DAN DOLAZI, ZA HEROJE I SIROTINJU

Čavoglave 2011: Dan domoljublja, ponosa i slave

U idiličnom hrvatskom selu, ispod modrog neba posutog zvijezdama, pred pozornicom kojom je dominirala hrvatska šahovnica, više od 100 tisuća ljudi, pristiglih iz svih krajeva Lijepe naše i iz inozemstva, je s rukama dignutim u zrak, pjevalo kao jedan.

Uzalud Vam trud svirači (mediji)! Hrvati pobjedili medijsku blokadu!

„Dan dolazi!“ – to su stihovi koji su obilježili ovogodišnju feštu u Čavoglavama, koja je ove izborne, 2011. godine, po 9. put, povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti održana u organizaciji Marka Perkovića Thompsona. Ali o tome ništa nećete moći pročitati u tzv. hrvatskim medijima, baš kao što niti jedan od tih medija nije niti spomenuo kako će se fešta ove godine uopće održati. Međutim, niti totalna medijska blokada i ignoracija od strane HRT-a, RTL-a, Nove, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Večernjeg lista, kao i od strane raznih „najčitanijih“ web portala, nije uspjela onemogućiti istinsku feštu za sve one kojima je Hrvatska „tetovirana“ u srcu i u glavi.

Stari i mladi, iz svih krajeva Hrvatske, kao i Hrvati iz Austrije, Švicarske, Švedske, Njemačke, Amerike, Australije i iz ostalih zemalja, koji su svoj godišnji odmor „tempirali“ upravo na nadnevak, 5. kolovoza, kad je prije točno 16 godina održana najslavnija vojna akcija u hrvatskoj povijesti, ove su godine u Čavoglavama, svi zajedno, s Markom Perkovićem Thompsonom, u srcu voljene Domovine, dok su se oko njih ponosno vijorile hrvatske zastave, pjevajući izgovarali stihove posvećene Lijepoj našoj.

U Hrvatskoj ne vlada apatija, kako to mediji žele prikazati!

Majice i kape sa stiliziranim šahovnicama i hrvatskim zastavama, majice s hrvatskim obilježjima i majice s porukama „Proud to be Croat“, „Hrvat(ica)? Nego što!“, „Hrvatska u srcu“, „Hrvatska iznad svega!“, „Sve za Hrvatsku! Hrvatsku ni za što“, „Za Hrvatsku i život dat ću!“ itd., zajedno sa srdačnim i sretnim osmijesima i ozarenim licima, bili su najbolji pokazatelj i dokaz kako u Hrvatskoj nije sve tako crno, i kako u Hrvatskoj i među hrvatskim narodom ne vlada depresija i apatija, kako neupućenom puku to antihrvatski mediji žele prikazati.

Za vrijeme koncerta, Thompson je rekao kako se u Čavoglavama „u ovom trenutku nalazi 80 posto mladih“. I to ne bilo kakvih mladih! Svakome tko se te večeri nalazio među publikom, i tko se samo nakratko dobronamjerno osvrnuo oko sebe, bilo je jasno kakva su to djeca. To su bili mladići i djevojke, koji su znali napamet sve, ali baš sve stihove Thompsonovih pjesama, i koji su te stihove izgovarali s uvjerenjem, s rukama dignutim u zrak, i s pogledom uprtim u nebo. To su bili mladići i djevojke, koji su, pjevajući te stihove, te stihove i osjećali, i kojima se koža ježila dok su ih izgovarali. A izgovarali su ih, vjerujte mi (tko je bio tamo, u to se i osobno mogao uvjeriti!), iz dubine svojih hrvatskih srdaca i iz dubine svojih hrvatskih duša!

Hrvatski ponos i domoljublje mogli su se nožem rezati

Vjerujte mi na riječ, da ste te večeri, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, bili tamo, u Čavoglavama, među tom Thompsonovom publikom, i Vama bi se koža na ježila, i uvjerili biste se i sami kako se te večeri hrvatski ponos i hrvatsko domoljublje moglo rezati nožem!

Zamislite! Stojite kao pojedinac na nekakvoj ledini, iznad Vas zvijezde, lijepa ljetna noć, oko Vas se vijore hrvatske zastave, a iz stotinu tisuća grla se ore stihovi:

Neću izdat' ja Boga nikada,
neću gasit' sunce koje s neba sja.
Neću zbog tebe rukom na sebe,
jer ti me voliš i ti se moliš za mene

Dok tih sto tisuća Hrvata izgovara ove stihove, ruke su im, prema Thompsonovoj zamolbi, podignute prema nebu, tj. prema Bogu, dok im riječi također odlaze u istom smjeru, prema nebu.

