TRI GODINE NAKON POVRATKA IZ AMERIKE, ZVONKO BUŠIĆ ODLUČIO OKUPITI NOVU SNAGU ZA HRVATSKI SABOR

Zvonko BUŠIĆ: S vlastitim egom sam se razračunao u zatvoru ...

PDF | Ispis | E-mail

Nedjelja, 24 Srpanj 2011 08:30

Intervju s Zvonkom Bušićem objavljen u Slobodnoj dalmaciji... PO PRVI PUT AKTIVNO SE PRIPREMA ZA PARLAMENTARNE IZBORE 

Zvonko Bušić: S vlastitim egom sam se razračunao u zatvoru. 

Na današnji dan navršava se točno tri godine otkada je Zvonko Bušić na slobodi. Otmicu putničkog zrakoplova na liniji NewYork-Chicago 1976., s namjerom da se nad Londonom i Parizom bacaju letci s naslovom “Poziv na borbu protiv srpske hegemonije”, platio je 32 godišnjom zatvorskom kaznom. Iz zatvora je izišao 23. srpnja 2008., a dan kasnije, u pratnji američkih agenata, vratio se u Hrvatsku. U zračnoj luci Pleso nekoliko stotina ljudi dočekalo ga je kao domoljuba, a dobrodošlicu su mu, između ostalih, došli poželjeti Dražen Budiša i Marko Perković Thompson.

