OD ŽIVUĆIH GOVORNIKA, NAJBOLJI JE BISKUP PERIĆ

INTERVJU Vinko Vukadin: Znanje i ljubav najbolje se umnožavaju diobom s drugima

Ponedjeljak, 12 Ožujak 2012

Utipkate li na Googlovoj tražilici „Vinko Vukadin“ otvorit će vam se 31 stranica i oko 3 200 rezultata. Tko je i što radi Vinko Vukadin, s dvostrukog titulom magistra, u čijem životopisu piše da je rođen 1959. godine u Mandinu Selu, općina Tomislavgrad, da je, nakon Isusovačke gimnazije, diplomirao filozofiju i teologiju u Grazu, te da je uspješan poslovni čovjek…   Što je sve, uz studij i nakon studija, radio gospodin Vukadin, a što sada radi i gdje, o njegovom poimanju poslovnosti, uspjeha, životne filozofije, o njegovom odnosu prema rodnom kraju…, samo su neka od pitanja koja smo postavili gospodinu Vukadinu i na koja smo dobili i zanimljive i poučne odgovore. Počnimo od kraja: ovih ste održali trening-poduku govorništva mladim kadrovima HDZ B i H na Kupresu. Je li to posao kojim se sada bavite i gdje,  zapravo, Vi živite? Da, to je posao kojim se trenutno bavim. Ja sam oduvijek radio različite vrste školovanja. To mi je trenutno izvor zarade i uživancije, jer ja uživam u školovanju i prijenosu znanja na mlađe generacije. Ovaj tečaj za HDZ BiH je samo jedan od mnogih koje radim za razne organizacije, a tema je bila politički javni govor. Nedavno sam pokrenuo projekt političke akademije pod imenom POMAK, a cilj nam je ponuditi besplatno školovanje za mlade hrvatske političare. Ja živim uglavnom na relaciji Graz, gdje imam obitelj, i Zagreb, gdje imam ured.   Što znači trenirati-učiti nekoga govorništvu, pretpostavljam-uglavnom u politici, laici bi rekli: čovjek je ili stvoren da ima moć uvjeravanja, da uvjerljivo priča, ili ,naprosto, priča suhoparno i nezanimljivo? Talent je samo jedna od karika u lancu uspjeha govornika. Govorništvo ima svoje zakonitosti koje su poznavali još stari grčki majstori, a ono je nekada bila posebna sveučilišna disciplina. Svi mi ovisimo o našoj sposobnosti nekoga uvjeriti u svoje stavove i pridobiti ga za sebe. Momak koji dobro govori lakše će oduševiti curu, a i mama koja zna djetetu objasniti neke stvari lakše će ga odgajati. Svatko ima svoj talent. U govorništvu je jako važno koristi  osobni, prepoznatljiv stil. Moje načelo je  polazniku pokazati ono što njega čini jedinstvenim i uz korištenje nekih metoda omogućiti mu da bude uvjerljiv i razumljiv slušateljima. Ja treniram uglavnom poslovne ljude, ali i neke političare. Poslovni ljudi su zahvalniji jer ne misle da sve znaju i spremni su prihvatiti dobre prijedloge. Političari su, uglavnom, blokirani i treba malo više vremena za pokazati im moć dobrog govora. Čudno, jer baš političari žive od govora, ali je kod nas razina političkog govora jako niska, pa svi misle da je to tako Bogom dano. Ovlašteni ste trener za INSIGHTS MDI, što to znači? INSIGHTS MDI je sustav pomoću kojega se znanstvenim analizama otkrivaju komunikacijski modeli pojedine osobe. Metoda se zasniva na tipologiji C.G. Junga, poznatog psihoanalitičara i predstavlja jako primjenjiv model u poslovnom svijetu. Pomoću te metode moguće je procijeniti stil komunikacije kupaca, prodavača, govornika, ali i ponašanje u timu, odgovor na stres i neke druge čimbenike. Ja sam, mislim prvi, u Hrvatskoj stekao diplomu ovlaštenog trenera za tu metodu, preveo sam sve materijale na hrvatski i počeo sa sustavnim treninzima u poslovnom okruženju. Metoda je raširena, uglavnom, u zapadnim zemljama i jedna je od mnogih. Ja sam je odabrao kao osnovicu svog rada zbog jednostavnosti