PUT U BALKAN VODI PREKO EU
Večernji list u austrijskom vlasništvu, u broju od 4. siječnja pod naslovom "Šansa za vraćanje u Europu" piše: "Ulazak
u EU je političko-gospodarsko-psihološki važan hrvatski iskorak s
Balkana... Od samog početka Hrvatska je mišljena uglavnom unutar EU.
Vjerojatno je to uvjetovano i strahom od neke "nove Jugoslavije",
odnosno strahom od vezanja za balkanske političke asocijacije. Eu je u
tom razmišljanju doživljavan kao spas od mogućeg novog balkanskog
vezivanja"
U
mnoštvu jeftine proeuropske promidžbe, koju izmišljaju protivnici
samostalne i suverene hrvatske države, mahom kompradorske
političko-medijske elite, važno mjesto zauzima nametnuta dvojba "ili EU, ili Balkan".
Večernji list čak ulazak u EU ocjenjuje kao "važan iskorak s Balkana".
Do sada se mislilo (i slavilo) da se Hrvatska Domovinskim ratom i svjetskim priznanjem oslobodila Jugoslavije, ili kako piše Večernji list "iskoračila s Balkana". Sada odjednom to nije tako, nego će iskoračiti tek učlanjenjem u EU.
Budući da Hrvatska zemljopisno ne može ni koračati ni iskoračivati, znači da se misli na državno-političko iskoračivanje, a ono je nemoguće, jer niti je Hrvatska u državnom niti u političkom savezu, pa nema iz čega iskoračiti.
Možda člankopisac strahuje da bi se Hrvati na novom referendumu, za razliku od onog Tuđmanovog, odlučili za ponovni savez sa Srbijom.
Da bi takvo što hrvatski narod odlučio spada u znanstvenu fantastiku, a to mu zabranjuje i Ustav RH. Citirat ćemo:
"Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku".
O čemu se onda radi?
Bit će da je riječ o, kako to naziva Ante Starčević, sužanjskoj pasmini koja ni ne pomišlja da bi sama trebala odlučiti o tome kako će živjeti, nego to po navici prepušta "stranom faktoru". A u tom slučaju, taj nas faktor , i bez pitanja, može ponovno strpati u balkanske državno-pravne okvire.
Ali, tko su ti koji bi nam to učinili?
Jednostavnim načinom eliminacije izuzet ćemo Aziju, Afriku, Australiju, Južnu Ameriku, Arktik i Antarktiku, jer ti kontinenti ničim ne pokazuju da nas žele utrpati u balkanske okvire.
Potraga se suzuje na Sjevernu Ameriku, točnije Sjedinjene države i Europu, točnije Europsku uniju.
Ako nas ni oni ne žele ponovno uvesti u balkanske okvire (već su to učinili 1918. i 1945.), onda zaista nema više nikoga tko bi to učinio. Ako je tako zašto nam onda ministrica vanjskih poslova prijeti "ili EU ili Balkan"?
Ali. što ako nas to dvoje želi ponovno državnopravno vratiti na Balkan? Što činiti onda?
Uz tzv. Američko - jadransku povelju, dakle uz vojno povezivanje Hrvatske s Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, SAD zasad još stvara hrvatsko - srpske vojne odrede, dok je Europska unija hrvatsko članstvo uvjetovala povezivanjem sa Srbijom, etničkim pomirenjem i suradnjom.
Ona financijski posebno potiče sve prekogranične projekte koji povezuju balkanske države, osobito Hrvatsku, Srbiju i BiH, ona govori o Hrvatskoj kao lideru u regiji a da Hrvate nitko nije pitao žele li uopće biti u regiji, i o kakvoj je to regiji riječ.
Ako je regija samo zemljopisni pojam , kao što neki tvrde, onda bi Hrvatsku zapalo da bude "zemljopisni lider", lider krajolika, brda i dolina, ukratko, lider balkanskih gudura, a toga u svijetu još nije bilo! Slovenija, Bugarska, Rumunjska i dr. izbjegli su tu "čast".
I danas, nakon okončanih pregovora s EU, kompradorske političke elite u Hrvatskoj moraju se zaklinjati da će svim silama pomoći Srbiji da i ona što prije uđe u EU, jer je to, kako kažu, životni interes Hrvatske.
Zar nije apsurdno da nas ministrica vanjskih poslova, u svojoj proeuropskoj promidžbi, plaši Balkanom a istovremeno ističe kako će okosnica njene vanjske politike biti što brže učlanjenje regije u Europsku uniju.
Gledajući sve to neki su inozemni analitičari zaključili da Europska unija i SAD, pod krinkom etničkog pomirenja i suradnje, obnavljaju Jugoslaviju, samo pod imenom Zapadni Balkan.
Taj se proces već godinama odvija pred našim očima, a svi se prave slijepi. Istodobno u Europskoj uniji su već odlučili da u buduće svaka država članica ne će imati svojeg predstavnika, nego će jedan predstavnik moći zastupati više država (cijeli Z. Balkan).
