PREDSJEDNIK SAVJETA HRASTA O NACIONALNOM OBRAZOVNOM KURIKULU

Ponedjeljak, 20. lipnja 2011.

U petak, 10. lipnja, održan je u prisustvu medija okrugli stol u organizaciji HAZU i Hrvatskog pedagoško-književnog zbora pod naslovom "Razvoj hrvatskog školstva u kontekstu EU". Spomenute rasprave nastavak su prijepora o sadržaju promjena potrebnih hrvatskom osnovnom i srednjem školstvu koji kontinuirano traju još od vremena poznate Šuvarove reforme. Sada se te rasprave usredotočuju na Nacionalni obrazovni kurikul (NOK), koji predlaže Ministarsvo obrazovanja, znanosti i sporta. U tom je sklopu akademik Slaven Barišić govorio o temi "Razvoj hrvatskog školstva u svjetskom kontekstu", te njegov prilog iznosimo čitateljima Portala Hrvatskog kulturnog vijeća, jer se radi o temi širokog interesa, koja može značajno utjecati na budućnost naših novih naraštaja.(hkv) Razvoj hrvatskog školstva u svjetskom kontekstu Kada govorimo o novom programiranju i cjelokupnom postavljanju osnovnog i srednjeg obrazovanja trebamo biti vrlo svjesni da taj zahvat podrazumijeva projekciju stanja svijeta za deset do petnaest godina. Jednostavno, dječica koja će se sljedeće godine upisati u škole tada će se pojaviti kao zreli sudionici društvenog života, dobar dio njih nakon završenog visokoškolskog obrazovanja. To onda zahtjeva cjeloviti, vrlo široki pristup problemu obrazovanja, te izraženi osjećaj društvene odgovornosti svih onih koji su se prihvatili posla da se nađu ispravna rješenja. Naime, o ispravnosti tih rješenja ne ovise samo pojedinačne sudbine nego i neposredna budućnost cijele Hrvatske. U želji dakle da se anticipira svjetski razvoj prije svega je potrebno shvatiti da svijet upravo zalazi u razdoblje velikih promjena. Monopolarni svijet, rođen padom Berlinskog zida, pretvara se u multipolarnu, a ne, kako se očekivalo, u globaliziranu svjetsku strukturu. U novoj strukturi vodeću ulogu, uz SAD i Europu, počinju igrati velike zemlje poput Kine, Indije, Japana i Brazila. Iako je poznati francuski politolog Raymond Aron prorekao takav razvoj događaja 1962 g., još pred samo dvadesetak godina su ga naslućivali samo dalekovidni pojedinci. Danas je to prisutna realnost s kojom se svi svakodnevno susrećemo, makar je mnogi još uvijek ne primjećuju. Ipak, to je svijet u koji će naša djeca ući i u kojem će morati opstati. Prošlo je, dakle, vrijeme kada je Zapad gradio svoju vodeću poziciju na dominaciji nad tokovima znanja, novca, hrane i energije. Prolazi vrijeme kada su "delokalizacijom" zapadne proizvodnje u zemlje jeftine radne snage ostvarene velike zarade, ali ujedno stvorena i nezaposlenost vlastitih srednjih klasa. Tako nastali višak slobodnog vremena popunjavao se hedonizacijom širokih društvenih slojeva, sve u potrazi za nutarnjom političkom stabilnosti zapadnih zemalja. Monopolarni gospodarski model svijeta je neko vrijeme funkcionirao obzirom na visoke profite koje je polučivao. U tom je sklopu stvarano zapadno društvo u kojem svatko optimizira svoje zadovoljstvo i napose u kojem se svatko obrazuje po vlastitom ukusu, no sada se taj model napušta kao neodrživ. Zaista, Zapad se našao usred velike financijske krize koja je nastala zbog duboke neravnoteže između financijsko-trgovačkog i stvaralačko-proizvodnog sektora, odnosno, još dublje, zbog poremećenog sustava vrijednosti. Spomenuti krizni procesi odvijaju se neočekivano brzo. Razlog tome je da su zemlje Istoka, koje su preuzele proizvodnju, ne samo prihvatile i preuzele potrebna proizvodna znanja, nego su ih odmah, neopterećene navedenim društvenim problemima, i same počele dalje razvijati. U temeljima proizvodnih znanja nalaze se, kao što znamo, spoznaje prirodnih znanosti - fizike, kemije i biologije uz ovladavanje