IZBOR JE OSOBNA ODGOVORNOST
PREIMENOVANJE U HZO
Haag je već odavno HDZ proglasio zločinačkom organizacijom
Zajednički veleizdajnički um dragog pukovnika Ive i brigadirke Kosor nije shvatio da je Posljednji sud u Haagu osudio i državu i 'stranku koja je stvorila državu', bez obzira tko se u njoj – i stranci i državi - nalazio ili će se tek nalaziti.
Bratoubilački rat
Hrvatska je potpuno opljačkana i kolonizirana. Već odavno su otuđena naša zajednička materijalna bogatstva, pa nam sada kradu i našu najudaljeniju budućnost. A najvrijednija bogatstva budućnosti su sadašnje ideje, informacije i vijesti koje će jednoga dana – u budućnosti – biti stvarnost i identitet.
Teoretičari kažu da su se povijesni i donedavni ratovi za ostvarenje interesa vodili fizičkim oružjima, a sada i u budućnosti interesni ratovi se vode, i sve više će se voditi informacijama, vijestima, identitetima i drugim sličnim oružjima. To je jedna iznimno zanimljiva i u Hrvatskoj nepoznata tema, iako nam se već sada intenzivno događa. Čak štoviše, Hrvatska je jedan od najvažnijih svjetskih poligona ove vrste ratovanja.
No, teoretsko obrazlaganje ove teme presloženo je za kolumnu, pa je poučnije vratiti se na neke konkretne primjere iz hrvatske svakodnevnice, koji pomažu razumijevanju teorija najsuvremenijih ratova koji oblikuju budućnost.
Primjerice, u Hrvatskoj naglo nestaju ratne vijesti iz Libije. Više nisu zanimljive, jer se u Libiji vodi klasični interesni rat, a u Hrvatskoj su sukobi navodno prerasli u nama bliži i daleko zanimljiviji totalni bratoubilački politički rat.
Budući su tjelesni čuvari Gadafija bile žene, mediji u Hrvatskoj su postupili ratnički lukavo. Mediji načelno moraju biti najlukaviji jer su oni najmasovniji nosači informacija kao oružja. Stoga, kao prijemosnicu iz ratne Libije u bratoubilačku Hrvatsku, lukavi mediji su najprije u središte javne pozornosti doveli teške međusobne fizičke obračune bandi hrvatskih malodobnica, te njihove napade na nastavnike i ravnatelje škola.
No, ta vijest je poslužila tek kao kratki predah prije nove iscrpljujuće epizode najtežih virtuelnih unutarhrvatskih političkih obračuna.
Ratni pukovnik
Posljednji sud za Hrvatsku i Hrvate u Haagu je već odavno HDZ proglasio zločinačkom organizacijom, a naivni neznalci - dragi Ivo i J. Kosor - su to pokorno prihvatili, te požurili - brzo i pod okriljem mraka javne tišine prije desetak godina - izbaciti sve stare članove HDZ-a iz stranke, pa organizirati pononovne upise u istu stranku.
No, uzalud je provedena ova sofisticirana ratna operacija. Zajednički veleizdajnički um dragog pukovnika Ive i brigadirke Kosor nije shvatio da je Posljednji sud u Haagu osudio i državu i „stranku koja je stvorila državu“, bez obzira tko se u njoj – i stranci i državi - nalazio ili će se tek nalaziti.
Stoga jadne i neuke predvodnike HDZ-ovaca već mjesecima nesebično pomaže njihov plemeniti i samo naizgled bivši drug Ž. Jovanović, koji neumorno provodi strateško preimenovanje HDZ-a u HZO (hrvatska zločinačka organizacija). Velika iskustva u sličnim uspješnim preimenovanjima, pretvorbama i tranzicijama svi SDP-ovci, a ne samo altruist Jovanović, stekoše kada su sebe preimenovavali od KPH u SKH, pa potom u SKH-SDP te napokon u SDP.
Pritom je, radi zatiranja svih tragova prošlosti, kratica SDP jedno vrijeme značila „Stranka demokratskih promjena“, a danas ta kratica i ljudi znače „Socijaldemokratska partija“. Ali i značenja i svrha preimenovanja su očigledno presložena tema za HDZ-ovce.
Oni uopće ne razumiju dobronamjerni cilj strategije Jovanovića, pa mu pokušavaju skinuti imunitet, potpuno previđajući da je Jovanović po struci liječnik koji dobro zna kako preventivno osigurati svoj imunitet. No, budući je i ovo dosadna teoretska tema za kolumnu, vratimo se jednostavnim poučnim stvarima.