i primjenjivosti u svakodnevnom poslu. INSIGHTS MDI se primjenjuje kod odabira djelatnika, oblikovanja poslovnih i drugih timova, kod pripreme govora, prodajnog razgovora ili kao pomoć u svakodnevnoj komunikaciji. Kada se pročita Vaš bogati životopis, posebice onaj poslovni, očito je da ste uspješan menadžer u mnogim područjima: osiguranjima, financijama, prodaji…Traži li svako od ovih područja specifično znanje, posebno školovanje, iskustvo ili…? Uspjeh je relativan pojam. Uspješan je onaj čovjek koji je sretan, a ako tako gledamo na uspjeh onda sam uspješan. Novac i poslovna karijera danas jesu, sutra nisu. Ja imam tu sreću da sam se naučio na sve u životu, pa mi je poslovni uspjeh samo jedan pokazatelj trenutne kondicije, a ne vrijednosti kao čovjeka. U Austriji sam završio školovanje financirajući se prodajom novina, ruža, oglasa, slikanjem, metenjem stubišta… Sve je to dio života i sve to u nekim trenutcima izgleda kao manje ili više uspješno. U takozvani veliki posao ušao sam zahvaljujući hrabrosti i spremnosti raditi i učiti. Kasnije letvice bile su logični slijed padova i uspjeha. Osiguranje, financije i prodaja neka su vrsta mojeg osnovnog posla i svako od njih zahtjeva neke specifičnosti, ali je svima zajednička činjenica da moraš biti bolji od drugih da bi te netko platio. Volio sam i volim raditi s mladim ljudima, otkrivati nove ideje, pronalaziti nova rješenja i uvijek znati da sve to sutra može biti i drugačije. Možda je ta relaksiranost i spoznaja o ograničenosti ljudske moći razlog da sam se snašao u tom svijetu. U svakom slučaju, ja sam sretan da u tvrtkama koje sam doveo na hrvatsko tržište danas radi preko 2.500 ljudi. Svi oni imaju korektne plaće i neku vrstu sigurnosti, a to je najveći uspjeh. Znamo da je pisanje i jezična politika (hrvatska), također, predmet Vašeg zanimanja. Jeste li što objavili, ukoričili? Ja pišem razne vrste tekstova, političke analize, programe, pjesme i priče raznih sadržaja. Objavljujem to uglavnom na nekim internetskim stranicama i blogovima. Objavio sam knjigu o prodaji "Eros prodaje", a upravo pripremam jednu o učinkovitom govoru. Imam dosta materijala, ali sam nemiran duh pa nikako sve to posložiti. Možda jednom objavim knjigu kratkih priča. No, strah me je da ne budem banalan, jer ima toliko toga boljega. Prošle ste godine dobili prvu nagradu časopisa Jezik za novu riječ u hrvatskom jeziku-umjesto „floskule“ Vi ste predložili riječ „ispraznica“. Nadate li se da bi ta riječ ili možda još neka koju ste izmislili, mogle, zaista, zaživjeti u hrvatskom jeziku-govoru? To mi je bila posebno draga nagrada, jer sam uvjeren da je jezik dio identiteta, a hrvatski jezik je uvijek na takvoj vjetrometini da mu prijeti blago nestajanje. Ispraznica je zaživjela i koristi se, a moja druga riječ, koja nije mogla ući u natjecanje, sviđalica, umjesto lajkanja, je na face booku počela dobivati svoje pristaše. Kakve su Vaše veze s Tomislavgradom i koliko često dolazite u svoje rodno mjesto? Tomislavgrad je dio moje životne filozofije. Ja na svakom svom seminaru ili nekom nastupu naglasim da sam iz Tomislavgrada. Skoro uvijek naletim na nekoga tko je odavde, ili su mu roditelji rođeni u Tomislavgradu. Imamo kuću u Mandinu Selu i to nam je svake godine glavno odredište za odmor. Mi idemo tjedan dana u Poreč i dva tjedna u Mandino Selo. Tako već godinama. Osim tijekom ljeta, meni je Tomislavgrad uvijek odredište kad sam na proputovanju. Mislim da sam jedno pet šest puta u godini dobar gost. Mi koji živimo u Tomislavgradu, i