TOMISLAV ĐONLIĆ O ARHIVIMA OZN-e I KOMUNISTIČKIM ZLOČINIMA U DALMACIJI

Tomislav Đonlić: Što kažu arhivi OZN-e o komunističkim zločinima u Dalmaciji?

Prikaz knjige „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, Dalmacija“, priredili Mate Rupić i Vladimir Geigrer, Hrvatski institut za povijest - Zagreb.

Zbornik dokumenata koji se pred nama nalazi „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, Dalmacija“ sadrži 318 dokumenata izvornog arhivskog gradiva ili kako volimo reći dokumenta iz prve ruke. Prikupljeni dokumenti potječu iz svih djelova Dalmacije a autori dokumenata su dužnosnici postrojbi Narodno oslobodilačke vojske i Partizanskog odreda Jugoslavije i Hrvatske, organa Kominističke partije Jugoslavije i Hrvatske i organa unutarnjih poslova (posebno OZNA-e i Korpusa narodne obrane Jugoslavije) koji su za organizaciju i izvođenje represije i zločina imali presudni značaj.

Dokumenti koji su u Zborniku objavljeni prikupljeni su u Državnim arhivima u Zagrebu, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku, Vojnom arhivu vojnoistorijskog muzeja u Beogradu, zatim neki koji se nalaze u muzejskim zbirkama i privatnom vlasništvu. Svi su dokumenti složeni kronološki i daju novu sliku na događaje te razjašnjavaju dilemu je li u zlodjelima kaja su se dogodila na kraju i poslje Drugog svjetskog rata riječ o partizanskoj i komunističkoj represiji i zločinima kao proizvodu sustava ili je samo riječ o pojedinačnim izgredima i pojavnostima, što neki zagovaraju.

Za povjesničara nema većeg izazova od otkrivanja novih, nerasvjetljenih događaja. Kada su ti događaji još uvijek duboko utisnuti u kolektivnu memoriju i sjećanje i za koje postoji društvena svijest da su nepravedno zapostavljeni i prešućeni taj izazov ali i odgovornost tada je tim veća.

Ako je smisao i društveni cilj postići opću pravednost ili pravdu u društvu, kako kažu neki, onda je to moguće samo približavajući se i spoznavajući povijesnu istinu utemeljenu na činjenicama tj. povijesnim izvorima-dokazima.

Nažalost, povijesna istina o događajima i stradavanju nakon Drugog svjetskog rata u Dalmaciji tek nakon dvadeset godina slobode i demokracije dobiva svoje prvo sustavno djelo. Razumljivo je da zbog ograničenosti i opsega koju ima jedan Zbornik u njemu nisu mogli biti zastupljeni svi dokumenti koji bi po tematici mogli ući u uži izbor.

Ovo djelo ima kapitalnu važnosti, jer predstavlja pionirski poduhvat koji na cjelovit i sustavan način prikuplja i objavljuje dokumente Narodno oslobodilačke vojske i partizanskih postrojbi s posebnim naglaskom na dokumentaciji OZNA-e . Svi sadrže i prikazuju represiju i stradanje na kraju Drugog svjetskog rata i poslije njega na području od Zadra, Šibenika, Splita, Knina, Sinja do Dubrovnika i drugih mjesta.

Kada govorimo o području Splita i srednje Dalmacije, svakako treba istaknuti da se u Državnom arhivu u Splitu nalazi vrijedna dokumentacije OZNA-e u arhivskom fondu Glavnog obavještajnog centra 2. Odsjeka za Dalmaciju u kojem su se skupljala sumarna i pojedinačna izvješća i podaci iz Kotarskih opunomoćenstava OZNA-e, pomoćnih obavještajnih centara i komandnih mjesta. I upravo najupečatljivija dokumentacija, koja odmah biva zamjećena čitatelju i koju ovaj Zbornik donosi jest dokumentacija koja se nalazi u spomenutom arhivskom fondu iz splitskog Državnog arhivu a potječe iz 1948.g.

