FENOMEN M. P. THOMPSON I ČAVOGLAVE
Upravo kad su mnogi očekivali pad interesa za pjesme M. P. Thompsona, jer osim glazbe za film Jozef odavno nešto novo nismo čuli, dogodio se novi Dan hrvatskih branitelja i Domovinske zahvalnosti, dogodio se narod, što bi rekli neki stari kolumnisti i analitičari političkih zbivanja s početka 90ih godina. Mnogih dosad vidjanih političara i osoba iz javnog života možda nije ni bilo u Čavoglavama zbog takve, očito potpuno krive procjene stanja duha 'narodnih masa'. Možda su se izgubili negdje medju stotinama tisuća nazočnh, ali nisam primjetio recimo M. Tudjmana, admirala Domazeta Lošu, akademika Pečarića, ex ministra Primorca... da spomenem samo neke. Ali je zato bilo na stotine i tisuće Hrvata iz 'bilog svita', od naših Europljana do Amera, 'Ozija', Kanadjana... Neki od njih se lakše sporazumijevaju na engleskom nego na hrvatskom jeziku, ali Markove pjesme pjevaju u glas, bolje od mnogih od nas koje je 'slatkost Bašćine uzdržala' tu negdje izmedju Jadrana i Save, oko Dunava, Drine, Bosne i Neretve. Stotine KUD-ova iz Hrvatske i BiH su imali prigodu pokazati najbolje iz svog repertoara. Marko je dao prigodu i mladim rock bendovima da praše do mile volje, a uvod u njegov izlazak na scenu je prepustio Mladenu Kvesiću. Bijah na vratima Markove kuće svjedok kad Mladena nisu prepoznali momci iz osiguranja, pa se on kratko predstavio: 'Ja sam GARDA HRVATSKA'! A tako smo se mogli mnogi znani i neznani predstaviti. Svi smo tamo bili kao jedan, kao nekad GARDA HRVATSKA. Policija je uspjela, kako su mediji izvijestili, locirati i privesti na razgovor 13 (slovom i brojem) osoba s oznakama koje zakon kao zabranjuje. Bilo bi red da se isto tako privode i oni koji nose kape partizanke, ali o tom drugi put. Ništa nam nije moglo pokvariti hrvatsko zajedništvo. Neki zamjeraju što skup nije 'iskorišten' kao predizborni za sve izvanparlamentarne političke snage. Drugi to shvaćaju, jer Markova publika su i hadezeovci (bar bivši:), i mnogi drugi. Čini mi se ovaj Pešordin komentar objašnjava puno toga što se zbivalo uoči i na sam dan proslave u Čavoglavama pa ga prenosim, dijeleći to razmišljanje.
"Bilo kako bilo, Thomson i njegove Čavoglave s vremenom su se iskristalizirali kao moguće središte otpora aktualnoj razdržavljujućoj eliti, i bilo je pravo čudo kako nitko s razmrvljene suverenističke oporbene scene nije došao na ideju da taj potencijal stavi u funkciju objedinjavanja te razmrvljene domoljubne scene, nego su svi nastojali i Thompsona i čavoglave iskoristiti za svoje uske stranačke interese. Thompson je takvim pokušajima uspješno odolijevao pa su takvi manipulatori s vremenom odustali. Međutim, kada se pojavio čovjek koji je pravilno procijenio da Thompson sa svojom karizmom može doprinijeti ujedinjavanju razmrvljenih domoljubnih snaga i da ga ne treba nagovarati da podrži jednu stranku ili političku grupaciju nego ujedinjenje kao takvo, to jest kada ga Zvonko Bušić Taik uspio pridobiti za svoj Glavni stožer svrha kojeg je bila isključivo koordiniranje ujedinjene domoljubne fronte, odjednom su se uznemirili razni ''igrači'' na toj sceni, počeli užurbano potpisivati nekakve koalicije za koji su do koji dan ranije tvrdili da su nemoguće, slati delegacije Thompsonu da se izjasni za njihovu opciju, da im pomogne u kampanji i slično. Živnuo je čak i Miroslav Tuđman koji je donedavno tvrdio da ima toliko profesionalnih obveza da se politikom ne stigne baviti, potegao je, kako se čuje, Thompsonu na noge. Ruža Tomašić koja je inzistirala na samostalnom izlasku na izbore, što je i bio razlog njenog razlaza s Bušićem, odjednom je skinula uniformu kanadske policajke i krenula u koaliciju s Miljkom, koji je dotada bio neprihvatljiv zbog ''ustaštva''. Hrast se rascijepio, neki u tom prepoznaju Hadezeov rukopis. Događaju se smiješne i paradoksalne stvari: protivnicu ujedinjenja ubrzano se ujedinjuju ne bi li spriječili čovjeka koji je imao hrabrosti vjerovati da je ujedinjenje moguće kada su drugi na to samo odmahivali rukom. Zanimljivo je vidjeti kako žestoke ''ustaše'' i ''pravaši'' po forumima optužuju Zvonku Bušića da je terorist. Eto, i to smo dočekali!"
(D. Pešorda, HRsvijet)
"Bilo kako bilo, Thomson i njegove Čavoglave s vremenom su se iskristalizirali kao moguće središte otpora aktualnoj razdržavljujućoj eliti, i bilo je pravo čudo kako nitko s razmrvljene suverenističke oporbene scene nije došao na ideju da taj potencijal stavi u funkciju objedinjavanja te razmrvljene domoljubne scene, nego su svi nastojali i Thompsona i čavoglave iskoristiti za svoje uske stranačke interese. Thompson je takvim pokušajima uspješno odolijevao pa su takvi manipulatori s vremenom odustali. Međutim, kada se pojavio čovjek koji je pravilno procijenio da Thompson sa svojom karizmom može doprinijeti ujedinjavanju razmrvljenih domoljubnih snaga i da ga ne treba nagovarati da podrži jednu stranku ili političku grupaciju nego ujedinjenje kao takvo, to jest kada ga Zvonko Bušić Taik uspio pridobiti za svoj Glavni stožer svrha kojeg je bila isključivo koordiniranje ujedinjene domoljubne fronte, odjednom su se uznemirili razni ''igrači'' na toj sceni, počeli užurbano potpisivati nekakve koalicije za koji su do koji dan ranije tvrdili da su nemoguće, slati delegacije Thompsonu da se izjasni za njihovu opciju, da im pomogne u kampanji i slično. Živnuo je čak i Miroslav Tuđman koji je donedavno tvrdio da ima toliko profesionalnih obveza da se politikom ne stigne baviti, potegao je, kako se čuje, Thompsonu na noge. Ruža Tomašić koja je inzistirala na samostalnom izlasku na izbore, što je i bio razlog njenog razlaza s Bušićem, odjednom je skinula uniformu kanadske policajke i krenula u koaliciju s Miljkom, koji je dotada bio neprihvatljiv zbog ''ustaštva''. Hrast se rascijepio, neki u tom prepoznaju Hadezeov rukopis. Događaju se smiješne i paradoksalne stvari: protivnicu ujedinjenja ubrzano se ujedinjuju ne bi li spriječili čovjeka koji je imao hrabrosti vjerovati da je ujedinjenje moguće kada su drugi na to samo odmahivali rukom. Zanimljivo je vidjeti kako žestoke ''ustaše'' i ''pravaši'' po forumima optužuju Zvonku Bušića da je terorist. Eto, i to smo dočekali!"
(D. Pešorda, HRsvijet)
Primjedbe