Ponajprije, ne podcjenjujmo bilo kojeg ratnog pukovnika te njegova ratnička iskustva i znanja. Jer oni koji žive u miru, ili misle da žive u makar prividnom miru, teško mogu razumjeti starogrčkog filozofa Heraklita, koji je bit svijeta tumačio kao neprekidnu mjenu, tj. stalni sukob i jedinstvo suprotnosti. Dakle, Heraklit je rekao: 'Rat je otac svih stvari!'
Stoga svi koji žive u Hrvatskoj, a to posebice vrijedi za HDZ-ovce, moraju poštivati ratna iskustva pukovnika Sanadera, a ne ismijavati njega i brigadirku Kosor. Uz to, uvažavajmo činjenicu što se pukovnik Sanader zasigurno naglo opametio u zatvoru, u kojem je shvatio pravo značenje svoje nekad omiljene pravnopolitičke teze da se nevinost mora dokazivati u zatvoru.
Pukovniku Sanaderu je osobno bitno što je strateški progledao prekasno, tj. tek u zatvoru. No, to ostaje njegov osobni problem. S motrišta općeg dobra, za sve nas koji ne živimo u zatvoru, osobna žrtva pukovnika Sanadera nije bila uzaludna, ako iz te žrtve izvučemo pouke.
EU-ropski kraj gospođa i gospođica
Ali, Hrvatska je Hrvatska, pa u njoj nisu lako poučne čak ni ovako jednostavne pouke. Najbolji dokaz za to je brigadirka Kosor koja usprkos višem činu i nadalje ostaje opijena svojim boravkom na slobodi te ništa ne uči iz iskustva svojeg najdražeg pukovnika.
Za sada, u vrhu HDZ-HZO-a jedini strateški mudar jest politički prastar V. Šeks koji se naglo odlučio nešto poduzeti, dok je još na slobodi. Međutim, osamljeni Šeks je nažalost pokazao da strateška mudrost ne znači istovremeno i mudrost na taktičkoj razini. Odnosno, Šeks je izabrao potpuno pogrešnu taktiku te je u Saboru štangom nasrnuo na drugaricu G. Sobol.
Tako je strateg Šeks omogućio nastanak još jednog pokreta otpora koji je, povodom Dana nezavisnosti, napad na G. Sobol proglasio granatiranjem demokracije u Hrvatskoj. Kao da se radi o 7. listopadu 1991. godine. Stoga je razumljivo što je više od pola saborskih zastupnika pobjeglo iz hrvatske sabornice te iz europskog atomskog skloništa priopćenjima navodno brane EU-ropske demokratske vrijednosti.
Taj pokret otpora predvodi V. Pusić, nama nametnuta Europljanka, koja jedina od nadležnih zna da se dubinski podsvijesni uzrok međusobnih ženskih sukoba u Hrvatskoj, kao i napada V. Šeksa na drugaricu G. Sobol, nalazi u odluci EU koja je najstrožije zabranila korištenje riječi gospođa i gospođica te svih ostalih sličnih pojmova jer navodno najteže diskriminiraju temeljna rodna prava ženskoga roda.
Ostaju tajnoviti strateški i taktički razlozi zbog kojih je V. Pusić hrvatskoj javnosti zatajila te najvažnije EU-ropske informacije. No, u svakom slučaju 'naša' Europljanka stoga snosi dio odgovornosti za nasilja maloljetnica i za napad Šeksa na drugaricu Goranku. Ovu činjenicu će sigurno u svojoj obrani iskoristiti V. Šeks, na svojem skorom suđenju za ratne zločine.
Iskrivljena slika o Hrvatskoj i Hrvatima
Sve naznačeno su djelići hrvatske stvarnosti prije svakih političkih izbora, s ciljem da se hrvatsko društvo metodama najsuvremnijeg ratovanja dovede u bezumno ostrašćeno predcivilizacijsko stanje. Skori naredni izbori samo su nastavak ove strategije.
U Hrvatskoj se sada bez ikakvih pravila vodi javni „rat sviju protiv svih“, a čovjek čovjeku postaje vuk, rekao bi davno preminuli engleski filozof T. Hobbes. Po hrvatskim građanima se mlati lažnim predstavama i (dez)informacijama svih vrsta. Ima svega, osim objektivnosti i onoga što je važno.