Bušić se danas aktivno priprema za utrku na skorim parlamentarnim izborima,a u dijelu medija ga i dalje nazivaju teroristom koji bi mogao završiti u Saboru.
Gospodine Bušiću, smatrate li se teroristom?
Zanimljivo da je Nelson Mandela upravo slavio svoj 93. rođendan, ali nigdje nisam u novinama, pogotovo u našima, vidio naslov “Bivši terorist Mandela slavio je svoj 93. rođendan”. A donedavno je čak bio na popisu terorista u SAD-u. Nisam primijetio ni u vijestima o novoj predsjednici Brazila da je “bivša teroristica Dilma Rousseff” izjavila ovo ili ono, također nisam primijetio da se ikada pisalo o njemačkome ministru Fischeru “bivši terorist Joschka Fischer...” itd. Naravno da ima milijun definicija što je terorizam i tko je terorist. Isto tako je očito da ovisi o tome tko daje ocjenu, s kojom svrhom, u ime koje politike, u ime kojeg nalogodavca.
Kako Vas je tretirao američki sud tijekom procesa? Jeste li za njih bili terorist?
Meni je najznakovitije da je naš sudac rekao da me ne smatra ni teroristom ni kriminalcem, da sam sve to radio zbog ideala, iako na neprimjeren način. Isticao je kako u mom činu nije bilo namjere nikome nauditi, nego je došlo do nesreće. Sudac jeznao najviše o okolnostima i bio najupućeniji u cijeli slučaj.
Kako komentirate to da Vas u hrvatskim medijima nazivaju teroristom?
To su prozirne stvari, vodi se psihološki rat jer su vladajuće strukture osjetile opasnost da bi se mogla pojaviti neka nepodmitljiva, sposobna, čestita snaga koja će im skratiti krila i oduzeti im fotelje. Kada se sve to ima u vidu, više je nego očitoda oni novinari koji papagajski ponavljaju o mome navodnom terorizmu kriju svoje političko opredjeljenje koje uglavnom nije hrvatsko. Ti novinari, pogotovo oni koji su opsjednuti samo “nekim teroristima”, rade već godinama kao “establišment novinari”. Predstavljaju se kao neki “revolucionari”, “buntovnici”, a žele samo sačuvati status quo. Smiješno.
U Americi ste bili u zatvoru 32 godine, a maksimalno ste smjeli biti do 30 godina. Helsinški odbor je ocijenio da su Vam prekršena ljudska prava. Hoćete li tužitiameričku državu?
Imam stvarno pametnijeg posla. Čak bih rekao da mi je drago što sam ostao te dvije godine ekstra, jer sam otkrio neke značajne filozofe, Pierrea Hadota i Johna Cottinghama koji sumi dali bolji uvid u najbitnija pitanja života, pitanja koja su me bila dosta mučila. Mogu samo reći - hvala Americi što mi je dala ovakvo dodatno bogatstvo, iako nenamjerno.
Ušli ste u politiku kroz stranku HSP Ante Starčević na čelu s Ružom Tomašić. Jesu li istinita nagañanja da napuštate tu stranku s ciljem da osnujete vlastitu?
Prvo, ne namjeravam osnovati nikakvu novu stranku. U Hrvatskoj je ionako previše stranaka, mislim da ih ima preko stotinu. Ono što želim postići jest objedinjavanje nacionalnoosviještenih snaga u Hrvatskoj u jedinstvenu domoljubnu frontu koja bi se na izborima nametnula kao treća snaga i jedina stvarna alternativa postojećem političkome monopolu HDZ-a i SDP-a. Aktualni politički establišment, kako na vlasti, tako i u tzv. oporbi, Hrvatsku vodi u krivom smjeru, ka gospodarskom nazadovanju i rastakanju suvereniteta. Taj trend treba zaustaviti, a tomogu učiniti samo ujedinjene nacionalno svjesne i odgovorne snage. Pokušao sam to ujedinjenje postići kroz stranku gospođe Tomašić, međutim pokazalo se da je njihova platforma preuska i da je previše strančarenja.
Neki Vas analitičari vide kao jedinu osobu koja bi mogla ujediniti rascjepkanu hrvatsku desnicu. Kakvi su izgledi da se desnica ujedini?
Bilo bi odveć pojednostavljeno moje nastojanje i nastojanje ljudi s kojima surađujem svoditi na ujedinjavanje desnice. Usudio bih se reći da imamo prečeg posla od ideoloških razmirica. I oni koji se osjećaju pripadnicima ljevice, a Hrvatska im je na srcu, također su dobrodošli. Osim toga, hrvatsko poimanje ljevice i desnice pomalo je neobično, pa tako Čačić ili Jakovčić, koji su pripadnici tipične desno-liberalne opcije, u našim medijima slove kao ljevičari, dok se stranke poput HSP-a ili HDSSB-a, koje se često zalažu za socijalnu osjetljivost, tretiraju kao radikalna desnica.
Zašto niste u HSP-u na čijem je čelu Daniel Srb?
Shvatio sam nakon kratkog vremena da je “strančarenje” uzrok većine problema u ovoj zemlji. Stranka je iznad svega, a ne bi smjelo biti tako, trebala bi svima Hrvatska biti na prvomemjestu, a nije. Upravo zbog toga treba naći strategiju koja će nadići stranačke podjele da bi na izbore išli jedinstveno. Nadam se da će i u HSP-u to prepoznati.
Često ističete da je potrebno ujediniti “sve hrvatske domoljubne snage kako bi se nametnule kao treća opcija”. Znači da, po Vama, HDZ i SDP nisu domoljubne stranke?
Ne smatram da mnogi članovi HDZ-a ili SDP-a nisu domoljubi i ispravni ljudi, no problem je u politikama tih stranaka koje kreiraju vodstva, a često, bojim se, ni sama vodstva, negonaputke i smjernice dobivaju iz inozemnih centara moći. Upravo po tim instrukcijama izvana kriminalizira se Domovinski rat, a branitelji, ljudi najzaslužniji za stvaranje države, progone sekao da su bili agresori. Tome se mora stati na kraj. Zato je potrebna “treća opcija’’, da se u Hrvatskoj konačno počne voditi hrvatska politika.
Kakva bi to politika trebala biti?
Po meni, stvari su vrlo jednostavne. Domovinski rat temelj je na kojem je sagrađena Republika Hrvatska. Proganjanjem, ponižavanjem i zatvaranjem naših generala i branitelja kaosudionika u “udruženom zločinačkom pothvatu” potkopava se taj temelj i ruši Hrvatska. Paradoksalno je, ali istinito da gotovo svi sabornici i čelnici glavnih stranaka sudjeluju u tom rušenju i rasprodaji hrvatskoga nacionalnog bogatstva. Jedini je izlaz iz ove ludnice da nepodmitljivi, sposobni i nacionalno svjesni ljudi dođu u Sabor i na vlast. Samo takvi će znati i htjeti zaustaviti urušavanje hrvatskog državnog suvereniteta i riješiti sve naše gospodarske i socijalne probleme. To je ključno pitanje o kojem ovisi budućnost i sudbina hrvatskoga naroda.
Kakve su Vaše osobne ambicije, gdje sebe vidite - u parlamentu, u Vladi ili negdje drugdje?
S vlastitim egom razračunao sam još u američkom zatvoru. Osobnih ambicija nemam, jedina mi je želja u Sabor i na vlast dovesti odgovorne, nacionalno svjesne i kompetentne ljude, aoni će, kao što već rekoh, naći prava rješenja za probleme u koje je zemlja zapala zbog neodgovornog vođenja. Uvijek sam bio optimist i vjerovao u hrvatsku slobodu, i onda kada su sesamo rijetki to usuđivali.