HRAST SE ŠIRI SNAGOM OSOBNOG SVJEDOČENJA

Zašto je tako teško izgovoriti tu riječ – Hrast?

Proteklih mjeseci naslušali smo se priča o trećoj političkoj opciji. To je toliko priželjkivana stvarnost da već i djeca o tome diskutiraju. Cijela Hrvatska zna da se štošta mora promijeniti a stručni analitičari s velikom sigurnošću i tko će to provesti. Lista se puni isluženim političarima, političarima povratnicima, raznim disidentima, gradonačelnicima - zabavljačima, „profesorima“ koji zapravo samo nešto nerazgovjetno mrmljaju sebi u bradu, itd. Na scenu pokušavaju isplivati „spasitelji“ ogoljelog hrvatskog bitka iako su ga neki od njih i sami ogolijevali. Jesu li se promijenili duboko u svojoj biti da im se može vjerovati? To je moguće ali jedino po milosti Božjoj a gledajući te otužne egzistencije, jasno je da istu nisu doživjeli. Kad čovjek upozna Krista, shvati da je bez Njega bio obično smeće i da mu je nastaviti živjeti jedino kao ponizno dijete Božje. Njihove promjene su kozmetičke, biblijski rečeno, to je samo objeljivanje vlastita groba. Izvana izgledaju donekle OK ali iznutra je sve i dalje trulo. I to se servira kao treća politička opcija?!

S druge strane, događa se nešto novo, rekao bih epohalno. Kako znam? Pa i šutnja o tome je govor o tome. Bilo mi je zanimljivo neku večer gledati na TV donekle zanimljivu debatu četvorice mušketira. Ova tema, kraljica svih tema bila je očito i ovaj puta nezaobilazna. Gruntajući o tome što i tko bi mogao biti ta treća opcija, spomenuli su sijaset političkih kreatura ali ne i Politički pokret Hrvastki rast – Hrast! Činilo mi se da je nekima to i bilo na vrh jezika ali nikako da izgovore tu riječ i kažu s time u vezi nešto suvislo. Možda, jednostvano, nisu čuli za Hrast? Mo'š mislit?! Drugi dan bio sam u razgovoru s do tada potpuno nepoznatim sugovornikom. Pred kraj razgovora pitao sam ga za koga će glasovati? Za Hrast, naravno! Sličnu zgodu mi je ispričala supruga o nekom njezinom „slučajnom“ sugovorniku kao i više drugih članova pokreta. Za Hrast se zna i to uopće nije upitno. Upitno je zašto se u medijima toliko prešućuje ova novost na političkom „nebu“ i zašto se „pametne“ glave ne usude izgovoriti ovu riječ u trenutku kad je to jedino očekivano i logično?

Kaže se da je loša vijest za medije dobra vijest. OK: Onda se zato Hrast ne uklapa jer je Hrast dobra vijest! Želim vjerovati da je samo to a ne medijska blokada prema svemu novom što se ne uklapa u postojeće lijevo-desne političko-ekonomske sprege (iako niti to nije nemoguće!) Ako još uvijek vrijedi ona: što nije bilo na središnjem dnevniku nacionalne TV, nije se niti dogodilo, onda se mnogo toga nije dogodilo. Ali jačanjem inerneta koji ne poznaje cenzuru i autocenzuru (barem ne u tolikoj mjeri), važne informacije se uvijek nekako probiju i dođu do onih do kojih trebaju doći, pogotovo mlađe generacije kojoj je to osnovni medij. Prognostičari uspjeha na budućim izborima ovu činjenicu ne bi trebali smetnuti s uma, kao niti snagu osobnog svjedočenja, koje se na primjeru širenja Hrasta do sada pokazalo kao najučinkovitije sredstvo.

Birači su vladajućima godinama davali neograničeno povjerenje pa i kada su tonuli u glib radi korupcije, lopovluka, rasprodaje državnog blaga, samo, „da na vlast ne dođu neki drugi koji će opet krenuti najprije namirivati sebe a narodu što ostane.“ Taj način razmišljanja je napokon prošlost jer su birači shvatili da vrijeme ne liječi niti rane niti nezasitnost i megalomaniju. Sada svi priželjkuju opciju koja će Hrvatskoj vratiti ponos i dostojanstvo. Postojeće lijevo – desne podvale to ne mogu, vrijeme je za neki novi, ne treći, već jedini put.

Dražen Bušić