Tada je u mjesecu travnju 1948. Odjeljenje Uprave državne bezbjednosti za Dalmaciju zatražilo od kotarskih opunomoćenstava da im se dostavi popis likvidiranih osoba bez suda i osude. Svi dostupni popisi likvidiranih koje su Odjeljenju UDBA-e za Dalmaciju u Splitu dostavile kotarske ispostave ili opunomoćstva za kotare Benkovac, Makarsku, Sinj, Šibenik, Dubrovnik, Zadar, Imotski i Brač sačuvani su i objavljeni u Zborniku pod rednim brojem 282.-290. Iako su ti popisi često nepotpuni a dijelom i pogrešni oni su više nego očiti pokazatelji da su u obračunu s „narodnim neprijateljem“ bila dozvoljena sva sredstva.

S koliko sustavnosti i predumišljaja se pristupalo tom krvavom poslu govore nam slikovito i tzv. „Crne knjige“ koje su po naređenju Kotarskih NOO-a izrađivale općinske i mjesne organizacije. Osobe koje su se nalazile na tom popisu, stoji u izvješćima „treba likvidirati, a imovinu konfiscirati“.

Pri tome nikako ne smije biti zanemariv sustav izvješćivanja pri sastavljanju „Crnih lista“. Niža partijska jedinica predlagala je likvidacije i sastavljala liste za svoje područje, potom bi Općinski komitet taj zahtjev zaprimio i razmotrio i uputi dalje Okružnom komitetu, baš kao u slučaju Općinskog komiteta KPH za Gradac kod Makarske koji je u Zborniku objavljen pod rednim brojem 29. ali i brojni drugi dokumenti to potvrđuju.

Iako su mnogi dokumenti uništavani desetljećima nakon rata, iz onoga što je dostupno jasno proizlazi, da je jugoslavensko komunističko vodstvo znalo i htjelo provedbu tih zločina. Svi objavljeni dokumenti u Zborniku dokazuju da su partizanski zločini bili smišljeni, planirani i sustavno provođeni. Nedvojbeno i jasno ukazujući da su ta zlodjela sprovedena djelovanjem sustava, a nikako da su tek pojedinačni ekscesi i izgredi iako je bilo i takvih slučajeva, pogotovo kada se radilo o pojedinačnim odmazdama iz koristoljublja i osvete.

Stoga je vrijednost ovog zbornika neupitna i predstavlja prvorazredan događaj u historiografiji. Razumije se, ima stvari koje bi svatko od nas rekao drugačije kao što uvijek ima onih koji će držati da se neke od uvrštenih dokumenata bez štete moglo izostaviti, a da je druge valjalo uvrstiti.

No ovakav kakav jest, kao i radi temeljitosti i analitičnosti priređivača, te zaprepašćujuće dokumentarnosti objavljenih isprava, ovaj Zbornik dokumenata zaslužuje sve pohvale.

Brojna dokumentacija koja se nalazi u Državnim arhivima, a samo se u Splitu nalazi nekoliko tisuća dokumenata ovog karaktera čeka na nove projekte i istraživače a kada bi se tome pridodali i arhivski fondovi društveno-političkih organizacija, kulturnih i drugih ustanova prije svega Crvenog križa taj broj bi se brzo popeo na nekoliko desetaka tisuća. I laiku je jasno da bi njihovo proučavanje i objavljivanje popunilo prazninu te otvoriti prostor za nove interpretacije „olovnih vremena“.

U nadi kako ovaj Zbornik neće ostati tek pokušaj na području istraživanja Drugog svjetskog rata i poraća s punom uvjerenošću i iskrenošću preporučam ga na čitanje zainteresiranim istraživačima, publicistima, entuzijastima, svima Vama, nama, ljudim koji nisu izgubili senzibilitet i emociju za ovakve stvari.

Zato „čitaj i proučavaj i daj drugome da čita i proučava!“

Tomislav Đonlić