Ozbiljna prirodnoznanstvena istraživanja su nepobitno utvrdila da su Hrvati - prema prirodnoj strukturi i genetskom podrijetlu – samo ljudi. I to ni više niti manje od ostalih naroda u svijetu. Stoga je razumljivo što i društvene znanosti, a naročito svi međunarodnopravni standardi, tvrde da Hrvati imaju ljudska prava, kao i ostali ljudi-pojedinci i ljudske zajednice u cijelom svijetu.
Isto tako, brojni svjetski statistički pokazatelji uvrstili su Hrvate i Hrvatsku u svoje raznovrsne tablice i skale, pa se i po tome vidi da Hrvati i Hrvatska pripadaju samo svjetskom civilizacijskom okviru.
Hrvati i Hrvatska su iznimno visoko na nizu svjetskih ljestvica uspješnosti i poželjnosti. Od pojedinačnih i momčadskih športova do izumiteljstva i nadarenosti te prirodnih ljepota i ekološke očuvanosti.
Isto tako, Hrvatska i Hrvati su iznimno visoko na nizu svjetskih ljestvica neuspješnosti i nepoželjnosti. Od korupcije, nepotizma, netransparentnosti i duga po glavi stanovnika do pogrešnih percepcija pojedinačnog i zajedničkog identiteta te kompleksa manje socijalne i nacionalne vrijednosti.
Kad se objektivno promatra pojedinačna događajna razina, u Hrvatskoj se ne događa ništa posebno - u količinskom i kvalitativnom smislu - što se ne događa i drugdje u svijetu. Prema tome, najkraće rečeno, Hrvatska i Hrvati su po većini objektivnih pokazatelja tek jedan dio svijeta.
Međutim, to uopće ne izgleda tako ako pratimo rat informacijama, s kojima nas – najviše putem medija - zatrpavaju gospodari javnog života u Hrvatskoj. Hrvatska i Hrvati su pretvoreni u najcrnju sliku crne kronike. Ne samo što su najradikalnije prenaglašene pojedinačne negativnosti, nego, kad se rijetko i skučeno objavi neki objektivni uspjeh Hrvatske i Hrvata, njega se banalizacijama i relativizacijama nastoji prikazati što izokrenutije.
U hrvatskom javnom prostoru već godinama neprekidno teku slapovi crne kronike. Najradikalnije je uoči izbora, kada u potpunosti prevladavaju banalnosti poput navodnih sveprisutnih bitki malodobnica i štanga-obračuna u Saboru. U svemu tome se brzo i neprimjetno rastače pokoja mrvica dobrih vijesti.
Izbor je osobna odgovornost
To stanje i njegovi učinci jedan su od glavnih masovnopsiholoških mehanizama s kojima se mrve spone hrvatskog društva. Ubija se bilo kakav pojedinačni i zajednički optimizam, a onda volja i spremnost građana za socijalno i političko zauzimanje te smisao gospodarske i bilo kakve drugačije poduzetnosti.
U totalnom ratu informacijama u Hrvatskoj, izvan javnog interesa ostaju stvarni dramatični gospodarski, unutar i vanjskopolitički problemi. Hiperprodukcija loših vijesti je postala glavni hrvatski proizvod. Tako se najednostavnijom metodom potiču i reproduciraju sve negativnosti, koje stvaraju pogrešnu percepciju da su negativnosti jedini mogući način života u Hrvatskoj.
Bezvrijednosti su pretvorene u vrijednosti. Laž je postala istinom. Sve vrste zla se predstavljaju kao opće dobro.
Sadašnja najkonkretnija svrha radikalizacije informacijskog rata u Hrvatskoj jest stvaranje potpune zablude kod birača, naime da postoji mogućnost parlamentarnog izbora samo između dva dokazana politička zla. Ili SDP ili HDZ! Ili Kukuriku ili Kokodaku! A zapravo, radi se o jednoj i istoj strukturi koja igra već više puta viđenu predstavu kako bi očuvali svoje zajedničke položaje.
Sve ostale mogućnosti - koje vode dubinskim duhovnim i upravljačkim promjenama - navodno ne postoje u Hrvatskoj. A to nije točno. Potrudimo se – usprkos informacijskom ratu - vidjeti tu posve drugačiju političku ponudu i izaberimo je. Ne nasjedajmo priglupoj manipulacijskoj paroli: 'Dobar je, ali neću mu dati glas jer nema šanse!' Ta kako će imati šanse ako mu nedamo glas!
Ne može biti dobro glasovati za bilo koje zlo, jer će nam se nastaviti događati samo zlo.
Potrudimo se pronaći i izabrati dobro, jer samo tako nam može biti dobro. Osim nas, nitko drugi za to nije zainteresiran niti će to učiniti za nas
Primjedbe