Posvuda oko Vas veselje i pjesma, i što je najvažnije, toliko pozitivnih vibracija, da čovjek ima osjećaj kako će od emocija eksplodirati.Incidenata uoće nema, nitko se ne svađa, ako netko nekoga slučajno, u žaru pjesme i plesa, slučajno ugazi ili gurne, odmah ispričavanje, osmijesi, tapšanje po ramenima.

Pod zajedničkim zastavama plešu, skaču i pjevaju Splićani, Zadrani, Zagrepčani, Riječani, Istrijani, Karlovčani, Osječani, Sinjani, Dubrovčani i svi ostali…jer sve ih ove večeri povezuju isti osjećaji, ista ljubav i isto domoljublje, prema Jednoj i Jedinoj, vječnoj voljenoj Domovini – Hrvatskoj!

Pa kad iz stotinu tisuća grla krenu stihovi:

Istok, Zapad, svako brani svoje,
a ja ne sm'jem ono što je moje,
oduvijek, jedini moj svijet.
I samo zato za njih sam fašista,
a nikad nisam htio tuđe ništa,
samo nju, zemlju slobodnu.
Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.
Napadaju ta sluganska pera,
k'o da oni branili su sela,
miševi iz rupa izišli.
Eh, što im se povampire lica,
kad se vije naša šahovnica,
sveta zastava!

Koji kulminiraju sa stihovima:

Nek' se čuje,
nek' se zna,
nek' vijori zastava!
Neka nitko ne dira
u moj mali dio svemira!

Svakome može biti jasno zašto se ovolika količina Hrvata svake godine u sve većem i većem broju slijeva u Čavoglave.

Zašto Hrvati dolaze u Čavoglave na Dan domovinske zahvalnosti? Zato jer je to mjesto na kojem se Hrvati osjećaju slobodno, i zato jer je to mjesto na kojemu se njihovo 

 „domoljublje ne će prozvati fašizmom“.

Svi oni, i svi mi, dolazimo u Čavoglave iz svih krajeva Domovine i iz dijaspore, jer su Čavoglave na Dan pobjede, 5. kolovoza, mjesto na kojemu se Hrvati istinski osjećaju ponosima na to što su Hrvati. U Čavoglave dolazimo zato što se tamo, na taj datum, osjećamo kao istinski žitelji samostalne, suverene i neovisne Hrvatske. U Čavoglave dolazimo zato što tamo, na taj dan, slobodno možemo, iz srca i iz duše, i iz sveg glasa pjevati domoljubne pjesme, bez da nas tzv. političke elite i prepametni novinari nazovu „ustašama“, „ekstremnom desnicom“, ognjištarima i primitivcima bez mozga.

Jer tko je vidio u 21. stoljeću, na pragu hrvatskim vlastima toliko drage EU biti domoljub, i znati stihove Lijepe naše napamet, ili možda držati ruku na srcu dok se ista izvodi. Danas znači biti moderan, i okrenut prema EU i „boljoj budućnosti za Hrvatsku“, ako, kao tzv. hrvatski političari“, dok sjediš u prvom redu na Svetoj misi povodom Dana domovinske zahvalnosti u Kninu, nemaš pojma izgovoriti stihove hrvatske himne, ako ne znaš izmoliti Vjerovanje i Oče naš, i ako tupo gledaš pred sebe, a ništa ne razumiješ, dok svećenik na propovijedi govori :„Danas bismo se svi zajedno trebali upitati: Što ja mogu učiniti za Hrvatsku?, a ne: Što Hrvatska može učiniti za mene?“

Svi oni koji se na dan slavne Oluje okupljaju u Čavoglavama, tamo dolaze, jer misle različito od gore spomenutih, i svi su u ovom trenutku spremni zapitati se: Što ja mogu učiniti za Hrvatsku?

Moć molitve, moć ujedinjene domoljubne pjesme i skandiranje Anti Gotovini

Poznato je i na najsvježijem hrvatskom primjeru, u Domovinskom ratu, koliko je jaka moć molitve, jer su tada hrvatski branitelji, skoro goloruki i nenaoružani, samo s krunicom oko vrata i s molitvom Gospi, Rajskoj Djevi, Kraljici Hrvata, krenuli u borbu Davida i Golijata.

