima politički i moralni uzori Stjepan Mesić i Budimir Lončar i kao da su svi izišli iz njihove kabanice. Prvotni naziv Hrvatska narodna stranka očito je bio neodgovarajući, jer je ova stranka anacionalna i elitistička, pa je dobila dodatak “liberalni demokrati”.
Oni su dakle, demokrati, i to liberalni s majicama u boji koja u liberalnoj simbolici znači zlato ili novac. Svojim globalizmom, moralnim relativizmom i apsolutizacijom privatnog profita, HNS je u nas najvjernijim sljedbenikom neoliberalne ideologije, koja inače nema nikakve veze sa slobodama ljudi i naroda. HNS je umješno bezvrijedne izborne dionice pretvorio u veliki dobitak.
Iako ne bi sami prešli izborni prag, haenesovci imaju dvanaest zastupnika, potpredsjednika Vlade, koji je ujedno ministar gospodarstva, te još tri ministra važnih ministarstava, a sa SDP-om ravnopravno dijele plijen u državnim poduzećima i agencijama.
Svi, poput jata ugojenih kanarinaca, obučeni u narančaste majice, igraju belu, za stolom su Radimir Čačić, Srećko Ferenčak, Jozo Radoš i Ivica Vrdoljak. Čačić ne smije izgubiti ovu partiju.
Onda konačno stiže Ona, mater familias, i svi ustaše, jure prema njezinu ukazanju, nestrpljivo čekaju svoj red, padaju ničice, ljube je u obraze, tapšu po ramenima i leđima. Tako se valjda grade karijere, dobivaju poslovi i penje na ljestvici uspjeha.
Pravi razlog ovoga skupa bila je strategija obrane Radimira Čačića nakon što je u Mađarskoj osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi, a možda čak i proslava tog sretnog epiloga.
Njegovi stranački kolege djelovali su kao tjelesni zdrug, ili kao sljedbenici neke ortodoksne vjerske sekte. Ohrabrenje je prethodno stiglo od premijera Zorana Milanovića, koji je našao stotinu nesuvislih razloga za obranu svog potpredsjednika (“i ja sam jednom skoro izgubio nadzor”, “neće nama neki obični sudac voditi kadrovsku politiku”…), a pravi je razlog premijerova duboka nesigurnost i nepovjerenje u samoga sebe.
On je sudbinu Vlade stavio u Čačićeve ruke i jednostavno ne zna što bi bez njega, Raspoloženje je pomutio tek predsjednik Ivo Josipović sugestijom kako ipak treba razmisliti o daljnjoj poziciji osuđenika, pa onda poruke iz Europske unije u sličnom tonu i negativne reakcije javnosti.
Stoga se s toliko nervoze, kao kap vode u pustinji, očekivao Njezin stav, o kojemu je očito dugo razmišljala i o kojemu se konzultirala s nadređenima. Najprije je rekla kako Čačić mora ostati, jer bi bez njega Vlada bila slabija, a pet minuta nakon toga kako se slaže s Josipovićem!?
Zanimljivi likovi
Čačić nas je svojim držanjem u najnovijoj situaciji stvorenoj oko njega podsjetio na Raskoljnikova. Cijelo vrijeme on se ponaša kao da se ništa nije ni dogodilo. Ta nećeš ti tamo neke bezvrijedne starice, koja bi ionako umrla za dvadeset godina. Što je uopće njegova žrtva prema žrtvama velikih povijesnih ličnosti poput Napoleona, Hitlera, Staljina ili Tita. Za nekoliko godina sve će biti izbrisano, nitko ovaj slučaj neće smjeti ni spominjati i bit će kao da se ništa nije ni dogodilo.
Oni koji traže njegov odlazak su bagra bezvrijednih moralizatora. Istina, svakome se može dogoditi to što se dogodilo Čačiću, ali čini se kako se njemu to moralo dogoditi zbog nasilničkog karaktera.
Ta on svakodnevno gazi ministre, suradnike, novinare, stručnjake, građane. Još se stvar nije ohladila, evo ti Radimira s paketom velikih munchausenskih projekata. On nije ovakav od jučer. Njegov privatni biznis praćen je isplaćenim, a neizvršenim poslovima, a ministarska dužnost prije deset godina sukobom interesa.
Ima ova stranka još pregršt zanimljivih likova. Vesna Pusić plasirana je u politiku ravno iz nekog američkog laboratorija, na nacionalnoj je televiziji jedne predizborne godine gostovala više puta nego što u godini ima dana, kao djevojčica igrala se na fakultetu i bila predodređena za sveučilišnu karijeru, bez obzira na skromni znanstveni rad, isplivala je na političku površinu denunciranjem vlastite države.
Srećko Ferenčak već je bio imenovan vodećim čovjekom JANAF-a, iako je osuđen za tešku pronevjeru. Privremeno je sklonjen, ali i dalje je ugledni član stranke na kojega se računa. Jozo Radoš se kao ministar obrane u Račanovoj vladi najviše proslavio prodajom tajnih dokumenata jednom tjedniku. Andrea Zlatar Violić uspjela je progurati zakon koji uvodi izravnu političku kontrolu HRT-a, usput lažući zastupnike i javnost o stavovima Europske komisije.
Ministri bez baze
Ima tu i novih naprednih snaga, poput Gorana Beusa Richembergha koji, naoružan srednjom stručnom spremom i šuvarovskim zvanjem suradnika u kulturno-znanstvenim ustanovama, suvereno i bez kompleksa sudi o medijskoj i kulturnoj sceni, a izgleda da je s nadimkom Odisej bio i suradnikom i nekih državnih ustanova bivše države.
Ivicu Vrdoljaka ćemo zajedno s Vesnom Pusić vidjeti na čelu homoseksualne parade. Svima su njima politički i moralni uzori Stjepan Mesić i Budimir Lončar i kao da su svi izišli iz njihove kabanice. Prvotni naziv Hrvatska narodna stranka očito je bio neodgovarajući, jer je ova stranka anacionalna i elitistička, pa je dobila dodatak “liberalni demokrati”.
Oni su dakle, demokrati, i to liberalni s majicama u boji koja u liberalnoj simbolici znači zlato ili novac. Svojim globalizmom, moralnim relativizmom i apsolutizacijom privatnog profita, HNS je u nas najvjernijim sljedbenikom neoliberalne ideologije, koja inače nema nikakve veze sa slobodama ljudi i naroda. HNS je umješno bezvrijedne izborne dionice pretvorio u veliki dobitak.
Iako ne bi sami prešli izborni prag, haenesovci imaju dvanaest zastupnika, potpredsjednika Vlade, koji je ujedno ministar gospodarstva, te još tri ministra važnih ministarstava, a sa SDP-om ravnopravno dijele plijen u državnim poduzećima i agencijama.
JOSIP JOVIĆ
Primjedbe