PROF. TOMAC ODGOVORIO N. BAŠIĆU
ZAŠTO SAM PODRŽAO HDZ I JADRANKU KOSOR?
Potaknut objavljivanjem sjajne analize događanja u HDZ-u akademika
Ivana Aralice, koja je izazvala veliki interes ali i otvorila neke dvojbe i
pitanja o tome zašto smo se akademici Ivan Aralica, Dubravko Jelčić, Slaven
Barisic, prof. dr. Zvonimir Šeparović, prof. dr. Miroslav Tuđman, prof. dr.
Đuro Njavro, dr. Mirko Valentić, Zoran Šangut i ja, angažirali uoči izbora u
HDZ-u i pristali biti članovi Savjeta Predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor,
odlučio sam pokušati dati javne odgovore na neke dvojbe.
Sve nas ljude različitih svjetonazora i različitih političkih pogleda
čvrsto je povezalo naše domoljublje, poštovanje prema prvome hrvatskom
predsjedniku Franji Tuđmanu i moralna obveza da se suprotstavimo urušavanju
HDZ-a kao bitne nacionalne institucije, kao povijesne stranke zaslužne za
stvaranje i obranu hrvatske države.
Smatrali smo da ne smijemo mirno gledati kako se želi HDZ ne samo
potpuno kriminalizirati, nego i uništiti pa čak i zabraniti. Moj pristanak da
zajednički djelujem s tako uglednim i časnim ljudima u Savjetu Predsjednice
HDZ-a shvatio sam kao moralnu obvezu i domoljubno djelovanje. lako nikada nisam
bio član HDZ-a nego do izlaska iz SDP-a kao potpredsjednik SDP-a politički
konkurent i Tuđmanu i HDZ-u, upravo zato što sam bio u vrijeme stvaranja i
obrane hrvatske države, potpredsjednik Ratne vlade i bliski suradnik Franje
Tuđmana, smatrao sam da ne mogu mirno gledati kako se želi uništiti HDZ, kako
ga se želi izbrisati s političke scene.
Bio sam svjestan kao i drugi članovi Savjeta da će HDZ izgubiti izbore,
odnosno da je izgubio izbore i prije izbora. Mnogi su me zbog toga pitali zašto
sam izabrao gubitničku stranu, zašto sam stao iza stranke koja nema šanse.
Akademik Ivan Aralica u svojoj analizi naveo je i razloge našeg aktiviranja,
ali je dao i niz prijedloga s kojima se u potpunosti slažem. Dodat ću samo još
neke razloge.
Šest mjeseci prije izbora mnogi su smatrali da je HDZ napravio tako
velike pogreške došavši u tako nepovoljan položaj, da nema šanse ne samo
pobijediti na izborima, nego i opstati kao snažna politička stranka,
alternativa Kukuriku koaliciji. Dakle smatralo se da je došlo vrijeme za kraj
HDZ-a i da treba tražiti novu političku opciju koja će u Hrvatskoj preuzeti
dosadašnju ulogu HDZ-a. Počeli su se održavati sastanci, praviti razne
platforme i organizirati ta treća politička opcija koja bi trebala zamijeniti
HDZ. Nisam vjerovao u tu mogućnost jer, prije proteklih izbora sa tri stotine intelektualaca
pokušali smo oformiti Savez za Hrvatsku, kao novu političku snagu koja će
objediniti stranke desnice i desnoga centra, branitelje i neovisne
intelektuaice s ciljem da preuzmu ulogu kompromitiranoga i slabog HDZ-a.
Međutim, pred izbore se ta opcija raspala. Ista ta opcija i gotovo isti ljudi i
pred ove izbore ponovo su pokušali napraviti isto, ali je već tri mjeseca prije
izbora bilo jasno da u tomu ne će uspjeti.
Dakle, bilo mi je jasno kako je jedina mogućnost da se spriječi
dvotrećinska pobjeda Kukuriku koalicije i potpuno crvenjenje Hrvatske, pomoći
da se spasi HDZ od propasti te podržati Jadranku Kosor u njezinoj orijentaciji
da se HDZ istinski vrati na državotvornu politiku Franje Tuđmana. Dakle bio sam
uvjeren da je bitan nacionalni interes, da je bitno za demokratski razvoj
Hrvatske održati na nogama HDZ kao jaku domoljubnu stranku desnoga centra koja
će moći biti jaka oporba Kukuriku koaliciji na sljedećim izborima, odnosno koja
će biti sposobna ponovno preuzeti vlast.