čitatelji našega Portala TC, često prigovaramo iseljenim Duvnjacima na savjetima što bi i kako trebalo raditi ovdje za boljitak kraja. Kažemo, otprilike, da je lako Vama koji ste pobjegli sada pametovati, vratite se, pa da vas vidimo? Hahahahh, to je stara boljka koja se nekada pretvara u šizofreniju s obje strane. Mi smo tu gdje jesmo, živimo svoje živote i borimo se tamo gdje jesmo. Svatko je otišao ili ostao na osnovu nekih nepovratnih činjenica. Netko je, kao ja, otišao zbog siromaštva. Stvorili smo negdje drugdje svoje obitelji i nekako se snašli. Živimo svoj život, manje ili više uspješno. Imamo obitelji po osobnom odabiru, nekada nam djeca ne govore hrvatski, ali vole ovaj kraj i znaju tko su. Nekada kritiziramo, ljutimo se i tražimo da nas drugi razumiju. Sve je to normalno i nema potrebe da nas razdvaja. Oni koji su ovdje ostali ponekada dobre osvrte smatraju pametovanjem, a oni koji su otišli misle da je ovdje sve katastrofa. Ja sam poprilično dobro usidren u oba svijeta i mislim da bi trebalo više raditi na iskorištavanju potencijala, a ne naglašavati razlike. Koja to općina ima toliko vjernih turista kao Tomislavgrad? Moja djeca i supruga nisu rođeni Tomislavgrađani, ali oni obožavaju ovaj kraj i dolaze svake godine ovamo. Potroše koji euro i vrate se sretni. Oni su ovdje turisti, a ne iseljenici. Mi bismo trebali sve te naše Duvnjake i njihove obitelji prihvatiti kao najvjernije turiste i onda bismo imali daleko više od ovoga što sada imamo. Što se, pak, tiče vraćanja: zašto bih se ja vratio u Mandino Selo? Ja kad dođem kao da nisam nikada ni otišao, a u životu sela sudjelujem(o) kao i drugi, ali na svoj način. Plaćamo sve doprinose i sudjelujemo u svim akcijama kao da smo tu. Ja sam svome selu korisniji ovdje gdje jesam, nego da sam u selu bez posla. Ne treba se nitko vraćati, ako ne želi, ali trebaju svi sudjelovati u pomaganju i na svoj način doprinijeti boljitku života ovdje. To bi bilo lakše kad bi se manje svađali, a više uvažavali. Što bi, recite, sada trebalo poduzeti, uraditi, planirati u duvanjskoj općini da bi se zaustavilo iseljavanje, po brojkama, najbrojnije u povijesti ovog kraja? Bez onoga: treba mladima omogućiti zapošljavanje, to je već postala-ispraznica! Vrijeme kad su se radna mjesta stvarala s nekog višeg mjesta su definitivna prošlost. Ne samo ovdje, nego svugdje. Radna mjesta se stvaraju u malim krugovima, pojedinaca i grupa. Ono što bih ja napravio bi bio pokušaj umrežavanja svih Duvnjaka. Da vidimo koliki je to potencijal. Imamo mi više mogućnosti nego što se trenutno čini. Ja bih, recimo, svim silama gledao da Tomislavgrad postane turističko mjesto, a glavna ciljana skupina bili bi baš iseljenici. Imali bismo bolju sezonu nego Dalmacija, s puno vjernih turista koji dolaze svake godine. Kod nas se, nažalost, još uvijek ne cijeni previše znanje i ljudi su uvjereni da bi sad netko trebao doći i investirati novce u neka radna mjesta. No, toga nema! Mnogi naši ljudi znaju kako se radi, ali nisu zaradili toliko da bi sad otvarali tvornice. Pamet je veliki kapital, ali ga, nažalost, kod nas ne cijene previše. Ako ja, na primjer, za jedan dan podučavanja od neke banke ili velike tvrtke dobijem honorar od 2.500 Eura po danu, onda oni valjda mene plaćaju jer im se to isplati. Kad ja tu istu uslugu ponudim našim poduzetnicima ili ljudima za jedan ručak ili besplatno, ali zbog regionalnog patriotizma, onda je to njima pametovanje i nema nikakvu materijalnu vrijednost. Ali ja nemam milijune, kao što ih nemaju ni mnogi drugi Duvnjaci. Ali, mi