NADBISKUPSKI DUHOVNI STOL U ZAGREBU UPUTIO OTVORENO PISMO UREDNIŠTVU SLOBODNE DALMACIJE
Kaptol oštro reagirao na Dežulovićev tekst o Bozaniću: Podignut je veliki oblak koji je kišom uvreda stvorio blato i kaljužu govora u javnosti
'Taj je tekst prepun uvreda koje se izravno odnose na Kardinala i na
Sveučilište u Zagrebu, a neizravno na puno širi krug ljudi i
institucija.'
Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu uputio je otvoreno pismo uredništvu dnevnog lista "Slobodna Dalmacija", a u povodu teksta objavljenog u tom listu u izdanju od 23. svibnja ove godine, javlja IKA . Pismo, koje je objavio Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije, prenosimo u cijelosti:
"U vašim je novinama, u tiskanome i elektroničkome izdanju od 23. svibnja 2012. objavljen tekst koji je o dodjeli počasnoga doktorata Sveučilišta u Zagrebu kardinalu Josipu Bozaniću, zagrebačkomu nadbiskupu, pod naslovom: "Naš Desmond Tuta Bugarin" napisao Boris Dežulović. Taj je tekst prepun uvreda koje se izravno odnose na Kardinala i na Sveučilište u Zagrebu, a neizravno na puno širi krug ljudi i institucija. U svakome čitatelju koji taj tekst promatra u okviru civilizacijskih vrijednosti i uljudnoga ophođenja rađa se mnoštvo pitanja.
Tekst nije vrijedan nikakve posebne raščlambe te bi ulaženje u raspravu sa sadržajem koji je u njemu iznesen mogao netko shvatiti kao davanje vrijednosti nečemu što je uistinu bezvrijedno. To je razlog zašto nismo reagirali odmah nakon što je napisan.
No, u vremenskome odmaku od nekoliko dana, odlučili smo uputiti vama, kao Uredništvu, sa svim odgovornostima koje nosite, pitanja koja se ne tiču nipošto samo Crkve i odnosa prema njoj: Smatrate li da je prihvatljiv takav način pisanja o bilo kojoj temi? Mislite li da se takav tekst može opravdati jednostavnim isticanjem vrijednosti slobode govora ili specifičnostima stilskoga izražavanja? Možete li navesti koje se to vrijednosti i kakva odgovornost promiče takvim napisima?
Možda je za vas to poželjan način kojim „Slobodna Dalmacija" i njezini vlasnici žele medijski djelovati u hrvatskome društvu? Namjeravate li i dalje dopuštati i promicati da se čitatelji hrane uvredama i bezobzirnim grubostima koje zanemaruju istinu, koje gaze postulate etičnosti, koje nisu na tragu mjerodavnoga pisanja o nekoj temi niti na tragu profesionalnosti i stručnosti novinarskoga poziva?
Svaki čitatelj koji pročita taj tekst može lako i sam zaključiti koliko su opravdana ta naša pitanja. Stoga još više iznenađuje činjenica da ni novinari ni novinarske strukovne organizacije i tijela nisu osjetili potrebu osvrnuti se na spomenute uvrede.
Vaš je novinar u prvoj rečenici napisao da se o počasnome doktoratu kardinala Bozanića „u krugovima hrvatske nezavisne inteligencije digao omanji oblak sitne, fine prašine". Osim što se u pojedinim sintagmama toga izrijeka može pročitati jezik iz doba komunističkoga totalitarizma, iz cijeloga je teksta razvidno da je pisanjem toga novinara – bez daha finoće i istine – podignut veliki oblak koji je kišom uvreda (nažalost, ponovno) stvorio blato i kaljužu govora u javnosti. Ona zacijelo ne može pridonijeti bistromu pogledu niti kritičkomu promišljanju."
Primjedbe