Male desne političke stranke i udruge koje se nisu mogle dogovoriti o
zajedničkom nastupu odnijele su 25 posto biračkoga tijela i po D'Hondtovoj
metodi 'podebljale' pobjedu Kukuriku koalicije. Te male stranke i liste žestoko
su napadale HDZ, žešće nego Kukuriku koaliciju jer su se nadale da će pridobiti
dio biračkoga tijela HDZ-a. Tome se nadao i HSS te je zbog toga odbio koaliciju
s HDZ-om što je također 'podebljalo' pobjedu Kukuriku koaliciji.
S druge strane, vidio sam da na žalost u Kukuriku koaliciji i u SDP-u,
a još više u HNS-u, postoji ne samo želja nego i velika strast da se uništi HDZ
za sva vremena. Također sam dnevno mogao vidjeti da u medijima i u hrvatskome
društvu vrlo učinkovito djeluje mreža starih obavještajnih službi Jugoslavije,
odnosno bilo je vidijivo da postoji udružena 'zločinačka' protuhadezeovska
koalicija koja želi da se suđenje Ivi Sanaderu pretvori u suđenje Tuđmanovu
HDZ-u, Franji Tuđmanu i državnom i stranačkom vodstvu HDZ-a.
Kako u isto vrijeme traju procesi u Haagu na kojima su Tuđman i državno
vodstvo, vodstvo HDZ-a, optuženi kao zločinačka organizacija, bilo je vidljivo
da se želi nakon što je HDZ optužen kao zločinačka organizacija u ratu,
optužiti ga i kao zločinačku organizaciju u miru i tražiti njegovu likvidaciju,
odnosno tražiti ustavnu zabranu rada. Želio se HDZ kompromitirati i za svagda
uništiti kao politički konkurent, željelo se izbrisati iz pamčenja sve ono
veliko što su učinili Tuđman i HDZ u novijoj povijesti hrvatskoga naroda te
otvoriti prostor novoj anacionalnoj politici i takozvanoj 'tadičizaciji'
hrvatske vanjske politike.
Nakon pobjede na izborima, nova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić
promijenila je retoriku i otkriva novu strategiju Kukuriku koalicije. Oštricu
kritike upućuju na HDZ. Vesna Pusić rekla je kako nije optužila Hrvatsku da je
agresor na Bosnu i Hercegovinu, nego da je agresor HDZ, da nije Tuđman agresor
kao predsjednik države, nego da je Tuđman agresor kao predsjednik HDZ-a. Ona
takvom retorikom i nesvjesno javno otkriva prave namjere Kukuriku koalicije.
Treba osuditi Tuđmana kao zločinca u ulozi predsjednika HDZ-a i HDZ kao
zločinačku organizaciju u ratu koja je mimo državnih tijela i Sabora vodila
zločinačku politiku. Ista retorika primjenjuje se u optuživanju HDZ-a zbog
Sanaderove kriminalne djelatnosti u koju je uvukao širok i znatan broj
struktura, ne samo u stranci nego i u državi.
Dakle zaključak je: treba uništiti HDZ do kraja, sve do hapšenja
sadašnleg vodstva HDZ i ustavne zabrane rada HDZ-a. To je cilj od kojega se
nije odustalo ni nakon izbora. Kada ga nisu uspjeli uništiti optužbom da je
zločinačka organizacija suđenjem Sanaderu upravo u vrijeme predizborne
kampanje, kada ga nisu uspjeli uništiti na izborima, kada je HDZ ostao na
nogama i ostao brojna i snažna oporbena stranka, sada ga pokušavaju uništiti
trećim udarom - raspirivanjem sukoba unutar HDZ-a kako bi se HDZ raspao
iznutra.
Svakodnevno se i dalje sotonizira prije svega Jadranka Kosor, ali i
cijeli HDZ. Dakle i dalje se želi uništiti za sva vremena domoljubna
državotvorna hrvatska stranka koja, bez obzira na probleme i pogreške,
objektivno u Hrvatskoj može biti jedina politička snaga koja se može
suprotstaviti Kukuriku koaliciji i njezinim namjerama provođenja potpune
detuđmanizacije i rashrvaćenja Hrvatske. Zato im je cilj da u stranačkim
izborima HDZ oslabi, da se onesposobi kako ne bi postao jaka opozicija. Bez
HDZ-a kao jake opozicije i konkurenta Kukuriku koaliciji moci ce bezbolno
provesti svoje političke namjere koje ne taje.
S tim su namjerama već počeli u čvrstom ideološkom savezu s
predsjednikom Josipovićem. Žele ukinuti Zakon o ništetnosti te otvoriti prostor
za novi sporazum sa Srbijom kojim bi, prihvaćanjem krivotvorina da se radilo o
građanskom ratu a ne velikosrpskoj agresiji, izjednacili zločine agresora i
žrtve i legalizirali pravo Srbije da aktivira krivotvorene optužnice vojnih
sudova bivše JNA protiv hrvatskih branitelja i hrvatskih političara.
