KAKO SU NAM UKRALI DAN DRŽAVNOSTI?
Medvedgrad, 25. lipnja
2012.
Damir Borovčak
Što danas slavimo !?
Što danas slavimo !?
Evo nekoliko činjenica:
U vremenu predsjednika
dr. Franje Tuđmana protokoli polaganja vijenaca na Medvedgradu bili su dio
tradicije, posebno svečane na proslavi Dana državnosti 30. svibnja. Tada su
ovdje bile postrojbe Hrvatske vojske, straže u povijesnim svečanim crvenim
odorama, čula se je Lijepa naša i počasni plutoni iz vojnih bitnica. Događaje
odavanja počasti Domovini pratio je cijeli hrvatski narod posredstvom izravnog
prijenosa Hrvatske televizije. Posljednji puta predsjednik Franjo Tuđman ovdje
je položio vijenac 1. studenog 1999.g. i zatim otišao u bolnicu iz koje se nije
vratio.
Slijedeći izabrani
predsjednik Stjepan Mesić, položio je svečanu prisegu 18. veljače 2000. Odmah
pri ustoličenju, ukinuo je crvene povijesne odore počasne bojne Prvoga
gardijskog zdruga. Kako je ranije najavio, novi predsjednik Mesić nije nosio
predsjedničku lentu, a hrvatski stijeg koji mu je na putu do govornice
zavihorio u lice, grubo je odgurnuo. Ubrzo poslije ustoličenja je proglasio
detuđmanizaciju. Nikada kroz svoja dva mandata nije položio vijenac na Oltaru
domovine na Medvedgradu.
Slijedom takvih promjena
godine 2001. krenula je izmjena Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim
danima u Republici Hrvatskoj. U Saboru vladajući SDP stavlja na dnevni red
promjene Dana državnosti po prijedlogu zastupnika HSLS-a Ive Škrabala. U svom
uvodnom izlaganju, zastupnik Škrabalo otkriva pravi motiv ukidanja 30. svibnja
kao Dana državnosti. Podsjetio je na dan 30. svibnja 1990. kad je »na
vlast kao najjača stranka došao HDZ, to je datum koji je u ožujku 1991., dakle
niti godinu dana nakon tog događaja, proglašen državnim praznikom pod imenom
Dan državnosti«. U završnici rasprave o Škrabalovu prijedlogu izmjena i
dopuna zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici
Hrvatskoj, vladajući SDP iznenada predlaže da se Danom državnosti proglasi 25.
lipnja. To je dan kada je 1991. godine Hrvatski (tada državni) sabor donio
Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Konačnom
izmjenom Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici
Hrvatskoj utvrđeno je da se Dan državnosti u Hrvatskoj ne će više slaviti 30.
svibnja (kao proteklih deset godina) i premješta se na 25. lipnja. Od tada Dan
državnosti 30. svibnja postaje radni dan te je preimenovan u Dan hrvatskog
sabora i kasnije poticajem branitelja u Dan hrvatskih branitelja grada Zagreba.
Preostaje nam sažetak:
Preostaje nam sažetak:
- 30. svibnja 1990. g.
konstituiran je prvi višestranački Sabor u Hrvatskoj, a za prvog predsjednika
izabran je dr. Franjo Tuđman
- 25. lipnja 1991. g. Hrvatski sabor je donio Odluku o samostalnosti i suverenosti proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom
- 8. listopada 1991. g. Hrvatski državni sabor donio je Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama SFRJ
- 15. siječnja 1992. g. Hrvatska je međunarodno priznata kao samostalna država
Iz gore navedenih nadnevaka jasno je da niti jedan dan ne može biti objedinjujući, jer se Hrvatska samostalnost gradila kroz period od godinu i pol dana.
- 25. lipnja 1991. g. Hrvatski sabor je donio Odluku o samostalnosti i suverenosti proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom
- 8. listopada 1991. g. Hrvatski državni sabor donio je Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama SFRJ
- 15. siječnja 1992. g. Hrvatska je međunarodno priznata kao samostalna država
Iz gore navedenih nadnevaka jasno je da niti jedan dan ne može biti objedinjujući, jer se Hrvatska samostalnost gradila kroz period od godinu i pol dana.
Ako razmišljamo o novijoj
povijesti, treba li uzeti za Dan državnosti početak samostojnosti - 30. svibanj
1990. ili završetak 15. siječanj 1992.? Ili treba uzeti nešto iz sredine - 25.
lipanj 1991. ili 8. listopad 1991.?
Logično je za Dan
državnosti odrediti početak samostojnosti. Jer tada, 30. svibnja 1990. bio je
početak od kojeg je sve krenulo. Zbog provedbe politike tzv. detuđmanizacije,
smišljene promjene prekinule su tradiciju, unijele zabune, težile ugasiti ponos
i uspomene na predhodna vremena. Rušenje tradicije ne služi nikome na čast i
ponos, ali u narodu su posijane nove podjele, zabune i nesnalaženja. Nije li to
bio ustvari pravi cilj promjena državnih blagdana 2001. g.?
Konačno, i Medvedgrad i
Oltar domovine, istovremeno se željelo s istim motivima degradirati, zapustiti,
devastirati i zaboraviti. Zato smo mi i danas ovdje. Treba svjedočiti da je
Medvedgrad prihvaćena tradicija, posebno 30. svibnja na Dan državnosti, pa i
danas 25. lipnja na povijesni Dan ustavne samostalnosti i suverenosti Republike
Hrvatske, ali i 1. studenog na dan Svih Svetih. Medvedgrad je po hrvatskim
braniteljima i po svijesnom dijelu hrvatskog naroda, prihvaćeno mjesto, kao
uostalom i grob predsjednika Franje Tuđmana na Mirogoju. Koliko se god trudili
poremetiti nam pamćanje, nacionalni ponos i ljubav, svijeće na Tuđmanovom grobu
nikada u 13 godina nisu prestajale goriti. Tako ni ovdje na Medvedgradu,
domoljubi nikada nisu prestajali dolaziti, odavati počast Domovini i pretcima
koji su je kroz vjekove čuvali i branili. Neka tako ostane i u budućnosti.
Amen.
Primjedbe