imamo znanja koje negdje drugdje koristi za nečiji napredak. To znanje bi i našoj općini i poduzetnicima dobro došlo. Nažalost, to je neiskorišteni kapital, jer naši ljudi previše često pod kapitalom podrazumijevaju samo novac. Ono što zajednica ne koristi je ogromno znanje svojih iseljenika. Zato se mnogi uspješni ljudi angažiraju negdje drugdje, a u Tomislavgrad dolaze popit kavu. Gospodine Vukadine, namjerno ne želimo ništa o politici (iako je politika u svemu!), ali Vas pitamo: tko je, po Vama, najbolji živući hrvatski govornik (može više njih), a tko pak, ono, nikakav i trebao bi hitno kod Vas na poduku?! Dobar govornik je onaj koji svoju publiku uvjeri da radi ono što im on predlaže. Moram, nakratko, i o mrtvima, dobar je govornik bio Tuđman, jer su ga ljudi slijedili. Meni se sviđao Gotovac, ali je za narod previše ne jednostavan, da tako kažem, imao je duge rečenice… Od živućih  govornika najbolji mi je biskup Perić. Dobar govornik je i Ivica Relković kojega malo ljudi poznaje. Među političarima ne vidim ni jednog vrhunskog govornika. Naša politička scena je prepuna jako loših govornika. Uostalom, takva nam je i politika! Jadranka Kosor bi imala puno za naučit, ali je to teško jer je ona uvjerena da je vrhunska isto kao i Milanović. On bi bio dobar učenik, jer ima neke tipične pogrješke koje se lako daju ispravit, pa bi mu govor bio prepoznatljiv i puno bolji. Ja se nadam da je moj stričević, tomislavgradski načelnik, dobar, a ako nije, onda ćemo malo više poradit na tomu. Jamačno pratite medije i u Hrvatskoj i u B i H, pa recite svoju ocjenu stanja u medijima? Mediji su slika naroda i čitateljstva. Meni je premalo samosvjesnog i kritičnog novinarstva koje ne služi vladajućima, nego se trudi pronaći istinu i biti mjerilo demokracije. Mislim da su naši novinari još uvijek u ideološkoj samocenzuri, naučili su povlađivati onima na vlasti pa time ispada da su nekorektni. Još uvijek nemamo zanimljivo i neovisno novinarstvo. Imamo previše podjele na desno i lijevo, pri čemu se lijevim smatra sve ono što je oporba tradicionalnim vrijednostima, a desno je obično ono što uspije napraviti tekst duži od sedam stranica. BiH mediji su kao i država, stalno njihanje, nedostatak vjere u budućnost i prekrivanje očitih nelogičnosti prenaglašenim klijentelizmom i službom jednoj ideji. Objektivnost bi za mene bila povezana s političkom pismenošću i spremnošću da se o najtežim temama raspravlja bez razbijanja glava. A ovdje je glava još uvijek najjeftinija. Slogan Vašega uspjeha je: „Znanje i ljubav se najbolje umnožavaju diobom s drugima“ Da, što više dijelimo ljubav to nas više vole, što više dijelimo znanje to nas više prepoznaju kao osobu koja ljudima pomaže. A najbolje što se čovjeku može dogoditi je da je okružen ljudima koji vole i ljudima koji su pametni. Najveći uspjeh je kad tvoji nekadašnji učenici ili djelatnici postanu još bolji, jer uvijek možeš s ponosom reći da si i ti bio jedan mali kamenčić u njihovom mozaiku uspjeha. I za kraj, molimo Vas poruku Duvnjacima i čitateljima TC? Radio sam s puno ljudi i s mnogim Duvnajcima. Kad zbrojim i oduzmem opet bih najradije  radio s našim ljudima, jer su u prosjeku daleko iznad usporedivih skupina. Duvnjaci su vrhunski ljudi koje život nije štedio, ali nas je život razbacao. Današnje vrijeme je globalno povezano i ovo je najbolje vrijeme za Duvno, ako se povežemo. Radimo na zajedništvu i budimo ponosni na sebe, svoj kraj i svoje ljude! I, dakako, pozdrav svim čitateljima TC i svim Duvnjacima! Tomislavcity.com