SLUČAJ GOTOVINA - NEDJELA SLUŽBENIH PREDSTAVNIKA VLASTI

Raskrinkani političari

Koliko god se to mnogima činilo kontroverzno, pojava WikiLeaksa, portala koji objavljuje na tisuće diplomatskih dokumenata, sve se više potvrđuje kao svojevrsni katalizator za skidanje masaka i smanjivanje licemjerja među političarima. Premda nije lako dokučiti s vjerodostojnom sigurnošću kome u politici objavljivanje takvih dokumenata stvarno i prije svega služi, sve je jasnije da omogućavanje uvida u političarska ćaskanja i ozbiljna političarska referiranja o pojedinim unutarnjopolitičkim, sudskim ili međunarodnim pitanjima same političare stavlja u novi položaj. Činjenica da izlazi u javnost i ono što oni nikada javno ne bi očitovali, kao i činjenica da je neizbrisivo i nepromjenjivo ono što su pojedini političari počinili, neprijeporno razotkriva političare i oni bi, ukoliko su imalo etički usmjereni trebali preuzeti odgovornost za svoje postupke. Alternativa je tome da se još dublje zakapaju, podcjenjujući snagu istine i gorčinu izdaje. Pojava WikiLeaksa, trebalo bi se iskreno nadati, pomoći će da budući političari, ili sadašnji koji se još nisu kompromitirali, ubuduće budu puno odgovorniji, oprezniji i lojalniji istini i građanima u svojoj državi.Topnički dnevniciObrana generala Gotovine dokazala je da general Gotovina nikada nije imao te dokumente jer je došla do službene evidencije koji su dokumenti dani generalu Gotovini za njegovu knjigu i taj je dokument dostavila Haškom sudu koji je onda donio oslobađajuću presudu za tu optužbu

Bilješke WikiLeaks-a

Kako su prenijeli mediji, WikiLeaks je objavio bilješku naslovljenu »Pogled ministra pravosuđa na suradnju Hrvatske vlade s Međunarodnim sudom za ratne zločine«, koju je američki ambasador 15. svibnja 2009. iz Zagreba proslijedio svojim pretpostavljenima, a u kojoj je zapisano da je tadašnji ministar pravosuđa doslovno rekao: »Hrvatska vlada objasnit će sudskom vijeću da svi dokazi akcijskog tima upućuju na Gotovinu i njegove suradnike kao osobe odgovorne za krađu dokumenata.« Bilo je to u vremenu koje je prethodilo izvješću glavnoga haškog tužitelja pred Vijećem sigurnosti UN-a o (ne)suradnji Hrvatske, a o pozitivnosti toga izvješća uvelike je ovisilo otvaranje 23. poglavlja (o pravosuđu) u pregovorima između Hrvatske i EU-a.

Naime, od Hrvatske se zahtijevalo da pronađe tzv. topničke dnevnike, za koje se tada nije ni znalo jesu li uopće postojali ili nisu, a kasnije se ispostavilo da nisu postojali. Večernji list od srijede 7. rujna objavio je, naime, dokumente »kako su iz originalnih zapisnika nastale lažne kopije za Hag« i ustvrdio - kako je istaknuto u naslovu - da je »Haški sud obmanut nečitljivom kopijom«. Obrana generala Gotovine dokazala je da general Gotovina nikada nije imao te dokumente jer je došla do službene evidencije koji su dokumenti dani generalu Gotovini za njegovu knjigu i taj je dokument dostavila Haškom sudu koji je onda donio oslobađajuću presudu za tu optužbu. Isto takvu odluku donio je i sud u Zagrebu u postupku protiv odvjetnika Ivankovića koji je također bio lažno optužen da posjeduje te dokumente. Zahvaljujući objavi dokumenata na WikiLeaksu, hrvatska javnost saznala je da su hrvatski dužnosnici bili spremni dodatno optužiti generala Gotovinu - a ta je spoznaja toliko značajna da bi s njom trebali biti dobro upoznati ne samo svi političari u Hrvatskoj nego i svi građani, svi birači. Istodobno, ta spoznaja neovisna je potvrda opravdanosti teza koje je iznio Nenad Ivanković u svojoj knjizi »Što smo mu učinili« u kojoj otkriva da su generali Gotovina i Markač žrtvovani u interesu određene političke opcije koja je bila na vlasti i opet se bori za vlast.NezamislivoNezamislivo je u normalnoj državi da bi političari na vlasti, koji imaju makar minimum državotvorne svijesti, mogli sami biti spremni gaziti istinu i pravdu da bi otežali »nacionalnom heroju« osobno, ali da bi time automatski, barem moralno s obzirom na dobar glas, otežali međunarodni položaj hrvatskoga naroda i države Hrvatske

Lažno optuživanje Gotovine

Da bi se vidjeli i razumjeli razmjeri toga nedjela službenih predstavnika vlasti, potrebno je pogledati preciznije što zapravo znači to lažno optuživanje generala Gotovine i njegovih suradnika za nešto što je političkim optužiteljima apsolutno bilo jasno da nisu počinili. To novo optuživanje je tim apsurdnije što general Gotovina nije na Haškom sudu optužen da bi zločin počinio niti da bi zločin zapovjedio - već kao sudionik tzv. zločinačkog pothvata koji se može širiti na sve branitelje i kompromitirati cjelokupni hrvatski narod. Naime, otežavati generalu Gotovini, koji - kako je ministar prema toj bilješci i sam rekao - »»uživa ugled nacionalnog heroja« a koji takav status u hrvatskom narodu nije dobio zbog ikakva zla već isključivo zbog dobra koje je tom narodu kao vojskovođa učinio, znači biti spreman gaziti jednog od ljudi koji su stupovi na kojima je opstala država, i to ne može činiti nitko kome je istina i pravda svetinja. Otežavanje generalu na optuženičkoj klupi Haškoga suda znači također otežavati da na tom sudu pobijedi istina, pravda i međunarodno pravo usklađeno s univerzalnim vrednotama, a što nije legitimni i legalni interes samo optuženog generala nego i hrvatskoga naroda i države Hrvatske.

Nezamislivo je u normalnoj državi da bi političari na vlasti, koji imaju makar minimum državotvorne svijesti, mogli sami biti spremni gaziti istinu i pravdu da bi otežali »nacionalnom heroju« osobno, ali da bi time automatski, barem moralno s obzirom na dobar glas, otežali međunarodni položaj hrvatskoga naroda i države Hrvatske. U Hrvatskoj to nije samo nezamislivo nego je nažalost stvarnost. U Hrvatskoj među političarima na vlasti ima ljudi koji očito rade protiv hrvatskih građana (ako su spremni otežavati zaslužnome generalu - zašto ne bi i drugima ako im to bude odgovaralo?), koji očito rade protiv legalnih i legitimnih interesa hrvatskoga naroda ako čak pomažu da se i zločini koji su se dogodili nakon »Oluje« prosuđuju pristrano, a ne isključivo u svjetlu cjelovite istine i pravednosti. Ti političari rade također protiv Republike Hrvatske kao takve, ali i protiv njezine budućnosti, jer će eventualna presuda o postojanju zajedničkoga zločinačkog pothvata biti poluga za brojne ucjene, osporavanja i ponižavanja države za koju će se tvrditi da je opstala na zločinu. Zahvaljujući dokumentima s Wikileaksa, takvo postupanje političara više se ne može skrivati, tajiti niti nijekati.

Ivan Miklenić
Glas Koncila