DOBA MANIPULACIJA

Ivan Miklenić: Doba manipulacija

Vjerojatno više nema čovjeka u Hrvatskoj koji ne bi vidio i razumio da je na djelu žestoka predizborna kampanja i da političari koriste svaku priliku da bi privukli na sebe pozornost i da bi se nametnuli kao oni kojima se može vjerovati i koji mogu Hrvatsku učiniti boljom.

Budući da izbori još službeno uopće nisu raspisani i budući da zakonom predviđena predizborna kampanja uopće nije počela, očito je na djelu bijeg od sadašnjice, od konkretnog života u kojem se sada nešto može učiniti za stvarni boljitak, od pitanja koja se mogu riješiti sada ili će ostati neriješena pa će se morati rješavati u vjerojatno nepovoljnijim uvjetima i s manje uspjeha. Očito ta isforsirana predizborna kampanja, koja ne može služiti općemu dobru, sama je po sebi manipulacija koju provode stranačke vrhuške i s članovima svojih političkih stranaka i s ostalim građanima.

Predizborna kampanja

Očito je također da je pretežno i sadržaj onoga što se u toj predizbornoj kampanji poručuje kao i način na koji se poručuje - često također po profesionalnim inscenacijama kojima je svrha ostvariti što dublji podsvjesni dojam - zapravo također smišljena manipulacija. I malo svjesnim članovima suvremenoga hrvatskog društva vjerojatno je potpuno jasno da je doba predizborne kampanje, bila ona službena ili ishitrena, doba manipulacija svih vrsta, no je li u današnjoj Hrvatskoj, pa i u čitavom svijetu, doba manipulacije ograničeno samo na razdoblja predizbornih kampanja?

Vjerojatno bi mnogi suvremeni ljudi, suočeni s tim konkretnim pitanjem, vrlo decidirano odgovorili da pojave manipuliranja nisu vezane samo za predizborne kampanje već da se događaju neprestano i da su manipulacijama izložena sva područja suvremenoga života, a ne samo politika. No, je li ta jasnoća tolika da bi se ti isti suvremeni ljudi pokušali i stvarno othrvali brojnim manipulacijama? U međuljudskim odnosima, bili oni formalne, službene ili neformalne naravi, odnosima lice u lice, ljudi većinom brzo prepoznaju pokušaje da se njima manipulira te se tim pokušajima suprotstavljaju bilo aktivno bilo pasivno - već prema procjeni što je za njih povoljnije.

U međuljudskim odnosima manipulator, bez obzira bio on na visokom položaju ili tzv. običan građanin, može prividno uspjeti, pobijediti, ali dugoročno to mu se redovito obija u glavu, i to s kamatama. Suvremeni se čovjek dakle u onom za njega najvažnijem konkretnom životu redovito i bez zadrške suočava s pokušajem manipulacije i brani i štiti autentičnost međuljudskih odnosa ili ih, kad uvidi da nisu mogući, raskida, pa se može reći da na toj razini danas manipulacija znatno teže prolazi! Puno je teže kad se čovjek, voden nekom svojom stvarnom potrebom ili nekom svojom željom, interesom, susreće s vještim i često nevidljivim igračima koji su sposobni kod suvremenika i stvarati potrebe i želje i nuditi gotova rješenja.

Teško prepoznatljivim manipulacijama takve vrste danas je čovjek izložen od razine svojega osobnog života do zajedničkoga života na lokalnoj, nacionalnoj i općesvjetskoj razini. Npr. na razini osobnoga života mnogi suvremenici nisu prepoznali najosnovniju manipulaciju širenja i njegovanja potrošačkoga duha koji je često toliko efikasan da će mnogi reći kako razumiju da gube prihvaćajući odredene aranžmane, a da ipak ne odustaju od njih. Koliko bi suvremenika bilo pošteđeno gubitaka, strahova, stresa pa i psihičkih oboljenja da su si priuštili samo ono što mogu pokriti bez ikakva ulaska u dugove?

Nije li vrlo perfidna manipulacija banaka današnjim ljudima kad im javljaju u koliki minus po svom računu imaju pravo ići, a da pritom prešućuju da baš onima koji imaju premalo omogućuju da do nečega potrebnoga dodu puno skuplje nego što je stvarna cijena i da tu razliku moraju dati trećemu - bankama?

Hrvatska i Europska unija

Nije li zastrašujuća manipulacija da ulaskom u minus baš oni najtanjega džepa plaćaju za stvari koje su im potrebne puno više nego što je objektivna cijena i da se baš na njima zarađuje? Navedeni banalni primjer prava je sitnica u usporedbi sa suptilnijim i daleko manje prozirnim manipulacijama kojima su danas ljudi izloženi na ideološkom i političkom području. Nije li hiperprodukcija i selekcija te smišljeno oblikovanje i neprestano plasiranje informacija s čitave kugle zemaljske prikazivanje suvremene stvarnosti, ne onakve kakva ona jest, već onakve kakva po nečijoj želji u svijesti ljudi treba biti? Može li se suvremenu hrvatsku stvarnost, onakvu kakva ona objektivno jest, upoznati iz onoga što nude mediji?

Na političkom planu ne može se prešutjeti aktualna smišljena manipulacija kojoj su izloženi hrvatski građani promidžbenom kampanjom za pristup Hrvatske Europskoj uniji. Ta kampanja, koju zapravo plaćaju porezni obveznici a ne političari koji imaju svoje interese, smišljeno priječi objektivnu informiranost hrvatskih građana o Europskoj uniji kakva ona stvarno jest i čemu ona zapravo u skoroj budućnosti teži. Mediji u Hrvatskoj, koji slijede umjetno oblikovanu glavnu struju javnoga mnijenja, daju vrlo pristranu i neobjektivnu sliku Europske unije, pa su svi hrvatski građani, koji se žele suprotstaviti toj nametnutoj im smišljenoj manipulaciji, prisiljeni tražiti dodatne informacije o Europskoj uniji jer rezultat referenduma bitno će utjecati na budućnost i Hrvatske i svih njezinih građana. Hoće li bar većina građana, osobito katoličkih vjernika, svjesno učiniti dodatni napor i objektivno se informirati o Europskoj uniji i značenju (ne)ulaska Hrvatske u tu tvorevinu ili će zanemariti činjenicu da žive u doba manipulacija?

Ivan Miklenić / Glas Koncila