PRIMJERI PRIVLAČE: ELZA JURUN


Sveučilišna profesorica i majka šestorice sinova: Na mom životnom putu najviše mi je pomogla vjera u Boga

8

Ljudi bi trebali više živjeti puninu sadašnjeg trenutka, jer prošlost je prošla, a na budućnost ne možemo samostalno utjecati. I treba znati opraštati i zaboraviti na loše trenutke, od ogorčenja i osvete nema ništa – savjetuje Elza Jurun, kojoj je na njezinu životnom putu, ističe, najviše pomogla vjera u Boga.

Obitelj
Na zadnjoj sjednici Senata Sveučilišta u Splitu jednoglasno je potvrđen izbor prof. dr. Elze Jurun sa splitskog Ekonomskog fakulteta u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice – trajno zvanje za područje društvenih znanosti, polje ekonomije, granu kvantitativna ekonomija. Lijepa vijest, no ništa neobično nema u tome. Praktički na svakoj sjednici Senata netko dobije takvu titulu. No, ono što nas je posebno zainteresiralo baš za ovu ženu jest nešto što je dekan Ekonomije prof. dr. Željko Garača izrekao nakon izlaganja vrlo impresivne znanstvene i stručne djelatnosti Elze Jurun.
– Kolegica Jurun je, uza sve to, i majka šestorice sinova – kazao je.
Šestorica sinova?! I tako uspješna znanstvena karijera?! Ma od kakvog je materijala napravljena ta žena, bilo je prvo što mi je prošlo kroz glavu. Jer, da je samo rodila šestero djece, već je i to previše za jedan život, a tek uz to graditi takvu karijeru. Baviti se znanstvenim radom, dok je oko tebe brdo pelena, bočica, dok te “taru” varičele, virozice, nenapisani domaći radovi…

Sve u 24 kvadrata

– I sve sam ih rodila u stanu od 24 kvadrata – govori nam vedra i iznimno ljubazna prof. dr. Elza Jurun (54), dok s njom u ponedjeljak, dan uoči Praznika rada, razgovaramo u njezinu uredu na Ekonomiji. Iako ima fleksibilno radno vrijeme, ističe kako je gotovo svakodnevno na poslu do 16 sati i da strogo nastoji odvojiti privatni od poslovnoga života, premda uživa i u jednom i u drugom.
Tijekom dvosatnog razgovara, u kabinet su joj ulazili i studenti, iako nije bio termin od konzultacija. Činili su to kao da ulaze u prijateljevu sobu, vrlo ležerno i slobodno, a prof. Jurun je strpljivo i, rekli bismo, majčinski odgovarala na njihova pitanja i bodrila ih da još prije ljetnih vrućina kolokviraju ispit da bi se mogli u miru odmarati. Stekli smo dojam da je vrlo pristupačna, a što su nam poslije potvrdili i neki njezini studenti. U jednom je trenutku naš razgovor, s nekoliko dobrih štoseva, prekinuo i njezin suprug Nikica, voditelj radionice i ekonomata na Ekonomskog fakultetu. Ili, kako njegova supruga kaže, čovjek sa zlatnim rukama, koji je kadar napraviti rukama sve što zamisli.
– Nikica i ja smo se upoznali 1975. na blagdan Gospe od Karmela, koji se tradicionalno slavi pučkom feštom u Selcima na Braču, odakle mi je rodom suprug. Nikica je svirao i pjevao gitaru i čim smo se upoznali, upalila se iskra, koja i dandanas plamti. U to doba sam bila gimnazijlaka, imala sam 17 godina i, kao i svako ljeto, ljetovala u Sumartinu, odakle su moji roditelji podrijetlom. Hodali smo punih sedam godina prije vjenčanja jer sam ja htjela diplomirati i zaposliti se prije toga – prisjeća se Elza, koja je prije fakulteta, treba li reći – s odličnim uspjehom, završila klasičnu gimnaziju “Natko Nodilo” u Splitu.
A razlozi za tako proračunat stav oko diplome i zaposlenja prije braka bili su posljedica njezina odrastanja bez oca, uz majku, koja je, kaže s velikom zahvalnošću Elza, žrtvovala sve radi njezina odgoja. A nakon što je postala baka, kćeri je bila desna ruka u podizanju djece. Na žalost, sada je jako bolesna, pa je ovisna o njihovoj brizi…
– Otac mi je umro kad sam imala tri godine, a moja majka, Marija Šerka, uzdržavala me iglicom. Premda je mogla naći posao, šivala je kod kuće kako bi mogla biti sa mnom. Vjerojatno me to motiviralo da čim prije diplomiram i zaposlim se, a odluka da imamo puno djece, donesena je čim smo stupili u brak. Možda zato što smo i suprug i ja jedinci – govori Elza Jurun, koja se ipak ni u snu nije mogla nadati da će već u 36. godini imati šest sinova.