matematičkim aparatom. Iz tih su spoznaja izvedene visoko-tehnološke primjene, od kojih je širokoj javnosti najvidljivija mikroelektronika, koja je dovela do informatičke preobrazbe svijeta. Tako brzi znanstveno-tehnološki napredak zemalja Istoka rezultat je znatnog utjecaja što ga tamošnji znanstveni krugovi imaju na donosioce političkih odluka. U tom je smislu Kina ekstremni primjer jer već tridesetak godina njenim najužim političkim vrhom dominiraju inženjeri. Rezultirajuća politička volja implementirana je u tamošnja društva u prvom redu kroz sustave školskog i visokoškolskog obrazovanja, koji tamo doživljavaju, zajedno sa znanošću, uzlete bez presedana. Suočen s takvim razvojem događaja Zapad se u posljednje vrijeme pokušava vratiti svojim izvornim vrijednostima. Marljivi rad, stvaralaštvo i znanje dobivaju na cijeni nasuprot snalaženja kroz markentišku proizvodnju umjetnih potreba. Na Zapadu raste opća politička svijest da je opstanak zapadnih zemalja ugrožen društvenim modelom koji je doveo do krize i traže se nova rješenja. Industrijska proizvodnja se "relokalizira" u zemlje iz kojih je izašla, te se povećavaju izdvajanja za lokalne investicije, razvoj i istraživanja. Otvaraju se pitanja nacionalnog i kulturnog identiteta te civilizacijske integracije pridošle radne snage. Preispituju se školski sustavi kao nosioci zajedničkog fundusa znanja i promotori komunikacije zasnovane na zajednički usvojenom rječniku. Ukratko, nestaje prekomjerno individualizirano obrazovanje. Općoj prirodoslovnoj pismenosti vraća se važno mjesto koje je u posljednja dva, tri stoljeća imala kao temelj civilizacijskog uzleta Zapada i koje ima kao jedan od ključnih generatora njegovog izlaska iz tekuće krize, odnosno uspješnog ulaska u budućnost. Postaje na primjer jasno da se cijeloživotno obrazovanje pojedinaca može graditi, ne na floskulama, nego samo na čvrstim temeljnim znanjima koji uključuju poznavanje osnovnih prirodnih koncepata i zakona. I konačno, postaje sve jasnije da donosioci velikih političkih odluka mogu uspijevati samo ako su sposobni razumjeti svjetska razvojna kretanja utemeljena na prirodnim znanostima. U tom smislu Nacionalni obrazovni kurikul (NOK) predstavlja krupan promašaj jer se u njegovoj ideološkoj potki krije napuštanje realnih mjerila pred proizvoljnim individualnim prohtjevima, na kojima se, kao što smo gore kratko naznačili, ne može graditi životno sposobno društvo. Takvo usmjerenje NOK-a dobro ilustrira širenje prostora za obrazovanje à la carte ili za light-obrazovanje, a na račun sužavanja obrazovnog prostora za temeljna znanja. Istina je da se uporište za takve obrazovne opcije može naći u nekim sada već zastarjelim dokumentima Europske unije koje, kao i NOK, odlikuje izrazito birokratizirani "drveni" jezik. No, dok je birokracija nužno zlo velikih asocijacija, mala bi Hrvatska jako pogriješila da pođe putem koji čak i te asocijacije napuštaju. Prilika je da se priđe reformi našeg obrazovnog sustava poravnato s najnaprednijim zapadnim zemljama, među kojima su i neke velike i male članice EU. To već duže vrijeme zastupa HAZU u svojim javnim stavovima, izjavama i obraćanjima hrvatskim vlastima. Iz takvog temeljnog opredjeljenja prirodno će izrasti i novi nastavni programi obrazovanja mladih, kao i modeli obrazovanja nastavnika i učitelja koji će rješavati eklatantnu obrazovnu krizu. Prije takve u suštini političke odluke teško je reći nešto novog o problemima obrazovanja. Za sada se možemo svesti na ponavljanje godinama govorenog i na čitanje sve brojnijih novinskih izvješća o opadanju svih vrsta srednjoškolskih znanja, kao rezultata obrazovnih politika s kojima se NOK nalazi u izravnom kontinuitetu. akademik Slaven Barišić