SAVEZ ZA HRVATSKU PROTIV SAVEZA ZA ROPSTVO
Kolumna Domagoja Ante Petrića: "Savez za Hrvatsku" protiv saveza za ropstvo, diktaturu i rat
Na prosvjednom skupu lokalnih ''indignadosa'' održanome 15. listopada 2011. na zagrebačkom trgu bana Josipa Jelačića, organizatori su čak uporabom sile i prijetnjama prisilili jednu skupinu sudionika, mladića studenata, da preklope hrvatsku zastavu i da se povuku, jer ''ovdje ne dozvoljavamo šovinizam''.
Istovremeno, mnogo crvenih krpa u Zagrebu, Puli i Rijeci, mnogo slika diktatora Tita i komunističkih dogmatskih fraza, poziva na rušenje svega postojećega u ime ''pravice i pravde'', i sjajne budućnosti. Predsjednik Ivo Josipović, koji se je u žaru predsjedničke kampanje u prosincu 2009. prilično zaletio i priznao da se na neki način smatra princem svijetlosti s obilježjima ''ezoterije'', izrazio je svoje razumijevanje za prosvjednike. Kako i ne bi: ako je vjera u Boga laž, ako je liberalizam propao, ako je nacionalnost diskriminacijski element, ako je kapitalizam toliko gnjusan, ako Sjedinjene Američke Države propadaju (što znači da će se i raspasti), ako Europska unija više ne može na čistinu i ne zna što bi sa sobom nakon što je odbacila svoje korijene i svela svoj razlog postojanja na financijske piramide i na birokratske spletke, ako nakon pohoda na Srbiju i na islamske diktature - NATO treba biti raspušten, naravno je da dolazi smak ovog i ovakvog svijeta. Pa i smak Hrvatske i hrvatstva, koji kao ''plemenske'' pojave i nakon velikih povijesnih peripetija, sada konačno ulaze u sferu Igmanske inicijative, Pusičkinih prikazanja i Kosoričinih izmjena identiteta.
Pomutnja se je proširila, a daljnje njeno širenje potiču neki mračni likovi iz politike i financijskoga svijeta, ulašteni profiteri zagađeni narkoticima koji huškaju mase jadnika u Hrvatskoj i diljem svijeta na još jednu samoubilačku revoluciju. Ili na još jedan rat čiji okviri nisu predvidljivi.
Neka bude po riječi Pape Ivana Pavla
Ništa od toga nije ni za danas ni za sutra: međunarodno planiranje je dugoročno i kompleksno. Vremena ima, ali može li se Hrvatska osloboditi sudbine gubitnika, i kako se je nadao Ivan Pavao II. postati ''svjetionik slobode i dostojanstva''?
''Cijena je slobode je velika – rekao je Hrvatima veliki Papa u Splitu, 4. listopada 1998. – Novac kojim se plaća izrađuje se plemenitim kovinama čestitosti, razboritosti, poštovanja bližnjega, požrtvovnosti, strpljivosti''. U rukama moralnih antielita u čijima je Hrvatska, izgrađuju li se sloboda i demokracija, ili se priprema sunami destrukcije ustanova, sloboda i ljudskih te nacionalnih prava? Uništavanje gospodarstva je najbolji način uništenja društvenih odnosa, a uporno vladino opovrgavanje da postoje i gospodarska i socijalna kriza, samo je način kojim se narod još više gura u bunt, pa bio to često i samoubilački bunt.
Upravo smo svjedoci njemačkih nastojanja u smjeru spašavanja europskih okvira. Prijedlozi stvaranja Europskog monetarnog fonda donekle oslobođenoga od MMF-a, uspostava klasističke institucije ''kvalificirane većine'' koja bi odlučivala unutar vrhovnih ustanova Unije bez obzira na stavove manjih država, preispitivanje Lisabonskog ugovora i drugih važnih sporazuma, sve to dolazi na dnevni red.
U svemu tome, koje mjesto čeka Hrvatsku godine 2013., ako uopće dođe do njenoga ulaska u zajednicu?
Savez za Hrvatsku
Slabo upućeni, još manje zainteresirani političari okupljeni oko floskule ''Europa (EU) nema alternative'', licemjernim naslovom ''Savez za Europu'', nikakvi stav pred europskom generaliziranom krizom nisu zauzeli. Većina njih je neupućena, a neki ipak imaju saznanja kroz tajne mutne dogovore. Josipović, Kosor, V. Pusić...zbog svojih veza s Londonom, Beogradom i Moskvom imaju, kao sluge iz drugog dvorišta, neki uvid u poteze gospodara.
Ivi Sanaderu se to, uz svu njegovu strašnu odgovornost za hrvatsku krizu, ne može predbaciti: on nije čak predvidio ni to da će njemu osobno američka vlada poništiti ulaznu vizu. Bježao je iz Hrvatske prema austrijskoj zračnoj luci kad je to saznao.... nakon čega je počeo autobahnom juriti natrag, u neku novu fatamorganu. Izgubljen u magli svojih financijskih transakcija, pao je i u politici i u zdravom razboru. Ni Mesić nije mogao prosuđivati o nacionalnoj geopolitici: dalje od birtijskih hvalospjeva partizanskog masakra i terora, ne može suvislo ništa elaborirati. Jedva zna da želi obnovu Jugoslavije.
A što je s onima poštenima koji su mogli vidjeti i vide dalje od konjunkture? Istjerani su još 2000. godine sa političkih pozicija i iz medija: javno mnijenje i državne odluke, u rukama su nesposobnjaka ili ortaka projekta Zapadnoga Balkana, koji se gradi na ruševinama propalog projekta koji je predviđao proširenje Unije.
Zapadni Balkan je, kao svaka Jugoslavija, manja ili veća, projekt krvoproliča i terora.
Odgovor na sve zamke i opasnosti, do danas u predizbornom razdoblju predstavlja Savez za Hrvatsku, Željka Sačića (Akcija za bolju Hrvatsku), Milovana Šibla (Jedino Hrvatska) i Gorana Dodiga (Hrvatska demokršćanska stranka). Naprotiv, Hrvatska stranka prava se guši pod teškom hipotekom igrača Ante Đapića, a preostale tri manje pravaške grupacije izgledalo bi da su se pred nekim obvezale da će ostati samo to, male i još manje grupacije. U Slavoniji hrvatske interese spašava stranka koju je osnovao general Branimir Glavaš, Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB), a ono što je trebala biti velika demokratska koalicija HRAST, u koju smo polagali velike nade, još uvijek je u fazi ustrojavanja. Istovremeno, Hrvatska seljačka stranka (HSS) traži najbolju ponudu na burzi udomitelja, a Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS) u rukama Darinka Kosora postala je sitna kovanica kojom se poigravaju Vlaisavljevićeva i Josipović.
Teški su to dani za Hrvatsku, zemlju čestitih ljudi kako reče Ivan Pavao II., koja je pala u ralje organiziranog političkog kriminala.
Savez za Hrvatsku, bez sredstava i bez medijskog prostora, možda ipak ne će ostati samo kao glas vapeći u hrvatskoj političkoj pustinji. Uspjeh te koalicije 4. prosinca 2011., bit će veliki hrvatski posao.
Primjedbe