Počelo je s Pavom

– Najprije se prije 28 godina rodio Pave, pa je došao Krešimir (25), Marijo (23), Tomislav (20), a onda sam prije 18 godina zatrudnjela blizance Zvonimira Branimira. To je bila toliko teška blizanačka trudnoća da sam bila vrlo sretna, kad sam s velikim zdravstvenim teškoćama, ustvrdila da je ipak riječ samo o trudnoći, a ne i o bolesti – prisjeća se Elza, čiji su sinovi u međuvremenu stasali u već odrasle ljude, na koje je iznimno ponosna. Osim što su odlični učenici i studenti, oni su, kaže, uspješni i u svojim hobijima, ali ono na što je najponosnija jest činjenica da su redom socijalno osjetljivi i uvijek spremni pomoći.
– Na proslavi 30. godišnjice mature, prijateljice iz gimnazije su me podsjetile na moje djevojačke snove, na koje sam bila i zaboravila. Sjetile su me kako sam uvijek govorila da bih željela imati visokog, crnokosog momka s gitarom i petero djece; tri kćerke i dva sina. Eto, na kraju sam takvog momka i upoznala i vjenčala se s njim, ali sam rodila šest sinova. Bilo je, naravno, dana kada zaista nije bilo lako, kao u doba rata, kad mi je suprug ostao bez posla i kad smo s četvero male djece živjeli od moje mizerne porodiljne naknade.
Međutim, i tada sam, i uvijek, imala jaku vjeru i Isusa Krista za najboljeg prijatelja, tako da smo kroz sve to nekako prolazili. Kad bi mi se učinilo da više nećemo imati ni za kruh, suprug bi našao neku faturetu – iskreno će Elza Jurun, koja je baš nekako u to doba obranila i doktorsku disertaciju pod naslovom “Fluidno modeliranje u makroekonomskoj analizi”.

Radost poučavanja

Doktorat je, sjeća se, pripremala na Zvončacu i na Zenti, okružena četvoricom mališana, pelenama i sokićima, ali nije bilo šanse da ne učini ono što je naumila.
– Volim raditi na fakultetu. Još kao curica sam se u svome dvoru u Sumartinu najradije igrala na škole i uvijek bih ja bila učiteljica. I danas me raduje poučavanje i rad na fakultetu. Osim toga, zaljubljenik sam u ekonomiju. I smatram da naša zemlja, koja obiluje prirodnim ljepotama i resursima, nije u bitno većim problemima od drugih europskih država, niti su naši političari relativno gori, nego je naš najveći problem demografske prirode – govori Elza Jurun..
Osim što je rodila šestero djece, ona je, naime, bila i jedna od osnivača te dugogodišnja predsjednica udruge roditelja s četvero i više djece “Klub 4+” u Splitu. Uz to je i dugogodišnja volonterka Obiteljskog savjetovališta u Splitu. Zajedno sa suprugom Nikicom koordinator je rada na području Dalmacije međunarodnog pokreta za očuvanje i unapređenje bračnih i obiteljskih vrednota Marriage Encounter, u okviru kojega je tečajeve pohađalo više od 6000 bračnih parova na području Hrvatske.
Zahvaljujući angažmanu Jurunovih, u Dalmaciji se prosječno desetak puta godišnje organiziraju radionice za poboljšanje bračne komunikacije i komunikacije unutar obitelji, a posebno između roditelja i djece.
– Pojedinac može mijenjati svijet da se što bolje odnosi prema čovjeku, studentu, poslu, obitelji. Time pridonosimo kvaliteti života, jer ona se ne mjeri bruto društvenim proizvodom, nego ljudskim vrednotama. Mi smo sami kovači svoje sreće; ne možemo birati događaje, ali im možemo pristupati na način koji odaberemo. Ljudi bi trebali više živjeti puninu sadašnjeg trenutka, jer prošlost je prošla, a na budućnost ne možemo samostalno utjecati. I treba znati opraštati i zaboraviti na loše trenutke, od ogorčenja i osvete nema ništa – savjetuje Elza Jurun, kojoj je na njezinu životnom putu, ističe, najviše pomogla vjera u Boga.
– Cijela moja obitelj redovito ide u crkvu, jer smatram da moramo biti zahvalni Bogu na svemu što imamo – zaključuje ona.