Ako neki u Europskoj uniji Hrvatsku namjeravaju ponovno staviti u balkanske okvire i povezati sa Srbijom, kada i ona postane članica, onda to mogu učiniti samo s Hrvatskom kao članicom EU, a ne sa samostalnom i suverenom Hrvatskom, koju je priznao svijet i koju, kao nečlanicu, ne vežu ni planovi ni odluke Europske unije.
Nije li, u sklopu svega toga, idiotski ići u Eu koja te želi ponovno povezati s Balkanom, i pritom uzvikivati "ili EU ili Balkan"?
Icom / Hrsvijet
Večernji list čak ulazak u EU ocjenjuje kao "važan iskorak s Balkana".
Do sada se mislilo (i slavilo) da se Hrvatska Domovinskim ratom i svjetskim priznanjem oslobodila Jugoslavije, ili kako piše Večernji list "iskoračila s Balkana". Sada odjednom to nije tako, nego će iskoračiti tek učlanjenjem u EU.
Budući da Hrvatska zemljopisno ne može ni koračati ni iskoračivati, znači da se misli na državno-političko iskoračivanje, a ono je nemoguće, jer niti je Hrvatska u državnom niti u političkom savezu, pa nema iz čega iskoračiti.
Možda člankopisac strahuje da bi se Hrvati na novom referendumu, za razliku od onog Tuđmanovog, odlučili za ponovni savez sa Srbijom.
Da bi takvo što hrvatski narod odlučio spada u znanstvenu fantastiku, a to mu zabranjuje i Ustav RH. Citirat ćemo:
"Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku".
O čemu se onda radi?
Bit će da je riječ o, kako to naziva Ante Starčević, sužanjskoj pasmini koja ni ne pomišlja da bi sama trebala odlučiti o tome kako će živjeti, nego to po navici prepušta "stranom faktoru". A u tom slučaju, taj nas faktor , i bez pitanja, može ponovno strpati u balkanske državno-pravne okvire.
Ali, tko su ti koji bi nam to učinili?
Jednostavnim načinom eliminacije izuzet ćemo Aziju, Afriku, Australiju, Južnu Ameriku, Arktik i Antarktiku, jer ti kontinenti ničim ne pokazuju da nas žele utrpati u balkanske okvire.
Potraga se suzuje na Sjevernu Ameriku, točnije Sjedinjene države i Europu, točnije Europsku uniju.
Ako nas ni oni ne žele ponovno uvesti u balkanske okvire (već su to učinili 1918. i 1945.), onda zaista nema više nikoga tko bi to učinio. Ako je tako zašto nam onda ministrica vanjskih poslova prijeti "ili EU ili Balkan"?
Ali. što ako nas to dvoje želi ponovno državnopravno vratiti na Balkan? Što činiti onda?
Uz tzv. Američko - jadransku povelju, dakle uz vojno povezivanje Hrvatske s Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, SAD zasad još stvara hrvatsko - srpske vojne odrede, dok je Europska unija hrvatsko članstvo uvjetovala povezivanjem sa Srbijom, etničkim pomirenjem i suradnjom.
Ona financijski posebno potiče sve prekogranične projekte koji povezuju balkanske države, osobito Hrvatsku, Srbiju i BiH, ona govori o Hrvatskoj kao lideru u regiji a da Hrvate nitko nije pitao žele li uopće biti u regiji, i o kakvoj je to regiji riječ.
Ako je regija samo zemljopisni pojam , kao što neki tvrde, onda bi Hrvatsku zapalo da bude "zemljopisni lider", lider krajolika, brda i dolina, ukratko, lider balkanskih gudura, a toga u svijetu još nije bilo! Slovenija, Bugarska, Rumunjska i dr. izbjegli su tu "čast".
I danas, nakon okončanih pregovora s EU, kompradorske političke elite u Hrvatskoj moraju se zaklinjati da će svim silama pomoći Srbiji da i ona što prije uđe u EU, jer je to, kako kažu, životni interes Hrvatske.
Zar nije apsurdno da nas ministrica vanjskih poslova, u svojoj proeuropskoj promidžbi, plaši Balkanom a istovremeno ističe kako će okosnica njene vanjske politike biti što brže učlanjenje regije u Europsku uniju.
Gledajući sve to neki su inozemni analitičari zaključili da Europska unija i SAD, pod krinkom etničkog pomirenja i suradnje, obnavljaju Jugoslaviju, samo pod imenom Zapadni Balkan.
Taj se proces već godinama odvija pred našim očima, a svi se prave slijepi. Istodobno u Europskoj uniji su već odlučili da u buduće svaka država članica ne će imati svojeg predstavnika, nego će jedan predstavnik moći zastupati više država (cijeli Z. Balkan).
Ako neki u Europskoj uniji Hrvatsku namjeravaju ponovno staviti u balkanske okvire i povezati sa Srbijom, kada i ona postane članica, onda to mogu učiniti samo s Hrvatskom kao članicom EU, a ne sa samostalnom i suverenom Hrvatskom, koju je priznao svijet i koju, kao nečlanicu, ne vežu ni planovi ni odluke Europske unije.
Nije li, u sklopu svega toga, idiotski ići u Eu koja te želi ponovno povezati s Balkanom, i pritom uzvikivati "ili EU ili Balkan"?
Icom / Hrsvijet
Primjedbe