...JER HRVATSKU MI MOJU RAZAPEŠE...

Ivica Ursić: Jer Hrvatsku mi moju razapeše

Srijeda, 04 Travanj 2012 17:59

... JER HRVATSKU MI MOJU RAZAPEŠE ...
(autor fotografije: Darko Rom - http://www.galeb.blog.hr/)

Razapeta moja Domovina.
Razapeta Hrvatska moja.
Za njezine posljednje haljine kocku bacaju.
I čekaju da izdahne.
Prošla je Hrvatska moja ropstvo svoje. I dugi hod pustinjom.
Bog ju je održao rukom svojom. Manu joj dijelio.
I ruke njezinim vođama visoko držao dok je Domovina moja
dom branila i za slobodu krvarila.
A onda smo zlatno tele prigrlili, a Bogu smo leđa okrenuli.
Plesali smo i igrali uokolo kumira koje su nam svako malo nove dovodili.
Žalili smo za egipatskim loncima i sanjali, zbog trbuha puna, ropstvo novo.
Užas zaborava zahvatio je narod čija je sloboda krvlju otkupljena.
Krvlju njezinih najboljih sinova.
Zaborav je osvojio srca naša i u njih unio studen bešćutnosti.
Za 30 srebrenjaka najbolje među nama progonili smo kao bijesne pse.
Locirali ih. Identificirali. Zatvarali. I isporučivali.
Ili smo im sami sudili. I sve ih odreda osudili.
Jer drznuše se slobodu sanjati.
Birali smo one koji nam nisu mogli savijest uznemiriti.
One koji su bili naša zrcalna slika.
Slika i prilika naša.
Smijali se zajedno s njima dok je Hrvatska u svoj Getsemani ulazila.
Umjesto ribara birali smo farizeje.
Umjesto raskajanih carinika birali smo pismoznance.
Dopustili smo da nam stado vode Ana i Kaifa.
Judu smo ustoličili, a od Pilata smo čekali odgovor na pitanje: „Što je Istina?“
Odrekli smo se patnice. Zatajili smo mučenicu.
A sada se je pijetao oglasio.
I pitam se ima li u nama još suza?
I jesmo li u stanju gorko zaplakati?
Onu koja nam je sve dala odlučili smo sada za Barabu mijenjati.
Ruke smo svoje oprali. Ruglu smo izvrgli i ono malo dobra što je ostalo oko nas.
Popljuvali smo snove otaca i djedova svojih.
I vičemo neka se razapne.
Ono što je od nje ostalo sada visi na križu naše sramote, dok mi u redovima čekamo svoje mjesto na jednom od križeva s lijeve i s desne strane njezine.
A ona, Domovina moja, moja Hrvatska, Boga moli neka nam oprosti.
Jer ne znamo što činimo.
Možda shvatimo tek kada izgubimo Domovinu i kada
se probudimo kao sužnji babilonski.
Siti i pijani.
Okovani.
I žigom obilježeni.
Ako Bog ne uskrsne Hrvatsku ... ako naš križ ne dodirne nebo ...
Za sve one koji kleče pod križem i koji čekaju Uskrs.
U Velikom tjednu – i ove 2012. godine.
Uskrs čekajući.


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

Dana 31. siječnja 2008. godine u Kivumu (RUANDA) u crkvi, koju je fra Vjeko sagradio i u kojoj je sahranjen, obilježena je deseta godišnjica njegove smrti. Misno slavlje, koje je počelo u 10,00 sati, predvodio je mjesni biskup Smaragde Mbonyintege, a suslavitelji misnog slavlja su bili provincijal franjevačke Provincije Afrike Mauriciusa i Madagaskara fra Sebastijan, te definitor Bosne Srebrne fra Vinko Ćuro uz veliki broj drugih svećenika. Misno slavlje započelo je procesijom iz škole koja nosi ime fra Vjeke. U procesiji su bili mladi iz župe koji su bili obučeni u hrvatske majice s hrvatskim obilježjima, a jedan dio je bio obučen u mjesnu odjeću. Svi mladi su na glavama imali trake sa natpisom fra Vjeke Ćurića. U procesiji je fra Vjekin brat Drago nosio svijeću s likom fra Vjeke, a sestra Ljubica cvijeće koje su po ulasku u crkvu položili na njegov grob. Misno slavlje je bilo svečano uz tradicionalno afrički živi ples i pjesmu. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio fra Vjekinu žrtv...
Read more »

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Slika
Dr. Davor Pavuna: Tužio bih svakog tko Hrvate naziva zločincima Pravnici su nam katastrofa, našim fizičarima se nikada ne bi dogodio Haaški sud, a sustav nam je opterećen mentalitetom samoupravljanja i sabotažom u nehomogenoj znanstvenoj zajednici - smatra istaknuti hrvatski znanstvenik, u svijetu priznati fizičar, prof. dr. sc. Davor Pavuna . Davor Pavuna: Znanjem ćemo, a ne oružjem, stvari promijeniti nabolje  Zoran Kusalo/Cropix Problem vidi u presporoj tranziciji, zbog previše ostataka samoupravnog socijalizma u glavama stručnih ljudi u Hrvatskoj, a razgovarali smo u Dubrovniku, gdje je sudjelovao na međunarodnom simpoziju u povodu 300. obljetnice rođenja Ruđera Boškovića, čiji su se sudionici dotakli i stanja u domaćoj znanstveno-obrazovnoj sferi, nesklonoj promjenama. Lokalni faraoni Spominjete sabotaže u hrvatskim znanstvenim krugovima, na što konkretno mislite? - Nemam sve detalje o tzv. sabotaži, ali ono što je pr...
Read more »

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

VEČERNJI SUSRET Isuse, dođoh ti reći, kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni tvoje raspelo. Žižak Ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje. Kako je tuga tvoja teška I sitne boli moje. Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Read more »