Obitelj

Slave se svi rođendani, imendani i godišnjica braka. Na feštama je uvijek veselo jer je to raspjevana obitelj. I Elza i suprug pjevaju u crkvenom zboru Gospe od zdravlja, suprug je pjevao u brojnim klapama, tri sina su nastavila s klapskim pjevanjem, dvojica sviraju gitaru, jedan svira kontrabas, a jedan mandolinu. Ljeti Elza stigne organizirati i Sumartinsko kulturno ljeto.

Karijera

Prof. dr. sc. Elza Jurun objavila je više od 75 znanstvenih i stručnih radova i tri knjige. Sudjelovala je u radu brojnih međunarodnih i domaćih kongresa, jedna je od osnivačica Paneuropskog pomorskog simpozija. Članica je Programskog odbora svjetske konferencije WSEAS – Mathematics and Computers in Business and Economics. U znanstvenim projektima kao istraživač kontinuirano sudjeluje od 1982. godine.
Za vrijeme rada na Ekonomskom fakultetu održavala je cjelokupnu nastavu iz predmeta: matematičke metode za ekonomske analize, matematika za ekonomiste, statistika, poslovna statistika i ekonometrija. Uvela je i nove predmete: kvantitativne metode u ekonomiji za studente treće godine sveučilišnog studija – smjer ekonomija, te napredna ekonometrija za studente poslijediplomskog specijalističkog studija – smjer ekonomija. Na doktorskom studiju poslovne ekonomije uvela je kolegij primijenjena ekonometrija za smjer marketing, te predmet ekonometrija koji je obvezni kolegij na doktorskom studiju ekonomije.

Najdraže priznanje

Elza Jurun ponosna je vlasnica više prestižnih nagrada. Tako je tijekom cijelog studija na Ekonomskom fakultetu u Splitu, od 1976. do 1980., dobivala Nagradu dekana za najboljeg studenta generacije. Niz je nastavila dobitkom Rektorove nagrada za najboljeg studenta Sveučilišta u Splitu akademske 1977./78. godine. No, kako nam je kazala, posebno je ponosna na nagradu predsjednika Republike Hrvatske – Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske 1996. godine, za znanstveni rad, osobite zasluge za demografski razvitak i promicanje moralnih društvenih vrednota.
Također, lani je dobila i Nagradu Splitsko-dalmatinske županije 2011. godine za cjelokupan znanstveni rad, a posebno za doprinos u promicanju vrednota braka i obitelji. Naime, Elza Jurun je jedna od autorica Nacionalnog programa demografskog razvitka Hrvatske. Kao jednu od poticajnih mjera županijske demografske politike, osmislila je i pokrenula projekt pomoći studentima iz obitelji s petero i više djece, koji se uspješno provodi u Splitsko-dalmatinskoj županiji već četiri akademske godine.
Diana Barbarić
Preneseno s portala SlobodnaDalmacija.hr
Foto: SD

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca