MANIPULACIJA MORALOM

Glasujte za don Ivana Grubišića

Objavljeno: 5.10.2011

Kriza morala, kriza morala! Vratimo moral u politiku! Blago ljudima kojima je zbilja tako jednostavna. Da bi se raskrinkali takvi moralni bukači, najjednostavnije bi bilo da hodajući svetac tipa don Ivana Grubišića osvoji vlast pa da se ljudi uvjere kako to izgleda kada zemlju vode "moralne vertikale". Bolje i ne zamišljati takav scenarij. Možemo čak ustvrditi suprotno, da politika nikada nije bila moralnija, da je nerijetko blokirana moralnim rigorizmom okrutnijim od bilo kojeg religijskog sustava.

Manipulacija moralom

Tako se u nebesa kuje onaj japanski ministar koji je prisiljen na ostavku jer je zabunom propustio platiti par kuna poreza. Ili ona engleska ministrica čiji je muž njenom službenom karticom platio porniće pa je zbog toga dala ostavku. U cijeloj toj halabuci ministara koji su "iz moralnih razloga" dali ostavke nitko se nije zapitao je li prekršaj razmjeran kazni te, još važnije, nitko nije analizirao razinu njihove kompetentnosti i učinkovitosti na poslu koji su obavljali. Bitan je bio samo njihov neoprostivi krimen i moralna satisfakcija gomile. U slučaju navedenih vrsnih ministara, jesu li vlada i narod puno više izgubili njihovim ostavkama, jer se radilo o vrsnim upravljačima, koje su zamijenili "puno pošteniji", ali manje kompetentni i učinkoviti? Moralni rigorizam civilizacije, koja je, gle paradoksa, odbacila pojam grijeha, pokazao se ovdje drastičnijim od bilo kakvog Savanarole i sličnih vremena. Primat etike ni po čemu ne garantira kompetentnost, sposobnost i kvalitete neke političke klase ili osobe. Kod mnogih svjetskih lidera, od Zapatera do Obame, moralna spika s pomoću koje su dobivali izbore bila je pokrivalo za nekompetenciju ili neučinkovitost, što upravo danas zorno izlazi na vidjelo. U tom smislu plaši i propovjedničko-moralistički stil Ive Josipovića. Zato pozivanje na moral i sličnu retoriku u politici može biti duboko nemoralno jer, osim što otkriva bahati kompleks moralne superiornosti tih "moralnih vertikala", uglavnom je manipulacija moralom u svrhu volje za moć, neka vrsta moralističkog makjavelizma. Kada bi moral i etika bili čarobni štapić aktualnih kriza, kada bi zbilja bila tako jednostavna, mogli bismo na čelo vlade staviti nekog pobožnog fratra. Društveni problemi, krize raznih sorti, pa i kriza morala, nikada se i ne rješavaju, tek zastarijevaju, izlaze iz mode pa se zaboravljaju. S moralom je kao i s politikom ili nogometom, svi se u njega razumiju.

Kriza kompetencije

U takvoj moralističkoj koncepciji politike, gle čuda, uvijek je netko drugi taj nemoralni koji se treba mijenjati, dočim se vlastita čistoća pretpostavlja. Dakako, ne može se negirati važnost morala i moralnih osoba u javnom i gospodarskom životu, kao i moralni uzroci gospodarskih kriza, no u Hrvatskoj je ipak najveći problem ne tek "kriza morala" koliko kriza kompetencije. Ideal je moralna i kompetentna osoba, kao što je suprotnost tome paradigma Sanadera, nemoralne i nekompetentne osobe koja je glumila politiku. Srednju mjeru preporučuje jedan katolički svetac, sveti don Ivan, ali ne Grubišić, već Bosco, kojeg parafraziramo: "U ljudskim stvarima povjerenje, u ekonomiji - kontrola." Tako se puno efikasnije doskoči "krizi morala".

Ivica Šola

glasslavonije