Znamo kako su iz bitke izišli kao pobjednici, pa iako ti isti branitelji danas možda više i nemaju toliko snage, kao tih slavnih 90-tih, o moći jedinstva i molitve i vjere u vlastiti hrvatski narod i Domovinu, najbolje mogu posvjedočiti njihova djeca, koja su 5. kolovoza, u Čavoglavama, s rukama u zraku, domoljubnim stihovima na usnama i Hrvatskom u srcu, pjevajući, rekli sve. A poznato je o čemu govore skoro sve Thompsonove pjesme! Mnogo je rečeno i u trenutku, kada je 100 tisuća Hrvata počelo skandirati „Ante, Ante“, u trenutku kada im je Thompson uputio poziv da pozdrave generale, koji nepravedno zatočeni sjede u Haagu. A nakon skandiranja imena Ante Gotovine, Čavoglavama se spontano zaorilo: U boj, u boj, za narod svoj!

Nagradno pitanje: Tko je vidio 13 ustaških kapa u Čavoglavama?

Inače, oni koji nisu bili u Čavoglavama, u svim tzv. hrvatskim medijima mogli su pročitati jednu jedinu rečenicu, koja bi, kao, trebala opisati cjelodnevnu domoljubnu feštu: „Privedeno 13 povampirenih ustaša!“ Ja te večeri, baš kao ni ostali brojni posjetitelji, koje sam anketirala, nisu vidjeli niti jednu ustašku kapu – posvuda su bili samo simboli Lijepe Naše – grbovi, zastave i šahovnice, a ako su novinari iz tzv. hrvatskih medija i uspjeli pronaći ovih 13 „ustaša“ (zato su od strane redakcija i poslani!), to su najvjerojatnije bili ubačeni provokatori. Uostalom, i da je pronađeno 13 kapa, koliki je to postotak „ustaša“ u odnosu na preko 100 tisuća Hrvata koji su se te večeri našli ujedinjeni u slavlju u Čavoglavama?

Je li postotak bio veći u odnosu na komunistička obilježja, i kape s crvenim zvijezdama, koja su 27. srpnja isticana u Srbu, gdje se doživotni predsjednik Mesić družio s tako okićenim tzv. antifašistima? Koliko je tamo bilo privedenih? Jesu li tada s naslovnica novina vrištali naslovi „Privedeni povampireni komunisti koji su plesali Kozaračko kolo s bivšim predsjednikom RH, Mesićem ?“ I gdje su objavljena imena tih „strašnih ustaša“, koje je policija privela u Čavoglavama na Dan domovinske zahvalnosti?

Uspješna prosidba; uskoro novi Thompsonov album

U medijima niste mogli pročitati ni kako je jedan momak zaprosio djevojku (oprostite, ne znam Vam točna i puna imena!) s kojom se, kako je na pozornici rekao, upoznao upravo u Čavoglavama prije dvije godine. Nakon što su se riječi „Marijana, hoćeš li se udati za mene?“ pojavile na video zidu, na pozornicu je stigla i Marijana, koja je očito odgovorila potvrdno, o čemu je svjedočio poljubac zaljubljenih, koji se odigrao ispred svih 100 tisuća ljudi. Naravno, Thompson je pozvan na svadbu.

U medijima niste mogli pročitati ni kako je predstavnik domoljuba iz Istre, s pozornice, ispred 100 tisuća Hrvata, svima obećao kako će se potruditi da Thompson što prije u Istri održi koncert, a niste mogli pročitati ni kako je Thompson publiku izvijestio kako on i ekipa pripremaju novi album i nove pjesme, koje se sviđaju njima, pa će se svidjeti i svima nama.

Dan dolazi

Dakle, u medijima ste mogli pročitati vrlo malo o Čavoglavama, i o najavi proslave i o samoj proslavi, ali, eto, čini se kako Hrvati sa hrvatskim srcem znaju gdje ih srce vodi, znaju gdje im je mjesto, gdje trebaju ići i što im je činiti. I iako Thompson, kao što je bilo za očekivati, nije spomenuo Hrvatski plamen, i Glavni stožer istog, kojega sačinjavaju upravo on, general Željko Sačić, Zvonko Bušić, Anja Šovagović, Davor Pavuna, Goran Dodig i ostali, sve je rečeno sa stihovima, kojima je koncert, a kojemu je prethodio spektakularan vatromet, završen:

„Dan dolazi, za heroje i sirotinju, Dan dolazi, da se spase koji vjeruju!“

A Hrvati nisu glup narod!

Petra Jurčević
www.hrsvijet.net
Arhivske snimke: Ljubomir Škrinjar i Branko Bralić