Želi se i dalje povuči tužba protiv Srbije za genocid. Odustajanjem od
tužbe, Hrvatska bi odustala od borbe za istinu i prihvatila bi da se
velikosrpski osvajački rat pretvori u građanski rat s podijeljenom krivnjom.
U prvom mandatu na vlasti od 2000. do 2003., SDP i partneri sustavno su
radili na rashrvaćenju Hrvatske. Izmiješali su državne praznike kako bi ih
obezvrijedili, ukinuli su naziv 'državni' u imenu Sabora. Sada idu dalje i
predlažu da se Dan državnosti pretvori u radni dan kako bi omalovažili njegovo
značenje. Hrvatska bi bila jedina država koja ne slavi svoju državnost. Mozda i
zbog toga sto Kukuriku koa licija ima osječaj grižnje savjesti jer je pobjegla
iz Sabora kada se ta povijesna odluka donosila pa ih proslava Dana državnosti
podsjeća na njihov veliki grijeh i sramotu.
Dakle kada nisu uspjeli izbrisati HDZ s političke scene prije izbora i
za vrijeme izbora, to sada pokušavaju razbuktavanjem unutarstranačkih sukoba i
borbe u HDZ-u do posljednje kapi krvi. Zbog toga je i dva mjeseca nakon izbora
u medijima glavna tema stanje u HDZ-u, zapravo sotoniziranje HDZ-a i posebno
predsjednice HDZ-a jer su procijenili da je ona sa svim svojim manama ipak
najopasniji konkurent Kukuriku koaliciji.
Ne žele Jadranku Kosor zbog njezine odlučne borbe protiv korupcije. Ona
im može biti vrlo nezgodan politički protivnik jer preko slučaja Ferenčak i
drugih, pokazuje da ne želi raščiščavati s korupcijom u vlastitim redovima, da
brani svoje korupcionaše te da vrši politički pritisak na sudstvo.
Ne žele Jadranku Kosor i zbog njezina čvrstog stava da će se svim
demokratskim sredstvima boriti protiv davanja prava vojnim sudovima JNA da
progone hrvatske branitelje, da će se boriti svim demokratskim sredstvima
protiv povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije, zbog njezina stava da ne će
pitati Beograd što Hrvatska smije ili ne smije, odnosno da će se zalagati da
nikada više hrvatski političari ne idu po svoje mišljenje u Beograd.
Na žalost prvi dani nove vlasti pokazuju da je nova hrvatska vlast
opsjednuta Beogradom i stvaranjem prijateljstava sa Srbijom, ne na temelju
istine, nego prihvaćanja krivotvorina koje rehabilitiraju Srbiju, a optužuju
Hrvatsku. I ono najvažnije, što je bio povod i meni i mojim kolegama koji su
pristali biti u Savjetu predsjednice Jadranke Kosor, bio je zaokret u politici
HDZ-a i iskreni povratak korijenima, odnosno Tuđmanovoj državotvornoj politici.
Na simboličkoj razini to je pokazano i pomirbom HDZ-a i obitelji Tuđman te
izborom prof. dr. Miroslava Tuđmana na listi HDZ-a u Hrvatski sabor.
Ali upravo ta orijentacija na povratak Tuđmanu bila je uzrok novog vala
beskrupuloznih napada na Franju Tuđmana, na nas u Savjetu koji smo podržali
takvu politiku i na Jadranku Kosor. Nazvali su nas 'zombijima', 'dinosaurima'
izvrijeđali jer su osjetili da upravo čvrsta orijentacija da se HDZ obračuna sa
Sanaderovom detuđmanizacijom ne samo u državi nego i u HDZ-u jest najveća
opasnost za političke protivnike HDZ-a, a najveća dobit ne samo za HDZ, nego i
za Hrvatsku i hrvatske nacionalne interese.
Još je nešto zanimljivo u svim tim procesima. Mediji sve više
rehabilitiraju Sanadera i Sanaderove ljude u HDZ-u. Skida se postupno krivnja
sa Sanadera, čak ga se želi prikazati kao žrtvu. Daju se nagrade nekim
osvjedočenim Sanaderovim kadrovima, daje im se ogroman medijski prostor, daje
se i onima koji i dalje smatraju daje Sanader nevin i velik. Postupno se skida
odgovornst za neuspjeh HDZ-a na izborima sa Sanadera i želi se sva krivnja
prebaciti na Jadranku Kosor.
