BiH JE OSUĐENA OSTATI PROTEKTORATOM MZ-e
NI 'PREDZIĐE KRŠĆANSTVA', NI DIO 'NEOOTOMANSKOG CARSTVA'
BiH je osuđena (p)ostati protektoratom međunarodne zajednice
Čemu izbori, čemu više od 150 onih koji se zovu ministrima, od županija i kantona do entiteta i države? Da bismo iz nekih budućih wiki-curenja saznavali tko je od njih bio servilniji, tko uspješniji u 'lociranju i transferiranju' svojih bilo političkih, bilo vojnih neistomišljenika
Turska je obnovila džamije iz Otomaskog vremena u Prištini (sultan Fatih) i Prizrenu (Sinan pašina džamija) na Kosovu te u Konstanti u Rumunjskoj, što je ministru vanjskih poslova Ahmetu Davutoglu bio dodatan razlog za nedavno poduzetu „džamijsku diplomaciju“ po zemljama, neki bi rekli „neootomanskog carstva“. Najljepše želje za Ramazan Davutoglu je izrekao i u Mostaru i u Gazi-Husref begovoj džamiji u Sarajevu. S njim u pratnji su bila i dva zamjenika ministara i još dvojica ministara, što dodatno potvrđuje strah onih koji u ovakvim turnejama turskog ministra vanjskih poslova vide neootomansko osvajanje zemalja srednjeg Istoka i Balkana. Koliko su vjernici Muslimani bili oduševljeni slavljenjem Alaha sa svojim ministrima, toliko ostali vjernici ne-muslimani, kršćanske i katoličke vjere, u tomu prepoznaju pokušaj obnove srednjevjekovnog Turskog carstva.
S druge strane, preko Oceana, kardinal Vinko Puljić je u desetodnevnoj posjeti Americi, uz molitvene susrete s vjernicima, svećenicima, biskupima i kardinalom Washingtona Wuerlom, imao i poneki diplomatski susret: od veleposlanika BiH pri UN-u Ivana Barbarića, veleposlanika RH pri UN-u, Ranka Vilića, veleposlanika BiH u Washingtonu, Mitra Kujundžića, do generalnog konzula RH u New Yorku, Marijana Gubića i zamjenika veleposlanika RH u Washingtonu, Vice Skračića. I u State Departmentu, kardinala je dočekala Hrvatica, Capricia Penavic Marshall, šefica protokola. U State Departmentu kardinal je dva sata razgovarao i sa šeficom Ureda za Južnu i Središnju Europu, Jennifer L. Brush. Neki kongresmeni i akreditirani veleposlanici su imali molitveni doručak s kardinalom u Arlingtonu. Dobro, kakva je veza između ministrove balkanske i kardinalove američke turneje? Nikakva! Zašto ih onda spominjem u istoj kolumni? Zato što će neupućeni analitičari pokušati preuveličati značaj i jednog i drugog vjersko-diplomatskog pohoda 'braći u vjeri'. Kao što je obnova Otomanskog carstva obična 'svirala na vrbi', tako je uzaludno i kardinalovo, doduše ustrajno pozivanje i prozivanje (ne)odgovornih predstavnika američke vlasti i diplomacije, ne bi li učinili jedan ozbiljan korak u pravcu normaliziranja političke situacije u BiH. Prije deset godina su kardinal Puljić i biskup mostarsko-duvanjski, Ratko Perić, argumentirano satima govorili pred vanjskopolitičkim Odborom američkog kongresa, molili za pravdu u Senatu i State Departmentu. I što su Hrvati nakon toga doživjeli u BiH? Toliko nasilja nad voljom naroda, toliko nedemokratskih preglasavanja većine nad manjinom, i Federaciji i u RS, i na razini države, da bi bile premalo i tri-četiri kolumne samo za nabrojiti propuste i pogrješke predstavnika međunarodne zajednice, poglavito američke diplomacije.
Europa je imenovala svog Posebnog izaslanika (EUSR) za BiH. Dok se ne pripremi za ozbiljniji posao „predanije pripreme BiH za europske integracije“, Danac Peter Sorensen će djelovati u sjeni, nadajmo se posljednjeg Visokog predstavnika, Valentina Inzka. Njegov „složeni posao i odgovorna misija“ će se svesti na „prihvaćanje zakona o državnoj pomoći kao i provedbu presude Europskog suda za ljudska prava“, te kanaliziranje pomoći EU pri dugo očekivanom popisu pučanstva u BiH. Sorensen je došao dakle, kao i mnogi prije njega, sijati ispraznice, što bi rekao V. Vukadin, o potrebi dogovora izabranih političara da požure polako, godinu dana nakon izbora, formirati državnu vlast. Zvao se on EUSR ili OHR, narodima ni građanima ne će biti bolje. BiH je izgleda osuđena (p)ostati protektoratom međunarodne zajednice. Čemu izbori, čemu više od 150 onih koji se zovu ministrima, od županija i kantona do entiteta i države? Da bismo iz nekih budućih wiki-curenja saznavali tko je od njih bio servilniji, tko uspješniji u 'lociranju i transferiranju' svojih bilo političkih, bilo vojnih neistomišljenika. Uostalom, ako je to nekomu utješno - ni u Hrvatskoj nije puno bolje. Tu se samo nevidljiva protektorska ruka ne vidi tako očito kao u BiH.
Primjedbe