Umjesto da dobije priznanje za dobar, čak i vrlo dobar rezultat na
izborima u nemogućim uvjetima, stalno se ponavlja neistina da se radi o
katastrofalnom porazu te se onda traži da zbog tog poraza podnese ostavku i
odustane od kandidiranja za predsjednicu HDZ-a te se pokreće prava lavina
njezina diskreditiranja za ono što je kriva, a još više za ono što nije kriva.
Kao član Savjeta, uz ostale članove, usprotivio sam se pokušaju u HDZ-u
da se zaustavi demokratizacija stranke. Javno sam se suprotstavio stavovima
Vladimira Šeksa, što je sjajno obrazložio akademik Ivan Aralica. Zatražili smo
i rekli da je uvjet našega angažiranja ne samo da se omogući više kandidata na
svim razinama, nego i da se donese politički stav da je to obveza svih
organizacija HDZ-a na svim razinama. Dobro je što je to ne samo prihvaćeno,
nego što i daje rezultate pa već sada ima šest kandidata za predsjednika HDZ-a.
Dakle smatram da Jadranka Kosor ne smije imati nikakve prednosti bez
obzira na zasluge što je u protekle dvije godine izvela HDZ iz slijepe ulice,
ali još više se ne slažem da ju se sotonizira i da ju se prije izbora
proglašava nesposobnom da bude ravnopravan kandidat ostalim kandidatima. Kako
je kampanja počela, smatram da nema smisla daljnje djelovanje Savjeta. I tu se
slažem s akademikom Aralicom da je faktično Savjet završio svoj rad. Mislim da
smo pomogli da se sačuva HDZ od propasti i da postigne zadovoljavajuće
rezultate na izborima i da se odlučno počinje vraćati državotvornoj politici
Franje Tuđmana.
Zato ovaj tekst i ne pišem kao član Savjeta nego kao građanin,
politolog i publicist kojem je stalo do istine i koji iskreno želi uspjeh
HDZ-u, bez obzira tko će na stranačkim izborima biti izabran u novo vodstvo. Za
raziiku od mnogih dušobrižnika, raznih 'lovrički', 'butkovića' i drugih koji
rone gorke suze zbog navodnog nedostatka demokracije u HDZ-u, koji se jako
'brinu' za HDZ, koji su se jako angažirali kako bi ga izveli na pravi put, a
cijelo vrijeme postojanja HDZ-a činili su sve da ga utope u čaši vode, ja
iskreno smatram da je HDZ bitna nacionalna institucija i vrijednost, odnosno da
je naš zajednički nacionaIni interes da HDZ ostane jaka, domoljubna, hrvatska
stranka na državotvornoj koncepciji Franje Tuđmana.
Kada takvi 'prijatelji' demokracije žestoko napadaju nekoga kandidata
za vrh HDZ-a, a drugoga brane i podržavaju, onda mi je to jako sumnjivo. Oni
nikada nisu željeli i ne žele moćni i jaki HDZ. Zato je najveći kompliment
Jadranki Kosor što je tako jako napadaju i što poglavito nju žele onemogućiti,
što znači da se boje da bi ona ipak mogla na temelju onoga što je napravila u
posljednje dvije godine, uspjeti u daljnjem jačanju HDZ-a i pripremanju HDZ-a
za pobjedu na novim parlamentamim izborima.
Ovaj tekst napisao sam prije nego što sam pročitao u Hrvatskom listu od
16. veljače ove godine reakciju gospodina Nikole Bašića na moje davanje potpore
Jadranki Kosor. U svojoj reakciji pod naslovom: "Umjesto da se sramite
Jadranke Kosor zbog njezine izdaje, Vi ju gospodine Tomac javno podržavate',
gospodin Bašić proglašava gospođu Kosor najvećim i jedinim krivcem za sve što
nam se događalo s haaškim sudom zaboravljajući pritom da ima mnogo većih
krivaca te nepravedno svu krivnju prebacuje na nju.
Ne slažem se s Vama, gospodine Bašiću, ali branit ću Vaše pravo da
iznosite svoje stavove, no Vas molim da priznate i meni i drugima koji se ne
slažu s Vama, da javno iznose svoje stavove. I ovo Vaše pismo, i druga
reagiranja koja sam dobio, i pozitivna i negativna, ovaj moj tekst čine još
potrebnijim i aktualnijim. Nadam se da sam uspio obrazložiti svoje dobre
namjere, ali svjestan sam da često dobre namjere ne vode u raj nego u pakao.
Ipak, usprkos svim problemima, vjerujem da će članstvo HDZ-a prevladati
sve teškoće i zamke i da će na demokratski način između više kandidata izabrati
novo vodstvo bez izbornog inženjeringa i diskriminacije bilo koga.
Dr. Zdravko Tomac
Hrvatski list
23.02.2012.
Primjedbe